Zanimljivo je to kako supergrupe, projekti sastavljeni od članova bendova koji su ostavili dovoljno masne tragove u povijesti da bi na temeljima njihovog kombiniranja izgradili opušteniji i barem približno uspješan prezent, iako često sklepane od velikih zvijezda, ikona ili barem manje znanih članova itekako znanih grupa, zapravo nikada ne ostave pretjerano velik i upečatljiv trag samim svojim imenom. Koliko vas danas zna i pamti bendove kao što su The Traveling Wilburys, The Firm, Asia ili The Highwaymen

Unatoč tome što su ih činila velika imena u rasponu od Boba Dylana do Johnnyja Casha, ove su supergupe, kao i većina drugih prije i poslije njih, zabljesnule u jednom, pedantno pogođenom trenutku vremena, cijedeći slavu i kombinacije različitih slava za različite svrhe – od onih financijskih do čisto rekreativnih.

Posljednjih nekoliko godina, starenjem gitarističkih generacija devedesetih i uzdizanjem koncerata kao primarnog izvora prihoda u lagano (ali sigurno) umirućoj glazbenoj industriji, supergrupe su, logično, opet postale popularne, a pored reality showa 'SuperGroup', koji je 2006. na kanalu VH1 spojio Sebastiana Bacha, Jasona Bonhama, Scotta Iana, Teda Nugenta i Evana Seinfelda u jedan veteranski projekt debilnog imena Damnocracy, najviše medijskog odjeka i koncertnog uspjeha imali su Audioslave (bend je osnovan još 2001. na ostacima Soundgardena i Rage Against The Machine, a umro je onog trenutka kada ih je pjevač Chris Cornell prije godinu-dvije napustio kako bi radio R&B) i Velvet Revolver, mućkalica manje razvikanih dijelova Gunsa i Scotta Weilanda iz Stone Temple Pilotsa.

Povijest supergrupa započinje još tamo negdje šezdesetih, kada se termin počeo koristiti za opisivanje grupa i projekata nastalih zahvaljujući udruživanju glazbenika koji su se već individualno proslavili, bilo solo karijerama, bilo u drugim bendovima. Termin potječe od naziva albuma 'Super Session' iz 1968, na kojem su zajedno zasvirali Al Kooper, Mike Bloomfield i Stephen Stills

Potom su Crosby, Stills And Nash definirali eru i fenomen, koji je kroz godine i desetljeća ujedinio uistinu svašta i svakoga: Dylan, George Harrison, Tom Petty i Roy Orbison udružili su super ega u The Traveling Wilburys; divovi countryja Johnny Cash, Waylon Jennings, Kris Kristofferson i Willie Nelson zasvirali su zajedno u The Highwaymanu, baš kao što su koje desetljeće kasnije članovi Toola, Nine Inch Nailsa, Marilyn Manson i The Smashing Pumpkins osnovali A Perfect Circle.

Možemo ovako nabrajati do sutra, jer supergrupe nisu rezervirane samo za rock and roll – ima ih i u hip hopu, soulu...

No friške najave novog velikog rock ujedinjenja povod su ovom tekstu – Chickenfoot, koji su prvi put zasvirali prošle godine, a za ovo ljeto najavljuju i svoje prvo službeno studijsko izdanje, čine bivši i sadašnji članovi bendova kao što su Van Halen i Red Hot Chili Peppers, plus Joe Satriani. Sammy Hagar izjavio je da je Chickenfoot jednako dobar koliko i Led Zeppelin. Iako sumnjamo da će biti jednako uspješan. Ali najavljuju i 'energetični, kick ass rock and roll'. To im u neku ruku i možemo vjerovati.

Nostalgija je unosna, bila i ostala, pa tako imamo i mi svoju supergrupu – spajajući sve na potezu od čobanskog rocka do estradnog veselja, nezamjenjivi kraljevi pivijada 4 Asa (kojih zapravo ima pet, što je najbolja fora u cijeloj priči) imaju repertoar za cjelovečernje prašenje evergreena, iz jednostavnog razloga što su (pametno) odabrali ziheraško gažersko sviranje starih hitova iz individualnih prošlosti, stvorivši si tako (i lako) novi život na staroj slavi.