Pred skorašnje otvaranje Olimpijskih igara u Londonu donosimo službenu pjesmu, kao i nekoliko poznatih olimpijskih glazbenih favorita iz povijesti
Nedavno objavljena nova pjesma pompoznih indie rockera Muse, 'Survival' službena je pjesma 30. ljetnih olimpijskih igara koje počinju 27. srpnja u Londonu. Na prvo slušanje mnogi će neupućeni slušatelj pomisliti da se netko s njim šali – radi se, naime o suludom, na momente i komičnom amalgamu Queena, diska i operete, natrpanom falsetom, zborskim back vokalima i glam/metal gitarama, od himničnog instrumentalnog uvoda do vrištećeg krešenda. Ali to su Muse, trenutačno vjerojatno najveći britanski stadionski indie band (jer Coldplay ipak više nije indie), koji su oduvijek sebe shvaćali smrtno ozbiljno pa su im i aspiracije bilo gotovo u pravilu grandomanske, a sad ih je još pripustilo najvećem sportskom spektaklu na svijetu koji još k tome ima nemoguću misiju – nadmašiti nedostižne organizacijske i spektakl standarde prethodnih igara u Pekingu.
Uglavnom, izgleda da kombinacija Muse plus Olimpijada nije ni mogla zvučati puno drukčije nego što zvuči. Važnu će ulogu na predstojećim igrama imati i slavna Vangelisova tema iz 'Vatrenih kočija', a za glazbenu 'režiju' ceremonije otvaranja zaduženi su Karl Hyde i Rick Smith, inače poznatiji kao electro veterani Underworlda, a umjetnički je redatelj slavni Škot Danny Boyle ('Trainspotting', 'Milijunaš s ulice').
Službene pjesme Olimpijskih igara ne vuku baš tradiciju iz antičkih vremena, naprotiv, nisu stare ni tri desetljeća, a sve su započeli, naravno Ameri, 1984. u Los Angelesu, na igrama koje je tada bojkotirao dobar dio Istočnog bloka (zapravo svi osim Rumunjske). Za autora glazbe angažirali su slavnog kompozitora filmske glazbe, peterostrukog oskarovca Johna Williamsa, koji je za svoju olimpijsku himnu 'Olympic Fanfare And Theme' sljedeće godine dobio i Grammyja. Ta je tema postala klasik i korištena je na svim sljedećim Olimpijadama održanima na američkom kontinentu (Atlanta 1996., zatim zimske igre u Salt Lake CItyu 2002 i u Vancouveru 2010. godine).
Četiri godine nakon toga, Olimpijada u Seulu već je imala svoju službenu pjesmu – 'Hand In Hand' koju je napisao Giorgio Moroder, a izvela grupa Koreana. Iako je pjesma postala internacionalni hit, puno poznatija od nje bila je za tu priliku skladana 'One Moment In Time' nadolazeće mega-zvijezde 25-godišnje Whitney Houston.
Igre u Barceloni 1992. također su obilježile dvije pjesme – logičan izbor himne igara 'Barcelona' Freddieja Mercuryja i Montserrat Caballe (iako je objavljena dobrih pet godine prije) koja je trebala doživjeti svoje trijumfalno izvođenje na otvaranju, no zbog nenadane Mercuryjeve smrti pola godine ranije, puštena je snimka. Druga stvar je također operetična 'Amigos Para Siempre' koju je sir Andrew Lloyd Webber skladao za svoju bivšu suprugu Sarah Brightman i Josea Carrerasa, a koja je izvedena na svečanosti zatvaranja igara. Uzgred, glazbu izvedenu na ceremoniji otvaranja skladao je i orkestrom dirigirao slavni Japanac Ryuichi Sakamoto.
Sljedeće dvije smotre se nisu baš iskazale glazbom, iako su Amerikanci u Atlanti 1996. u igri imali Celine Dion, tada na vrhuncu slave, te Gloriju Estefan i Gladys Knight (valjda da se pokrije jaka lokalna latino i afroamerička tržišta), kao i, naravno Johna Williamsa. Milenijsku Olimpijadu 2000. u Sidneyju nećemo pamtiti po glazbi (uglavnom su tu bile zastupljene lokalne zvijezde poput Olivije Newton-John ili Johna Farnhama, kao i zborovi i glazba australskih 'starosjedilaca'), a sljedeću, onu u Ateni 2004., više po uobičajeno ekstravagantnoj opravi Bjork (koja je taj put zaista modno nadmašila samu sebe haljinom bukvalno veličine stadiona) sa spektakla otvaranja nego svjetsku premijeru njene grandiozne zborske poeme 'Oceania'. Kinezi su za svoje igre 2008. ponovo anagažirali provjerenu Sarah Brightman, inače već godinama strahovito jaku na dalekoistočnim tržištima, koja je s domaćim pjevačem Liu Huanom izvela 'You And Me'.
Jedina 'naša' Olimpijada, ona zimska u Sarajevu 1984. također nije imala zapaženu zvučnu kulisu, ali je zato sjajno i nezaboravno opjevana u više pjesama ('Abid', 'Šeki Iz On The Road Again'...) na neponovljivom debiju Zabranjenog pušenja 'Das Ist Walter', objavljenom nešto kasnije iste godine.