Koliko god da Srđan Sekulović Skansi (producent albuma zajedno s bendom) zna svoj posao, Denyken je na prethodnim albumima ipak dao onaj potreban rokerski štih i snagu gitarskog izraza, koji je ovdje potisnut. Sa željom da se popne još više na produkcijskoj razini, Ramirez je odlučio raditi mastering u legendarnom londonskom studiju Abbey Road. No konačan rezultat je pitak album, nimalo bolji i nimalo lošiji od prethodnika

I dok se u pjesmi 'Zbog nas', koja neodoljivo podsjeća na Muse, predstavljaju kao vrhunski skladatelji, a pjesma zvuči kao totalni globalni hit kojeg se ne bi posramili ni najveći na svijetu dok Aljoša pjeva kao vrhunski pjevač, u pjesmi 'Od nas očekujem najviše' zvuče kao sljedbenici Letećeg odreda. Upravo takva neujednačenost smanjuje vrijednost četvrtog albuma benda.

Ramirez je od Radioheada i U2 već odavno pokupio sve što treba da bi zarazio domaću publiku, i to je napravio kako i priliči. No djelomičan zaokret prema blažem izrazu i daleko pitkije pjesme otvaraju mu vrata znatno široj publici, a možda znače i nešto malo bolju prodaju albuma, iako to danas nije nikakvo mjerilo popularnosti.

Rasplesani disco bas i odlični gitarski rifovi karakteriziraju zaokret u glazbenom izrazu nudeći 12 novih pjesama, od kojih su 'Ti i ja' i 'Da li me voli' već ispunili ulogu singlova za najavu albuma. Puno mekši, puno pitkiji, puno plesniji, no ponešto dosadniji te i dalje dosljedan poetičnim stihovima romantika Aljoše Šerića.

Ocjena: 8/10
Izdavač: Menart