Phil Spector je u zatvoru, konačno, mogli bismo reći, kao što možemo uzviknuti 'konačno!' i na to da su njegova 'djeca' okupirala glazbenu industriju pa nastavila s cijeđenjem onoga što je problematični sajko-producent stvorio prije gotovo pola stoljeća. Tehnika zvučnog zida možda i nije temelj produkcije modernih hitova, ali aura temeljnog sounda, njegova estetika i poletnost, debelo su uronile u top ljestvice 21. stoljeća.

Kanadska singer-songrajterica Melanie Fiona, koja svoj glazbeni pravac naziva pop soul, što zapravo znači miješanje svega, od popa šezdesetih do R&B-ja, soula, hip hopa pa čak i zvukova Jamajke, tako je negdje između Duffy i Amy Winehouse, iako više seksi u svom zvuku, još sklonija eksperimentiranju i šaranju. No očito je da su joj (kao što sama kaže) The Ronettes i Whitney Houston glavni uzori, jer i miks je baš tu negdje – poppy melodije i doo-wop koji praši s radija tijekom vožnje u Cadillacu do najbližeg drive in kina osunčane američke Zapadne obale susreću zadimljeni, klupski R&B i soul iz posljednjih nekoliko desetljeća, onako kako su se oba žanra transformirala i modificirala za nove generacije.

Taj spoj organskog i digitalnog, svirke i sempladelije, senzualnog i veselog, očit je već u fantastičnom triju na samom otvaranju albuma, koji započinje uistinu briljantnim nizom – prva stvar, singl 'Give It To Me Right' probudit će i mrtve iz grobova, pod uvjetom da nisu bili frigidni prije ulaska u njih. Pjesma je to u kojoj naša dama moli svoje partnere da, ako je već planiraju poševiti, učine to 'kako spada', ili da ne gube vrijeme ako za to nisu sposobni. Sad kad ni sama Amy Winehouse ne zna što bi sa sobom, ovo će je itekako dobro zamijeniti u 2009, a stvar dodatno dobiva na težini ako znamo da joj pjesmu nisu FedExom dostavili producenti nakon kupnje stihova od bog te pitaj kojeg za to zaduženog muškarca prljavih misli, već su one došle ravno iz Fionine glave. A tu je i velika pomoć sempla iz 'Time Of The Season', hita The Zombies iz 1968.

'Bang Bang' i 'Monday Morning' nastavljaju niz na najbolji mogući način, obje vatrenim, oznojenim ritmovima, koji su uvijek između podrumske prljavštine i ispolirane, moderne studijske magije. Ako su se krile u prethodne tri pjesme, The Ronettes su posve na površini s 'Please Don't Go Cry Baby' i 'You Stop My Heart, a čak i kada zvuči kao relativno klasični Motown-soul i R&B izvođač, Melanie uspijeva zvučati... pa, jako dobro. Poslušajte samo 'Ay Yo' ili 'It Kills Me' pa recite da nije tako!

Melanie Fiona bila je pregrupa Kanye Westu na prošlogodišnjoj europskoj turneji, iako tada uopće nije imala album! Sad kad ga ima dokazala je da je Kanyeova vizionarska odluka bila ispravna. Jer ovo je jedan albuma koji morate imati.

Izdavač: SRC / Universal Motown

Ocjena: 8,5 / 10