Kulinarski showovi vrlo su popularni diljem planeta i ima ih bezbroj - zanimljivih, dosadnih, poučnih, trasherskih, duhovitih i smrtno ozbiljnih, natjecateljskih i dokumentarnih. RTL-ov 'Tri, dva, jedan - kuhaj!' jedan je od onih u kojima je kuhanje samo popratna pojava za gnjavažu kandidata, a pritom čak i nije smiješan ni uzbudljiv. Jednom riječju - kič
'Tri, dva, jedan - kuhaj', inačica serijala 'Tri, dva, jedan - peci', koji smo već gledali na RTL televiziji još je jedan domaći pokušaj da se kapitalizira na bjelosvjetskoj popularnosti TV emisija koje imaju bilo kakve veze s pripremom i konzumiranjem hrane. Takvih je emisija mnogo i različitih su vrsta - od dokumentarnih u kojima gastronomski stručnjaci prate gastronomske tradicije pojedinih krajeva, preko instruktivnih, kao što su emisije poznatih kuharskih gurua u kojima oni odaju tajne svojih umijeća, pa sve do natjecateljskih, koje se pak granaju na još podvrsta - od profesionalnih iron chefova do onih koji graniče s reality showom.
Druga sezona RTL-ove kuharske uzdanice jedna je od onih jeftinijih - u njoj se amateri natječu u kuhanju, a profesionalci poput kuhara i gastro-novinara ih ocjenjuju. Taj specifični podžanr također može biti više ili niže klase - u višoj su visokoproducirani i sponzorirani masterchefovi, a ovo je, žao mi je što to moram reći - samo jednu stepenicu iznad reality-trasherskog đira 'Večere za pet'.
Na papiru koncept i ne izgleda tako loše - u žiri su dovedene zanimljive face, kao što su izvrsni kuhari Tomislav Gretić Tomislav Špiček te urednica izvrsnog gastronomskog časopisa, Željka Klemenčić, sve su to ljudi koji kandidatima mogu dati korisne i stručne upute vezane uz kuhanje, a zabavno je i gledati kako se kandidati pokušavaju snaći u naizgled nemogućim kuharskim situacijama.
Problem je jedino u tome što čitava priča ipak djeluje nekako... prejeftino. Pomalo mračnjikav kuhinjski studio izgleda kao da je skrojen od kartona, kandidatima, koji su ionako totalni amateri, besmisleno se otežavaju zadaci pa se onda više fokusira na njihove emotivne reakcije negoli na snalažljivost u kuhinji, glavna je špica kada član žirija nekome nađe dlaku u serviranom jelu i... kraće rečeno, stječe se dojam kao da je kuhanje zapravo sekundarna stvar u showu i da bi se autori puno radije bavili međusobnim čarkama, neuspjesima i lošim reakcijama kandidata, smijuljenju lošim forama i podlom trljanju ručicama kada si kandidati ne uspiju nabaviti potrebne sastojke za određeno jelo.
Recesija na domaćim televizijama već je pet-šest godina bolno vidljiva u pojeftinjenju i otrcanosti sadržaja koji se snimaju za domaću publiku i dok u nekim stvarima u zadnje vrijeme vidimo sitne proplamsaje volje da se uloži koja kuna više te gledateljstvu ponudi kvalitetniji sadržaj, RTL je s ovim serijalom doista potonuo u kategoriju štednje koja bi se mogla nazvati 'za koga je, dobro je'. Siromašnim gledateljima nudi se siromašno producirani show iz kojega niti išta mogu naučiti niti se bogznakako zabaviti. Kad je već tako, bilo bi stoput bolje, a možda i jeftinije da su uspolili kakvog kuhara koji bi pred kamerama pokazivao kako skuhati ručak za manje od pedeset kuna. Ovako svi zajedno gubimo i vrijeme i novac.