Ploču su, u nazočnosti Bulićeve kćeri Maše i unuke Mie, ravnatelja Jugoslovenskog dramskog pozorišta Branka Cvejića te više desetaka građana i novinara, zajednički otkrili hrvatski veleposlanik u Beogradu Željko Kuprešak i predsjednik gradske općine Vračar Branimir Kuzmanović.

U obraćanju novinarima Kuprešak je kazao kako je Bulić jedan u nizu ljudi koji su povezivali Hrvatsku i Srbiju i puno godina svog života i plodnoga rada ostavili u Beogradu te učinili sve na povezivanju dva naroda.

'I ovaj događaj, koliko god izgledao da je na rubovima politike, samo pokazuje da ovakvim stvarima možemo uljepšati našu svakodnevicu, ali možemo uljepšati i onaj dio naših odnosa koje moramo učiniti boljim', istaknuo je hrvatski veleposlanik.

Karlo Bulić rođen je 12. svibnja 1910. godine u Trstu. U glumačke vode ušao je slučajno, sredinom tridesetih godina, kada se pridružio putujućoj glumačkoj skupini 'Talija', s kojom je bio do Drugoga svjetskog rata.

Prvi poslijeratni angažman mu je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, odakle je 1947. godine stigao u Beograd u tek osnovano Jugoslovensko dramsko pozorište (JDP).

Prva uloga u JDP-u bila je u Cankarevom 'Kralju Betajnove', koji je režirao Bojan Stupica 1948. godine, održanom na dan otvaranja teatra.

JDP ostalo njegovo matično kazalište do mirovine 1971. godine i uloge u Erdmanovom 'Samoubojici'.

Uz brojne uloge u kazalištu i na filmu, karijeru Karla Bulića obilježila je 1970. godina i uloga doktora Luigija u seriji 'Naše malo misto'.

Tjekom svoje karijere glumio je i u 'Dundu Maroju', 'Ribarskim svađama', 'Kralju Learu', 'Ledi', 'Braći Karamazovima', 'Don Carlosu'...

Osim glume, 14 godina je predavao masku i šminku studentima beogradske Pozorišne akademije.