Treći film serijala 'Narnijske kronike' nešto je bolji od svoga prethodnika, 'Kraljevića Kaspijana', ali manjka mu uzbuđenja i istinskog spektakla
Nakon što je studio Disney odustao od serijala 'Narnijske kronike' poslije razmjerno razočaravajućeg rezultata drugog filma, 'Kraljevića Kaspijana', producentsko poduzeće Walden Media nastavlja ekranizirati kultne predloške britanskog autora C. S. Lewisa u suradnji sa studijem 20th Century Fox, a u kina je upravo stigao prvi film nastao u njihovoj koprodukciji - 'Putovanje broda Zorogaza'. U svjetlu komercijalnog podbačaja 'Kaspijana', novi film nastao je s manjim budžetom od prethodnih (prvi je, podsjetimo, bio 'Lav, vještica i ormar') i to se odmah primijeti: 140 milijuna dolara, koliko je uloženo u novi film, definitivno je velik novac, ali očito nedovoljan za produciranje istinskog spektakla. A upravo je manjak spektakularnosti vjerojatno najveći problem ove filmske pustolovine.
Kao i u dosadašnjim nastavcima, okvir priče smješten je u Englesku u vrijeme Drugog svjetskog rata: najmlađi članovi obitelji Pevensie, Edmund (Skandar Keynes) i Lucy (Georgie Henley) smješteni su kod svojih rođaka, dok se stariji brat Peter priprema za upis na sveučilište, a starija sestra Susan putuje Amerikom. Edmund i Lucy u tihom su ratu sa svojim antipatičnim bratićem Eustaceom (Will Poulter), a malo je reći da se uzajamno ne podnose. Jednog dana, kad se Eustace zatekne u sobi Edmunda i Lucy, svo troje bivaju uvučeni u sliku prekrasnog broda, koja se nalazi na zidu. Naravno, dospijevaju u svijet Narnije, a brod sa slike je Zorogaz, na kojem plovi Kaspijan, prijatelj Pevensiejevih, koji je, podsjetimo, na kraju prethodnog djela postao kralj. Kaspijan plovi morem u potrazi za sedmoricom nestalih narnijskih lordova, pa se Edmund, Lucy i Eustace (potonji vrlo nevoljko) pridružuju pustolovini.
Lewisova knjiga predstavljala je velik izazov za adaptaciju, budući da u njoj nema čvrstog zapleta, tako da je scenaristički tim prilično slobodno preradio predložak, no unatoč tome nisu uspjeli učiniti zbivanja dovoljno dramatičnim. Središnji je problem filma nedostatak stvarnog protivnika – 'mračna prijetnja' s dalekog otoka ni u jednom trenutku ne postaje dovoljno intrigantna, a dramsku tenziju tek minimalno podiže pojavljivanje duha Bijele vještice, strašne negativke iz prvog filma serijala, koja se sada povremeno ukazuje Edmundu. Od likova je najbolje razrađen Eustace, no problem je što je on u početnom dijelu postavljen toliko antipatično da gledatelju naprosto nije osobito stalo do njegove postupne preobrazbe.
Prigovora, dakle, ima dosta, no unatoč tome pretjerano bi bilo reći da je film slab – redatelj Michael Apted itekako je iskusan profesionalac, tako da se film odlikuje dobro odmjerenim tempom i zapravo nikad ne postaje dosadan, neke sekvence neosporno su vrlo atraktivne, kao i većina vizualnih efekata. Ukratko, 'Putovanje broda Zorogaza' korektan je obiteljski film, no nakon ovog filma definitivno je jasno da 'Narnijske kronike' kao filmski serijal nisu u istoj ligi s 'Harryjem Potterom'. U Waldenu tvrde da i dalje namjeravaju ustrajati u nastojanju da ekraniziraju svih sedam knjiga Lewisova serijala, ali malo koga će začuditi ako 'Zorogaz' ostane njihov posljednji izlet u Narniju.