Nesvakidašnji lažni dokumentarac dobar je primjer da budžet ne mora ograničavati kreativnost
Uz sve visokobudžetne holivudske projekte, u našim kinima pojavljuje se opskurni norveški lažni dokumentarac ‘Lovac na trolove’. Redatelj André Øvredal jest nepoznanica i zapravo jedino poznatije lice je glumac Otto Jespersen, ugledni norveški komičar. S obzirom na nedostatak poznatih lica stranoj publici, teško je očekivati neki uspjeh izvan Norveške, pogotovo s tako fantastičnom radnjom snimljenom u obliku dokumentarnog filma. Film je, naime, predstavljen kao projekt skupine studenata koji prate staroga lovca na trolove i pritom otkrivaju vladine namjere da se cijela situacija zataška.
Iznenađujuće, ‘Lovac na trolove’ uopće nije loš film, iako ima pregršt mana. Korektna gluma svih uključenih najveća je odlika, pogotovo glumca Otta Jespersena koji kao lovac naprosto plijeni svaki kadar. Ključ je u uvjerljivosti, a Jespersen tumači ubojicu trolova kao da se uistinu time bavi čitav život. Takva predanost ulozi i uvjerljivost rijetko su viđeni i u znatno skupljim holivudskim projektima i svakako se mora pohvaliti. Njegov lik ujedno ima mnogo scenarističkog prostora, pa ga imamo priliku dobro upoznati i uživati u svakoj interakciji s ostalim likovima. Što se tiče istih sporednih likova, oni su, nažalost, samo sjena lovca. Bez obzira na sasvim korektnu glumu mladih, nepoznatih glumaca, njihovi likovi su izrazito prazni i nezanimljivi. Ovo ne bi predstavljalo problem da se film do kraja drži lažne dokumentarističke formule, ali kad se počne jako približavati akciji, polako dobivamo dojam standardnog B horora, a da nismo razvili suosjećanje s ugroženim likovima.
Korištenje ‘Blair Witch tehnike', mračnih kadrova u šumi sa jedva vidljivim likovima, zna narušiti dojam ostalih, boljih sekvenci, ali to se, srećom, ne događa prečesto. Zapravo, veći dio filma odvija se tijekom dana uz vrlo dobro baratanje kamere. Kada to spojimo s predivnim norveškim krajolicima, dobivamo atmosferu koja je originalna i sjajno približava radnju gledatelju. Ostaje pitanje kakvi su trolovi, pogotovo s obzirom na mali budžet filma? Iznenađujuće, efekti su solidni, a nekad čak i fantastični jer su dobro uklopljeni u krajolik i svjetlo. No možda najveći razlog zašto funkcioniraju jest komičan ton cijelog filma pa nam prihvaćanje fantastičnih stvorenja nije tako teško. Gledatelj se gotovo nikada ne stavlja u poziciju da situaciju shvaća smrtno ozbiljno, što je dobra odluka, iako možda ne razumijemo sve šale na račun norveške vlade i kulture.
‘Lovac na trolove’ nije film za svakoga i pogotovo će razočarati one koji očekuju mnogo akcije ili horora, ali ukoliko imate strpljenja, možda ćete se iznenaditi jakom atmosferom i fantastičnim nastupom Otta Jespersena. Svakako, bez obzira na mane, uspijeva biti zanimljiv i pruža originalnu atmosferu rijetko viđenu i u znatno skupljim ostvarenjima.