R. KELLY – BLACK PANTIES

TKO/ŠTO/KAKO/KADA R. Kelly svojedobno je bio najpoznatiji kao konfekcijski r'n'b ljiger koji je 'vjerovao da može letjeti', a toj deluziji sigurno nije odmogla činjenica da nijedan od njegovih prvih šest albuma nije otišao u manje od pet milijuna, jedan čak i u 12 ('R.' iz 1998.). Ti dani su davno iza njega, i danas je priča znatno drugačija – R. Kelly je, naime, nakon sulude, perpetuum mobile 'hip-hopere' 'Trapped In The Closet', koja zasad ima 33 poglavlja, dobila je film, a uskoro i knjigu te autobiografije 'Soulacoaster: The Diary Of Me' postao miljenik i ozbiljne rock kritike koja ga, naravno, ne uzima pretjerano ozbiljno, ali je ipak zadivljena njegovom pomaknutom 'umjetničkom vizijom'. Moglo bi se reći da je R. Kelly odveo 'pičkopatništvo' ne višu razinu, utemeljio nišu 'ginekološkog' r'n'b-a, da se više bavi pornografijom nego glazbom i štošta drugo, no isto tako i da je kralj komedije, namjerene ili ne. Iako se na posljednjih nekoliko albuma pokušao predstaviti kao autentični soul crooner u maniri Smokeyja Robinsona ili ranog Marvina Gayea, i to mu čak i nije loše išlo, sad je opet recidivirao, odnosno vratio se onome što je obilježilo njegovu karijeru – opsjednutosti seksom, odnosno jednim vrlo konkretnim, 'ključnim' dijelom ženske anatomije.
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Ako se gleda strogo kao bizaro/trash kuriozitet, 'Black Panties' je škrinja s blagom prepuna urnebesnih ludorija, najviše, naravno, verbalnih. Priđe li mu se pak kao legitimnom pop albumu, tu stvari stoje znatno prozaičnije – radi se o arhaičnom, generičkom '90-s r'n'b-u kakav je Kelly te dekade štancao na vagone. No kombinacija tekstova o tome koliko će je i kako i gdje (manje-više u svih 50 američkih država), i ne samo nju (može i više njih istovremeno – R. Kelly ne diskriminra!) s 'dašćućim', hiperseksualiziranim beatovima koji su zgodni, ali ipak 'preklanjski snijeg', proizvodi stanoviti trasherski šarm.
NAJBOLJE STVARI 'My Story' (feat. 2 Chainz) u kojoj priča o tome kako se uspinjao od teške neimaštine do Versaceove pidžame, 'Cookies' o omiljenom hobiju – kunilingusu, pa onda 'Marry The Pussy', 'Genius', 'Right Back', 'Shut Up' – sve manje više u sličnom tematskom ključu...
DAKLE... Tko uspije izbrojiti koliko puta Kelly (i njegovi gosti, naravno) spomenu čarobnu riječ pussy, neće na žalost osvojiti ništa – 'Black Panties' su same po sebi dovoljna nagrada.

OCJENA: 7/10
DATUM IZLASKA: 9. prosinca
IZDAVAČ: RCA / SONY MUSIC / MENART

BLOOD ORANGE – CUPID DELUXE

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Blood Orange umjetničko je ime britanskog producenta i autora Deva Hynesa ranije poznatog kao Lightspeeed Champion, a danas stacioniranog u New Yorku. Početkom godine Hynes je skrenuo pažnju na sebe produkcijom i ko-autorstvom sjajnog E. P.-a Solange Knowles 'True', na kojem su njih dvoje inaugurirali taj svoj neki strahovito zarazni light electro-funk naslonjen na 80-e, a 'Cupid Deluxe' drugi je album Blood Orangea koji taj zvuk dovodi gotovo do savršenstva.
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Veliki korak naprijed u odnosu na B.O. debi, preklanjski 'Coastal Grooves', najviše u bogatstvu zvuka koji je 'razapet' između '80s soul harmonija i funky basa, a sve znatno smekšano diskretnim saksofonom i 'šapćućim' vokalima. Čuje se tu i malo ranog Princea, ima i rap dionica, ali s druge strane moglo bi se reći da je ovo daleki rođak preklanjskog sjajnog 'Kaputt' kanadskog Destroyera. Dakle, kao i mnoge druge sjajne stvari u životu, glazba Blood Orangea uspješno se odupire definiciji i kategorizaciji.
NAJBOLJE STVARI 'Chamakay', 'It Is What It Is', 'You Are Not Good Enough', 'Chosen' 'Time Will Tell'...
DAKLE... Album podjednako moderan i retro, oboje u najboljem smislu riječi, i kao stvoren za bezbrojna slušanja.

OCJENA: 8,5/10
DATUM IZLASKA: 18. studenog
IZDAVAČ: DOMINO / DANCING BEAR

7 DAYS OF FUNK – 7 DAYS OF FUNK

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Početkom godine se pojavio u svojoj rastafarijanskoj inkarnaciji pod imenom Snoop Lion, objavio više zanimljiv nego bogzna kako uspio reggeae hip hop album 'Raincarnated', a evo ga sad pod aliasom Snoopzilla u sasvim novoj priči. A ta je 7 Days Of Funk, funky duo u kojem je 'udružio rad' s kalifornijskim producentom Dâm-Funkom. No bio 'obični' reper, rasta ili pak funk man, duvanje ganje je i dalje glavna tematska preokupacija Snoop Dogga.
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Snoop nije novak u funku, dapače – otpočetka karijere se oslanja na zvuk Parliamenta i Funkadelica, pa se ovaj mini album čak može smatrati i svojevrsnim povratkom korijenima. Zvuk je OK, funk osamdesetih više je u fokusu nego onaj iz prethodne dekade, ima i nešto zgodne 'naivne' elektronike, i sve bi to bilo jako simpa da je materijal zericu jači.
NAJBOLJE STVARI 'Faden Away', 'Hit Da Pavement', 'Do My Thang'...
DAKLE... Prolazna faza na Snoopovom 'putovanju' koju će vjerojatno zamijeniti novom i prije promjene godišnjeg doba, ipak je vrijedna posluha, ako ni zbog čega drugog, onda stoga što na momente zvukom podsjeća na njegovo nastupno remek-djelo 'Doggystyle'.

OCJENA: 6/10
DATUM IZLASKA: 10. prosinca
IZDAVAČ: STONES THROW