Vjerojatno su sve dodjele nagrade takve da sudionici na njima jedva čekaju kada će završiti službeni dio pa da se nakon njega svi dobro i opušteno zabave, ali profesionalci to obično uspiju sakriti. Na jučerašnjoj dodjeli Večernjakove ruže, međutim, prevladavao je osjećaj da svi, uključujući i neke dobitnike nagrada, svakih pet minuta gledaju na sat. Nije to bilo tako užasno loše koliko je bilo... mlako.

Priredba je inače - osim što su i na njoj nastupili 2Cellos - djelovala kao da se trudi biti sušta suprotnost Porinu. Dok se na dodjeli diskografske nagrade glumilo ludu zabavu i dernek pa je sve zbog toga (i koječega drugog) izgledalo jeftino, ovdje je sve bilo vrlo uglađeno, kulturno, s kravatom i u večernjoj toaleti. Ipak su bili u HNK! Pjevač grupe Vatra (koja očito isto ima neku sezonsku pretplatu na nastupe na dodjelama nagrada) zato je u jednom trenutku podviknuo da mu je atmosfera malo previše kazališna i pozvao publiku da se opusti, na što su face radijsko-televizijske u gledalištu zapljeskale ručicama ko uz Radetzky marš na novogodišnjem koncertu u Beču.

Nešto malo manje nego na Porinu bilo je i imbecilnih šala, ali su zato neke potencijalno dobre završavale u ustima ukočenih prezentera koji su možda talentirani za ono što profesinalno rade, ali nisu za eksperimente tipa stand-up sa zvijezdama pa svojim mumljanjem, zamuckivanjem ili pak pretjeranim trudom iz budi-opušten-DOĐAVOLA rubrike uspijevali zametnuti svaku duhovitost koju su trebali izgovoriti. No sve bi to još bilo sasvim oprostivo - i nevoljki prezenteri i komorna atmosfera i osjećaj da svi jedva čekaju after party-  da nije samih kategorija u kojima su se dodjeljivale nagrade.

U kategoriji za TV emisiju godine natjecale su se, primjerice, dvije informativne emisije - Dnevnik NoveTV i RTL Direkt, jedna igrana serija - 'Crno-bijeli svijet', poljoprivredna emisija 'Plodovi zemlje' i licencni zabavnoglazbeni show 'The Voice'. Kako se tih pet emisija uopće može uspoređivati? To je kao da vam netko dođe i onako, ovlaš postavi pitanje - što ti je bila najbolja STVAR prošle godine: mamina domaća pašteta od fazana, novi Mad Max, šišanje kod Đurđe ili izbori? Slično je bilo i u nekim drugim kategorijama - Mislav Bago protiv Duška Ćurlića, kao da su političke analize i Maestro ista branša, mlade pjevačice protiv mladih glumica jer šta sad, nešto predstavlja, nije bitno što. Znam da je riječ o nagradi do koje se dolazi gledateljskim glasanjem, ali ipak...

Sve dok se nagradi pristupa tako, može Gibonni dovest na dodjelu pet stotina najboljih glazbenika od Bliskog istoka do Barcelone, može Dečak visit s lustera dok pjeva najveći hit stoljeća, a prezenteri se samo za tu priliku pretvoriti u Jerryja Seinfelda u najboljim danima - ništa od toga neće prikriti suštinsku bizarnost nagrada. No na kraju je ipak ostao dojam da to nije ni važno - važno da su oni to odradili i poslije se napokon dobro zabavili.