EMINEM – THE MARSHALL MATHERS LP 2

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Kad je Eminem jesenas objavio da će njegov osmi album (zapravo sedmi ako ne brojimo opskurni debi) biti nastavak remek-djela iz 2000. 'Marshall Mathers LP', prvi je dojam bio da si je možda postavio mrvicu previsoku letvicu. I to ne toliko u strogo kreativnom, pa čak ni komercijalnom smislu, jer se albumima 'Relapse' i 'Recovery' objavljenim u 13 mjeseci razmaka 2009/10. vratio ne samo u kreativnu nego i u komercijalnu formu (potonji je otišao u danas senzacionalnih 10-ak milijuna!). No prvi je 'Marshall' bio čudo nad čudima – mračan, krvoločan, žestok, homicidalan album prepun melodioznih superhitova koji je otišao u 27 milijuna i naprosto se ne događa dvaput u karijeri. No Eminem/Marshall opet je strahovito napaljen i nervozan, sanja trupla u gepeku, lopate i grobove (u koje baca sve i svakoga, uključujući u jednom trenutku i sebe samoga) i to je, kao što znaju štovatelji njegova opusa, sjajna vijest.
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Modus operandi MMLP2 jasan je već od uvodnih taktova mračno-vesele 'Bad Guy' – laka glazbena podloga beatova koji ponekad podsjećaju na soundtrack kakve video igrice na koju se nadovezuje Eminemova nekontrolirana bujica bijesa prema svemu i svima, brža, bezobraznija i tečnija nego ikad, a preko svega toga glazura u vidu gostujućeg vokala na najčešće slatkastom, zaraznom refrenu. Statistički gledano, ovdje ima jedno desetak potencijalnih 'Stanova' ili 'Love The Way You Lie', kao što ima i materijala za žvakati mjesecima – koga sve, kako i zašto Marshall namjerava strpati u gepek. Što album ide dalje, to glazbena pozadina postaje raznovrsnija i nepredvidljivija (produkciju nadgledaju Dr. Dre i Rick Rubin!), iako za razliku od npr. Kanyea, tu nema otkrivanja novih zvučnih teritorija (što nikako nije prigovor, naprotiv), a intenzitet nimalo ne pada i da je podšišao par stvari, imao bi opet remek-djelo, ali i ovako je ovo nastavak dostojan slavnog prethodnika.
NAJBOLJE STVARI 'Love Game' (s Kendrickom Lamarom), 'Rhyme Or Reason', 'Legacy', 'Bad Guy', 'Monster' (s Rihannom), 'So Much Better'...
DAKLE Iznimno jaku godinu za hip hop premier ligu Eminem je upravo učinio još jedno dvaput jačom...

OCJENA: 9/10
DATUM IZLASKA: 5. studenog
IZDAVAČ: AFTERMATH / SHADY / INTERSCOPE / UNIVERSAL MUSIC

MOBY – INNOCENTS

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Iako bi se nekome neupućenom možda moglo učiniti da Moby posljednjih desetak godina, otkad je pronašao svoj 'glas' i nišu, snima jedan te isti album koji će onda do besvijesti biti izmuzen u reklamama, jinglovima i TV serijama, nije baš sasvim tako. Naime, preklanjski 'Destroyed', inspiriran nesanicom na beskonačnim turnejama, bio je sjajan album s glavom i repom, nokturalne, ali iznimno 'dižuće' atmosfere, prepun himničnih, grandioznih momenata.
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Podigrana uvodna simfo-elektro poluhimna 'Everything That Rises' nagovješta da bi 'Innocents' mogao nastaviti tamo gdje je stao 'Destroyed', no vrlo brzo postaje jasno da od toga ništa i da Mobyju ovaj put nedostaje fokusiranosti i nadahnuća te da je upao u vrzino kolo repetitivnosti i bezidejnosti što je onda pokušao nadomjestiti i/ili prikriti hrpom gostiju na mikrofonu (ima ih na čak sedam pjesama od 12), ali se time samo još dublje zakopao.
NAJBOLJE STVARI Osim navedene 'Everything', mogu proći još i 'The Perfect Life' (s Wayneom Coyneom iz The Flaming Lipsa), 'Almost Home' (s Damienom Juradom) i 'A Case For Shame' (s Cold Specks)...
DAKLE 'Innocents' nije sasvim bez veze – ima svojih momenata i fanovima će vjerojatno biti OK, no ostali ovdje nemaju što tražiti...

OCJENA: 6/10
DATUM IZLASKA: 1. listopada
IZDAVAČ: LITTLE IDIOT/MUTE

THE FEELING – BOY CRIED WOLF

TKO/ŠTO/KAKO/KADA The Feeling su svoju zaraznu guilty pleasure ultra-soft rock formulu na prva tri albuma dotjerali gotovo do savršenstva, no nakon solidnog 'Together We Were Made' koji je preklani gadno flopnuo, upalile su se alarm lampice. Uslijedio je raskid ugovora s diskografskom kućom koji se nekako poklopio s privatnim brodolomom (raskidom dugogodišnje veze) frontmena Dana Gillespie Sellsa, i kao što to biva u najboljim bajkama, The Feeling su se uzdigli iz privatnog i kreativnog pepela i isporučili svoj, ako ne najbolji (teško je išta što će ikad napraviti uspoređivati s njihovim sjajnim debijem 'Twelve Stops And Home'), onda svakako svoj najzreliji album.
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Njihov slatkasti, ubitačno catchy, retro pop ovdje je znatno kiseliji i umočeniji u patos, ima i dosta 'namrgođene' gitare, dobar dio pjesama kulminira u himničnom coldplayevskom krešendu, ali i dalje je to strahovito pitko, melodiozno i generalno jako, jako šarmantno.
NAJBOLJE STVARI 'The Gloves Are Off', 'Blue Murder' ('Boy Cried Wolf'), 'Rescue', 'You'll See', 'Falls Like Rain', 'When I Look Above'...
DAKLE Ako se uslijed slabog odaziva (album je debitirao na 33. mjestu britanske liste albuma, a prva dva su im bila na broju jedan i dva!), a glazba koju izvode The Feeling prije svega je komercijalne prirode, pokaže da je ovo njihov kraj, barem su se oprostili sjajnim albumom...

OCJENA: 8,5/10
DATUM IZLASKA: 7. listopada
IZDAVAČ: BMG