Na početku večeri dvorana je izgledala kao da će biti umjereno popunjena, sjedeća mjesta na tribinama bila su ispunjena, a na podiju se mogla vidjeti tek poneka grupica ljudi.
Prva grupa, berlinski duo Lonski & Clasen, pola je sata zagrijavala publiku svojom mješavinom gitara i bubnjeva, a uslijed njihove svirke podij pred pozornicom potpuno se ispunio. Već je u pauzi prije Tiersonovog nastupa bilo sasvim jasno da će Tvornica ipak biti dupkom puna.

Yann Tiersen je započeo točno u 22.30 i od samog je početka bio praćen glazbenim željama iz prvog reda, sasvim očekivano vezanim uz film 'Amelie'.
Yann nas je, energičnije nego smo očekivali, proveo kroz gotovo sve pjesme s novog albuma 'Dust Lane' te je već na početku koncerta postalo očigledno da će želje ostati neispunjene i da neće biti poznatih melodija poput 'Rue de Cascade' niti Amelie kako baca kamenčiće u pariški kanal. Dijelu publike to nije bilo prihvatljivo pa su, vidno razočarani, lagano napuštali dvoranu. Oni drugi su se prepustili Tiersenovim melodijama, puno razvučenijim i grubljim nego što se to po albumima može zaključiti.

Pjesme su nerijetko poprimale formu ispoliranog, a gotovo i 'spektakl' postrocka uz lagano građenje melodije i dinamike do izduženog ritmičnog vrhunca koji se ponovno raspada ili pak naprasno prekine. Protuteža tome bile su melodične i repetativne pjesme poput 'Fuck me' i 'Palestine'. Na sredini seta Tiersen nas je počastio solo violinskom izvedbom skladbe 'Sur le Fil' u kojoj je zadržao laganu melankoliju klavirskog originala, no, da li zbog 'svježijeg' instrumenta ili zbog ukupne atmosfere te večeri u Tvornici, original je ostao u sjeni mnogo moćnije izvedbe.

Za kraj koncerta publiku je počastio s 'La Valse d’Amelie' u 'Doom Amelie' verziji, kako to sam glazbenik najbolje opisuje. Počevši s dugim igranjem na synthu polako se probila poznata melodija podebljana čvrstim ritmom, što je ponavljanjem prelazilo u sve žešću igru instrumentima i gotovo katarzičan završetak.

Oni koji su očekivali mekane melodije i romantičnu violinu vjerojatno su poželjeli da nisu večer proveli u Tvornici, no činilo se da je ipak više bilo onih drugih, zainteresiranih za višeslojnost Tiersenove glazbe, kojima je večer bila ispunjena.