Počeo je raditi indie koncerte u malim zagrebačkim klubovima. Potom je od kluba KSET stvorio centar za doživljavanje najnovijih glazbenih kretanja dovodeći bendove sa svih strana svijeta. Tetar &TD i Galerija SC-a, zahvaljujući njemu, ugostili su neka od najznačajnijih imena aktualne indie scene. Žedno uho postalo je zaštitni znak probrane i dobre indie scene. I onda se ove godine dogodio u Šibeniku open air festival Terraneo. No to nije sve. Mate Škugor je po završetku festivala ubrzo postao umjetnički direktor novouređene Tvornice kulture. Sve zajedno dovoljno razloga za razgovor s jednim od naših najvažnijih koncertnih promotora
Jeste li zadovoljni prvim izdanjem festivala Terraneo ili mislite da je moglo biti još bolje?
Oko većine stvari smo svi skupa prezadovoljni. Ono što mene najviše veseli, ali i ostatak ekipe, jest to što stalno ponavljam, a to je činjenica da su ljudi koji su došli saživjeli su se s tim projektom već prve godine što mi se čini najvažnijim u cijeloj toj priči. Nama je jako važno da ljudi koji su došli percipiraju to što radimo.
Izuzetno velik broj izvođača nije krio svoje oduševljenje festivalom i organizacijom, najčešće javnim zahvalama s pozornice. Istovremeno, većina je bila oduševljen tretmanom u backstageu i načinom kako ste ih ugostili. Što ste im radili iza pozornice?
Imali su ljudski tretman. Mi nastojimo pristupiti svim izvođačima, pa i publici, kao ljudima. Najnormalniji odnos kakav bi na svim razinama funkcioniranja sustava i u životu trebao biti, ali vrlo često nije takav. Ljudima je, nažalost, forma puno važnija od sadržaja, a iza forme je najčešće praznina. Mi se trudimo ponuditi sadržaj, a iza tog sadržaja stojimo mi sami. Zato nam je jako bitno da ljudi to dožive kao nešto svoje. To naravno ne može biti skroz njihovo, jer to nisu sami stvarali, ali publika je dobrim dijelom osjećala da sudjeluje u stvaranju nečega što i nije daleko od istine.
Zapravo ste napravili jedan vrlo hrabar potez organiziravši open air festival bez jakih headlinera i preslavnih imena s hitovima na top ljestvicama. Predstavili ste indie scenu na najbolji mogući način, a publika vas je nagradila svojim masovnim odazivom.
Kao prvo, mi izbjegavamo riječ headliner. Ja je osobno ne podnosim. Inače izbjegavamo pretjerano korištenje engleskih riječi osim, naravno, u press materijalima za strance. Ta riječ mi je odbojna i mislim da je puno bolje s nekoliko srednje velikih imena stvoriti program nego s jednim ili dva užasno velika imena na koje se potroši nerealno velik novac i takvi su izvođači na koncu neisplativi. Mi ove godine nismo bili u situaciji ganjati takvo neko ime, a ni ja nemam ambicija. Sve ovisi o tome u kom smjeru će se festival razvijati. Naravno da ga mi usmjeravamo sami, ali i on će se sam razvijati u određenom smjeru. Sigurno ćemo doći do točke u kojem ćemo ganjati tako neka velika imena i dovoditi ih, ali za sada planiramo ostati u ovim okvirima. Malo ćemo podići priču za nekakvih 20 do 25 posto i to bi trebalo rezultirati nekakvim povećanjem publike. Priča će sigurno rasti, ali do koje razine i kojim tempom, ne mogu reći.
Je li festival Terraneo bio financijski isplativ?
Festival je u okviru planiranog i radilo se o kalkuliranom ulaganju. Možda i dogodine bude kalkulirano ulaganje, makar mislim da će se već dogodine isplatiti.
Je li točna informacija da su i gradske vlasti Šibenika, kao i sami ugostitelji, ostali ugodno iznenađeni publikom koju su prepoznali kao pristojnu, kulturnu i koja puno troši?
Ljudi koji upravljaju gradom su nam na kraju priznali da ih je bilo strah jer nisu znali što mogu očekivati. Nama su vjerovali jer smo im se svidjeli kao ekipa i priča koja stoji iza nas im je bila OK, ali nisu očekivali toliku količinu pozitivne energije. Kao prvo, nisu očekivali toliko ljudi i takvu pozitivu koja se širila cijelim gradom i cijelim krajem. Lokalni ugostitelji nisu znali što očekivati, a na kraju se ispostavilo da je dobar dio njih, oni koji su bili na Brodarici, Zablaću i Solarisu, osjetilo drastično povećanje prometa isključivo zahvaljujući nama. Ilustrirat ću cijelu priču činjenicom da smo prije festivala imali samo jednog ugostitelja iz Šibenika koji se javio. Čim je festival završio, javilo se njih jako puno. Na svim razinama su unutar grada i najbližoj okolici samog festivala bili jako skeptični.
U svakom slučaju, ove su godine stvoreni svi preduvjeti za to da sljedeće godine organizirate festival još komotnije i još bolji nego ove godine.
Kao prvo, i mi smo iskusniji. Dosta smo grešaka radili, ali se to nije primijetilo na licu mjesta. Sada smo naučili dosta toga i mislim da iduće godine neće biti više nikakvih problema.
Jesu li zabilježeni kakvi incidenti tijekom održavanja festivala?
Ne! Ništa ozbiljnije. Nije bilo čak ni pijanih ljudi koji teturaju. Nevjerojatno nešto. Pilo se, ali očito kontrolirano. Ono što je mene oduševilo, osim činjenice da se publika identificirala s projektom, jest spoj nespojivih stvari. Gajio sam predrasude prema nekim skupinama ljudi. U ovom slučaju radi se o HVIDRA-i koja nam je jako puno pomogla. Odnos s njima je jednostavno fantastičan. Oni su do sada bili jedini korisnici, točnije boćarski klubovi, tog prostora u kojem se održavao festival. HVIDRA tu uzgaja masline i brine se o njima. Sad sam svjestan da sam ja do sada sve te ljude gledao kroz prizmu njihovih čelnika koji se dodvoravaju politici. Iza te priče, kao i većine priča, stoje ljudi koje, dok ih ne upoznaš, ne znaš ih. Dok ih nisam upoznao, nisam znao tko su oni. Sada znam da su fantastični. I oni su bili skeptični prema nama. Gajili su još gore predrasude. Znali su da dolaze neki alternativci. Na kraju su nam rekli da im ni ta muzika nije odbojna i da im je sve bilo super.
Jasno da je prerano govoriti o tome, ali jeste li možda već počeli slagati program za 2012. godinu?
Nismo još, ali, evo, sljedeći tjedan imamo prvi sastanak. Još uvijek zatvaramo ovu godinu.
Po dolasku u Zagreb dočekalo vas je novo radno mjesto i nova funkcija: umjetnički direktor u Tvornici kulture. Kako to da ste se odlučili prihvatiti tog posla i te funkcije?
Meni su u svemu najvažniji ljudi. Nakon razgovora s Draženom Goretom i Nevenom Pericom, vidio sam da je to zdrava ekipa i da to što rade ima smisla. Kao prvo, oni imaju viziju i taj će prostor profunkcionirati na pravi način uz prave ljude. Ja sam isto tražio prostor gdje ću imati određenu sigurnost za realizaciju uobičajenih programa i nekih projekata koji će doći u budućnosti. Mislim da se zgodno poklopilo i da su se našli pravi ljudi.
Istovremeno, čini se dosta hrabro što planirate od Tvornice kulture napraviti svojevrsni centar indie scene. Jer sudeći po predstavljenom programu do kraja godine, takav vam je plan. Mislite li da u Zagrebu ima dovoljno publike da se sve to financijski isplati?
Dobar dio programa će se odvijati u Pogonu. Taj Mali Pogon će omogućiti da prostor funkcionira na dnevnoj osnovi. Bez problema će moći otplaćivati hladni pogon. Ostatak glazbene priče ima svoju publiku i ima jako puno potencijala. Nije to nešto pretjerano alternativno. Uostalom, ta takozvana alternativa već je odavno postala dio mainstreama. Čak postaje u posljednjih par godina i dominantna struja u mainstreamu, tako da posjećenost nije upitna. Bitno je to da dobro odradimo prvih par mjeseci i da postignemo, što je kod takvih projekata vrlo bitno, da se ljudi identificiraju s tim prostorom. Ono što nam je uspjelo s Terraneom od prve, bitno nam je da se i s ovim prostorom ljudi identificiraju i dožive ga kao nešto svoje. To bi bio mali problem da Tvornica nije već egzistirala i tijekom godina je stvoren veliki animozitet prema tom prostoru, i to najviše zbog odnosa nekadašnjeg vlasnika prema publici. Za njega publika nije postojala. Kao i u ovoj državi odnosno državnom vrhu, obični ljudi su nužno zlo. Dobrom dijelu turističkih djelatnika turisti su nužno zlo. Najradije bi da im lovu pošalju poštom i da uopće ne dolaze. Ljudi koji ulaze u takve neke stvari ne vode račune o onoj drugoj strani. Samo očekuju da dođu i ostave im novac. Nadam se da ćemo mi kvalitetnim programom i dobrim odnosom promijeniti puno toga. Osim toga, investiralo se puno u prostor. Sada postoji šest ventilacijskih otvora koji dovode friški zrak u prostor, a prije je funkcionirao samo jedan. I sama bi usporedba trebala biti dovoljna.
Koliko ste otvoreni za ostale glazbene pravce?
Baš sam na presici rekao, da ako već idemo prema elektronskoj glazbi, pokušavamo predstaviti ljudima atraktivan program s programom koji nije tipična elektronska produkcija i inzistirat ćemo na takvim stvarima. Sada je i puno više publike za tako nešto. Došlo je do jednog zasićenja tehnom i drum'n'basseom. Klubovi koji su se svojevremeno bazirali na takvoj produkciji, toga uopće više nemaju. Postoji cijeli jedan segment koji nije dovoljno predstavljen. Možda su Caribou najbliži toj priči koju ćemo predstaviti u studenome kroz Electronics Beats Festival.
Na press konferenciji Tvornice kulture istaknuli ste jednu zanimljivu stvar, a to je da su strani promotori i agenti ponovo uvrstili Zagreb u gradove gdje treba nastupati nakon višegodišnjeg izbjegavanja. Za pretpostaviti je da ste vi i vaša ekipa velikim dijelom zaslužni za to.
Dobar primjer su Fleet Foxes i The National. The National je neka prijateljska priča i znam da je njima jako stalo i u tom trenutku nisam to shvaćao i doživljavao ozbiljno. U trenutku kada smo dobili Fleet Foxes, onda sam shvatio da nas strani agenti, ne svi, ali većina njih, doživljava kao ozbiljno koncertno tržište i da vide veliki potencijal. Na našu žalost, to se moglo dogoditi i puno prije, a nije se dogodilo zbog katastrofalnog odnosa distributera glazbe u Hrvatskoj. Znači, zastupnika velikih diskografskih kuća u Hrvatskoj koji su radili jako loš posao. Neki od njih. Na primjer, The National smo trebali čekati tri godine nakon prvog nastupa u Zagrebu da ih ponovo dovedem u dvoranu Pauk u SKUC-u i to isključivo zbog distributera koji nije uvozio njihove albume. Znači 'Alligator' uopće nisu uvezli, a album 'Boxer' su uvezli svega 20 komada. Znači, službena statistika za Hrvatsku je za njih bila nula. Drugim riječima, nema interesa. Menadžment vidi da se ništa nije prodalo te da nema interesa i nisu htjeli raditi koncert u Zagrebu. Na kraju je bend te godine zaprijetio svojim agentima da će prekinuti suradnju ako ne otkažu dva koncerta u Njemačkoj i dođu u Zagreb. Taj koncert se održao doslovno zahvaljujući inzistiranju samog benda. Te je godine uvezen 'Boxer' i to 20 komada, mjesec i pol dana nakon izlaska, što je veliko kašnjenje i rasprodan je za par dana i nikada više nije stigla nova količina. Nažalost, to više nije bila iznimka nego pravilo. Nije mi jasno zašto ne žele zaraditi novac?
U Tvornici kulture nas u sljedećih par mjeseci očekuju i neki vrlo veliki koncerti izvođača kao što su Human League, Fleet Foxes itd. Kakve su šanse da u dogledno vrijeme u tvornici vidimo i neke još veće i poznatije izvođače?
To je jedna od ideja. Human League su takav jedan izvođač koji može napuniti malu dvoranu Doma sportova, a svirat će u Tvornici. Bilo je već prije izvođača koji su mogli puniti veće prostore, ali su nastupili u Tvornici. Nadam se da će se takvo što događati sve češće iako za to treba dosta vremena. Nadam se da će i strani agenti početi doživljavati taj prostor. Ne samo nas promotore, već i sam prostor.
Kako biste ocijenili trenutačnu koncertnu ponudu u Zagrebu u odnosu na regiju i Europu općenito?
Mislim da je već zadnje dvije tri godine uvjerljivo najzanimljivija i najbolja u regiji. Beograd je znao imati velikih izvođača, a sad smo se i iznivelirali i po tom pitanju. Što se tiče klupske ponude, tu smo zanimljiviji i od Beograda i od Ljubljane. Nema tu neke konkurencije. Beč je nama najbliži veći centar i ipak je još uvijek daleko ispred nas, ali u prvom redu zato što ima veću kupovnu moć i veću tradiciju, ali i više ljudi. Osim toga, imaju i zdrav odnos države prema tom poslu kao nečemu što je dio turističke ponude kako se i treba odnositi prema tome. Meni je apsurdno da ja moram objašnjavati agentima da je u Hrvatskoj PDV na ulaznice 23 posto. U Sloveniji je osam posto.