Redatelj Ron Howard posjeduje veliko iskustvo, pogotovo u domeni holivudskih blockbustera, ali njegovi talenti iza kamere nažalost su često zasjenjeni očajnim scenarijima. Howardov posljednji uradak 'Utrka života' na sreću publike nije takva katastrofa, već solidno napisana i dobro režirana biografska drama. Svakako nije riječ o besprijekornome filmu, što bi ocjene vanjske kritike dale naslutiti, ali dovoljno je zanimljiv i uvjerljiv da ga brojni nedostaci posve ne 'unište'.

Naizgled napravljen isključivo za ljubitelje formule, 'Utrka života' zahvaljujući sjajnim naslovnim glumcima i pametnoj montaži uspijeva zaobići ograničenja stvarnog predloška i biti zanimljiv film široj publici. Nažalost, brza dinamika radnje i dobri nastupi ne mogu posve zasjeniti očite nedostatke poput sasvim zanemarenih sporednih likova. Koliko god Chris Hemsworth i Daniel Brühl mogu biti zanimljivi naslovni akteri ove priče, plošna karakterizacija ostalih likova loše utječe na njihove motivacije. Dobar primjer je odnos Nikija Laude (Brühl) i njegove žene. Napisan bez ikakve dubine i s nedostatkom emocija, gledatelju Laudino kasnije odustajanje od utrke (zbog žene) djeluje neuvjerljivo. Sličnih primjera ima mnogo i to nas udaljava od potpunog emocionalnog vezanja uz likove. Ipak, Ron Howard pruža svoj redateljski maksimum kako bi nam scene utrka bile zanimljive i napete, što u spoju sa standardno kvalitetnom glazbom Hansa Zimmera stvara specifičan (i dobar) ugođaj. Upravo utrke i općenito vizualan pristup omogućuju zabavno gledanje, ali to ne čini ovo 'klasikom' moderne kinematografije, već samo relativno zabavnom dramom gdje se veći naglasak stavlja na 'akciju' nego na dublju razradu likova.

Zaključno, 'Utrka života' solidna je biografska drama za jedno gledanje koje će zabaviti većinu publike, ali nedostatak konkretnih likova osim naslovnih i općenito slabo razrađene motivacije udaljavaju ga od statusa stvarne kvalitete. Bolje od prosjeka, ali ništa više.