U srijedu će se na Zagreb Film Festivalu održati hrvatska premijera dokumentarnog filma 'Zemlja znanja' koji prati veliku studentsku blokadu Filozofskog fakulteta 2009. godine. Prije same premijere porazgovarali smo s autorom Sašom Banom
Na ovogodišnjem ZFF-u bit će hrvatska premijera vašeg filma 'Zemlja znanja'. Predstavite, molim vas, film u nekoliko crta.
Film prati nekoliko stotina ljudi zatvorenih u jednoj prostoriji, tijekom 35 dana, kako direktno demokratski odlučuju o svim bitnim pitanjima vezanima za blokadu fakulteta i studentski zahtjev: besplatno obrazovanje za sve. S druge strane, nadležne institucije ne bave se studentskim zahtjevom. One žele da prosvjedna akcija prestane i jednostavno ignoriraju problem. Vrijeme prolazi, studentima je sve teže održavati blokadu i zadržati uvjerenje da se u Hrvatskoj ima smisla boriti. Njihova borba ipak ne staje: traje pet tjedana, a kako se čini, traje još i danas.
Kako ste se odlučili na snimanje?
'Na Filozofskom se nešto događa!', rekla je scenaristica Nevenka Sablić dva dana prije početka blokade: 'Ovo je važno! Mogla bi biti zanimljiva tema za Mijenjam svijet' (dokumentarnu seriju koju radimo za produkcijsku kuću Hulahop za HRT). Naša ekipa, snimatelj Hrvoje Franjić, Nevenka i ja, uz snažnu podršku producentice projekta Dane Budisavljević, naprosto je krenula. 20. travnja 2009. na Filozofskom je počela blokada, a mi smo bili tamo.
Od euforije do krajnje depresije. Postali smo svjesni da sudjelujemo u nečem zaista bitnom. Tek tijekom snimanja postalo nam je jasno što zahtjev za besplatnim školstvom zapravo znači i koje je njegovo šire društveno značenje. U jednom trenutku shvatili smo da je tema koju snimamo prešla granice dokumentarne emisije od dvadeset i pet minuta. Bilo je potpuno neizvjesno koliko će blokada trajati i što ćemo na kraju sa snimljenim materijalom, no odlučili smo ostati dokle god blokada bude trajala. I tako smo od tek puke zanimljivosti teme s početka snimanja došli do osvještavanja osobne građanske i ljudske dužnosti da ostanemo sa studentima do kraja.
Koliko ste vremena proveli s prosvjednicima?
Trideset i pet dana bili smo na fakultetu i kontinuirano pratili rad plenuma. Iako smo snimali i druge aktivnosti vezane za blokadu, procesi kroz koje je prolazio sam plenum - često mučne rasprave, energične argumentacije, jednoglasne i podvojene odluke - iskristalizirale su nam se kao živo tkivo, ono bitno što smo željeli istaknuti i zabilježiti od početka do kraja. Plenum je bio fascinantno mjesto na kojem su se odjednom našli svi: studenti, profesori, ljudi vezani za prosvjetu, umjetnost, politiku, sindikate... svi oni koji su aktivnije ili manje aktivno željeli i mogli sudjelovati i odlučivati.
Krenuli ste snimati iz neutralne pozicije?
Da, krenuli smo neutralno, vođeni zanimljivošću teme. Događao se pomak, kako na društveno-političkoj razini, tako i u našem osobnom sazrijevanju. Upravo je studentska energija, upornost i jasnoća studentske borbe saživjela s našim osobnim stavovima i stremljenjima. Da, postali smo dio priče. Uključili smo se i bili tamo na jedini način koji znamo - snimajući. 'Zemlja znanja' naš je doprinos studentskoj borbi.
Može li se u situaciji u kakvoj ste se našli uopće ostati neutralan ili se čovjek, bez obzira na kameru u ruci, previše involvira da bi ostao po strani?
Za kvalitetu samog filma smatramo da je važno ostati ne neutralan, već objektivan. Postali smo involvirani na način da smo shvaćali i podržavali studentske zahtjeve i što oni predstavljaju. Ostati međutim objektivan za nas je značilo biti iskren prema tijelu plenuma i pokušati objektivno sagledati prednosti i mane direktnodemokratskog načina odlučivanja.
Kako ste gledali na prosvjede dok ste ih snimali, a kako za vrijeme montaže, odnosno s vremenskim odmakom i ohlađenom glavom?
Nakon 35 dana snimanja ušli smo u montažu sa 46 sati materijala. Snimljeni materijal manje je govorio o ideji besplatnog školstva, a više o samoj borbi, ne samo za besplatno školstvo, već za izigrane vrijednosti našeg društva. Tako je borba studenata, ispričana kroz lik plenuma, postala glavna tema. U montaži je ključni faktor bio montažer Vanja Sirućek, čija je pokeraška hladnoća zaslužna za to što se u filmu nalazi ipak samo ono stvarno bitno da se ispriča ta priča.
Hrvatska premijera filma odvija se u vrijeme kad se na Filozofskom fakultetu opet održavaju prosvjedi, što nesumnjivo aktualizira film. Jeste li priželjkivali takvu aktualizaciju?
Priželjkivali smo da se ostvare promjene u obrazovnom sustavu i da školstvo postane besplatno za sve, drugim riječima da Hrvatska postane zemlja znanja ne floskulno, već u pravom smislu te sintagme. S druge strane, naš film opisuje tijek borbe koja može biti usmjerena prema bilo kojoj nepravdi na svim razinama društvene stvarnosti. Ako smo takvu univerzalnost uspjeli dostići ovim filmom, on odgovara svakom aktualnom događaju.
'Zemlja znanja' vam je prvi dugometražni dokumentarni film. Pripremate li nešto novo i što?
Trenutno radim na igrano-filmskim projektima. Uskoro ću snimati kratki igrani, a radim i na scenariju za dugometražni. I dalje snimam emisiju 'Mijenjam svijet'.