Ako je prvoga dana na La Rouxu Franku Turneru Dubioza Kolektivu i ekipi bilo sedam do osam tisuća ljudi, sinoćnje koncerte posjetilo je bar tri tisuće ljudi više.

Prva prava atrakcija večeri bili su scenski, kostimografski, koreografski i glazbeno gotovo savršeno uigrani orkestar iza Janelle Monae na glavnoj Terra pozornici. Bila je to euforija u glazbeno-scenskom 'međuzemlju' Jamesa Browna Jackson Five, Sly & Family Stone, s pjevačicom koja ima frizuru Grace Jones, naočale La Forgea iz 'Zvjezdanih staza', stas Rihanne i falset nubijske vračare.

Istu pozornicu za dva i pol sata zaposjeo je The National koji je još u svježem pamćenju Zagrepčana nakon koncerta u Boćarskom domu u studenome 2010. godine. Nekoliko tisuća fanova ponovno je bilo razdragano svojim omiljenim indie bendom iz Amerike, dok su oni manje impresionirani zadovoljstvo pronašli na Aqua pozornici.

Škotski post-rock bend Mogwai svojim zvučnim zidom pomeo je publiku uzrokujući zvonjavu u ušima svima koji su bili na manje od deset metara od pozornice. Ako izuzmemo poveće vojske fanova Mogwaija i The Nationala, kojima po defaultu nije moglo biti drugog vrhunca večeri, ispada da su drugi dan Terranea obilježile dvije izuzetne pjevačice. Uz već opisanu Janelle Monae, sinoć se pod punim mjesecom, kroz olujne vrtloge scenskog dima, ukazala Alice Glass iz benda Crystal Castles, jedno od onih scenskih bića koja djeluju kao da se u sljedećem trenutku može dogoditi baš svašta - pomahnitala ljepotica koja se između rastrojenih scenskih figura spremna baciti u publiku, možda da iz nepredvidivog ekscesa izvuče nadahnuće raznih predznaka. Crystal Castles u svojoj pomalo derviškoj ulozi izvlači ushićene, često i pankerski romantične motive plesne glazbe 80-ih, ali kroz kanale elektroničke i punk tradicije devedesetih i nultih, sve do stanja koje se može nazvati stvaranjem rijetko suvremene muzike uz pomoć dubokih iskustava i instinkata odgojenih u spomenutim supkulturama. 

Težak posao zaključenja večeri na glavnoj pozornici pao je na leđa fascinantnog zagrebačkog benda Antenat. Premda su zvučali puno tiše i, dojma smo, nekompaktnije negoli u Ksetu ili Aquariusu, momci iz Španskog su domaćim i stranim posjetiteljima festivala ponudili svoju karakterističnu, 'chill' izvedbu, po impulsima koje šalju publici sasvim drukčiju od prethodnih bendova koji su redom djelovali borbeno nabrijani da rasture publiku tako da ju nijedan izvođač poslije njih ne sastavi.

Festival traje još tri dana, raspored nastupa preostalih izvođača možete pogledati na službenoj stranici Terranea