U videočestitki koju je povodom 12. rođendana privatnog kazališta Planet Art Zrinka Cvitešić uputila Marku Torjancu glumica otkriva kako joj je glavna uloga u predstavi 'Zečja rupa' 2009. u tom kazalištu pomogla suočiti se tada s najtežom fazom u životu i prebroditi te trenutke. Upravo zbog toga taj kazališni komad, koji progovara o životu bračnog para nakon najbolnijeg gubitka - gubitka djeteta - poseban je i njoj najvažniji u karijeri
Rijetko koji glumac izdvaja neku predstavu kao najbolju i najvažniju u svojoj karijeri, no upravo to je na iznenađenje mnogih napravila glumica Zrinka Cvitešić u vrlo emotivnoj čestitki koju je povodom 12. rođendana nezavisnog hrvatskog kazališta Planet Art poslala njegovom utemeljitelju i voditelju Marku Torjancu. A za to je imala i poseban razlog.
Naime, Cvitešić je uz Filipa Juričića 2009. glumila glavnu ulogu Becce u predstavi 'Zečja rupa', za koju je njezin autor, pjesnik i dramski pisac David Lindsay-Abaire, dobio i Pulitzerovu nagradu, a 2010. po toj hvaljenoj američkoj drami snimljen je i film s Nicole Kidman u glavnoj ulozi. Riječ je o vrlo osjetljivoj temi, priči u kojoj mladi bračni par pokušava prebroditi smrt četverogodišnjeg sina jedinca, smoći snage za oprost i ponovo pronaći smisao u životu. Evo što je ta drama značila Zrinki Cvitešić:
'U veljači 2009. godine prolazila sam kroz jedno od najtežih razdoblja u svom životu i baš nekako u to vrijeme započela sam rad na predstavi 'Zečja rupa' u Planet Artu te sam shvatila da nisam jedina kojoj je u tom trenutku bilo teško. U radu na predstavi tražili smo odgovor na najteže životno pitanje - kako preživjeti i kako se nositi s gubitkom djeteta. Nakon dva mjeseca priprema izašli smo na scenu ne samo kao bolji glumci, već i kao bolji ljudi. Privatno kazalište nama novca za sjajne kostime, za scenografiju, privatno kazalište ima samo glumca i vrijeme da se njime bavi. A najveća želja svakog dobrog glumca je neprekidan rad kako na samom sebi tako i na onom što nas okružuje.
Zrinka Cvitešić i Filip Juričić u predstavi 'Zečja rupa' kao bračni par koji se suočava s gubitkom sina
Da bi glumac to mogao, potreban mu je dobar učitelj, partner i okruženje od povjerenja. Slavica Knežević i Marko Torjanac su nam tada omogućili upravo to - da se sami poigramo nekim svojim najdubljim mrakovima. Martin Luther King je jednom prilikom rekao da samo u mraku možemo vidjeti zvijezde. Ovom prilikom pozivam sve one koji to mogu da omoguće Planet Artu da iz mraka i dalje stvara zvijezde. Osobno sam u tom kazalištu pronašla obitelj, prijatelje, najbolje kolege i hvala Marko, Slave... svim roditeljima koji su izgubili djecu, a smogli su snage doći na predstavu, zajedno s nama plakali i ustupili mjesto katarzi. Zbog svega toga što sam rekla 'Zečja rupa' i dan danas ostaje prva na listi svih mojih predstava, zbog snage i katarze koja se događala nama na sceni i onima koji su je gledali. Hvala', Zrinkine su riječi.
Razdoblje o kojem glumica govori jest ono prije sedam godina, kad je započela vezu s glazbenikom Hrvojem Rupčićem, tada oženjenim i ocem dva maloljetna djeteta.