Tportalov bloger otkriva najbolje vinske bike milje, rute, regije i, naravno, vina. Predstavlja i preporučuje vinorodne krajeve Hrvatske kroz poznate vinske ture. Gdje se savršeno provesti na dva kotača uz dobru eno i gastro bike priču, čitajte u novom blogu
Ovog ljeta u Međimurju sam u rano jutro uz pjenušac čekao izlazak sunca i doček najduljeg dana. Bila je to odlična promocija, a vino odličan mamac. Uspeti se biciklom na najviši vrh u Međimurju u zoru i nije bilo tako teško, a neće ni onima koji svoju rutu za Martinje preusmjere prema tom dijelu Hrvatske.
Relativno toplo vrijeme bit će i ugodno za pedaliranje naprimjer od Štrigove do Sv. Martina na Muri. Po lijepim cestama i bike rutama može se sve dobro upakirati. Navratite do Vinske kuće Hažić, gdje će vas Tatjana Hažić provesti kroz vinski podrum i pokazati prekrasan vinski objekt smješten na čarobnom brežuljku. Na drugom bregu je restoran Terbotz poznatog vinara Jakopića. Na malo ljetnog šampanjca krenite kod Štampara u Štrigovu. Ako se i popio od ljetos, stigao je novi. U dvadesetak kilometra na biciklu upoznat ćete ovaj kraj samo tako. I pazite da ne prijeđete u Sloveniju kao ja. Svaka druga cesta vodi preko meje, a nekih posebnih upozorenja baš i nema. Što je i logično - vinogradi i kuće su na sve strane. Tu nikom osim mještanima nije jasno kad si prešao preko granične crte. Mene su ljubazni slovenski policajci pustili. Shvatili su da se samo vozim na biciklu, doduše opčinjen solsticijem, crvenim šampanjcem, suncem i vinskom rapsodijom.
Istra je prva imala vinske ceste, pa tako i prigodne bike rute koje povezuju ili određena područja poznata po vinu ili se vezuju uz određene sorte. Poput momjanskog muškata u Istri. Bike staza duga je trideset kilometara. Kreće iz Buja preko starih istarskih sela i gradića. Zahtjevna je, a odnos makadama i asfalta je pedeset posto. Pruža poseban dodir s krasom i lozom. Zbog uspona od petsto metara vožnja će potrajati. Svakako navratite na degustaciju kod vrhunskih i svjetski poznatih vinara Kozlovića ili Preleca.
Tu je i grad vina Brtonigla, idealan za još jednu kružnu bike avanturu malvazije. Ruta je lagana i može ju savladati svaki rekreativac. Ide kroz dolinu Mirne, a pogledi prema istarskim mjestima Grožnjanu, Motovunu, Višnjanu i Brtonigli su doživljaji koji se pamte. Lagan uspon i povratak prema Brtonigli zato će biti poticajan. Tu je pregršt restorana, bike&bed hostela, apartmana, malih hotela... Izdvajam i preporučujem restoran i hotel San Rocco u Brtonigli svima koji žele malo spoja istarske tradicije i moderne kuhinje - na pravom su mjestu. Kuhinju vodi Teo Fernetich, također poznati sommelier, a hotel Luana Fernetich. Nadaleko je poznat meni od sedam sljedova koji se mijenjaju sezonski. Najpoznatija su jela od crnog tartufa, mesa od domaćeg boškarina i juha od divljeg brancina. Atraktivne su i očaravajuće posteljice na kojima su jela od sipice ili tortelini ili škampi. Ako se odlučite za crni tartuf i tjesteninu od vina, preporučujem slatku malvaziju Radovan iz Višnjana. Uz čokoladni mousse s mladim maslinovim uljem.
Za bike posjet žlahtini u ovo doba godine bit će idealna vožnja kroz Vrbničko polje. Od Krka do Vrbnika, naprimjer. Asfaltna podloga je većinom, pa ruta nije teška, uz malo makadama kroz nepregledna polja vinograda. Dijelom se vozi i po bike stazi uz glavnu prometnicu, potom po seoskim ili manje prometnim pravcima. Za bar malo pršuta, sira i mirisne žlahtine navratite u Vrbnik. Poznate su vinarija Katunar ili restoran Nada obitelji Juranić. Dvadeset i pet kilometara kružne rute bit će idealno. Povratak u Krk je dijelom drugim putem, preko Punta, s lijepim morskim vizurama zaljeva, ali i guštom brzog spusta po modernoj bike cesti.
Kako na vinsku bike kartu ne uvrstiti i obići rutu malog plavca i dingača na Pelješcu? Iako ne postoje formalne, tu su uvriježene rute i ceste koje samo čekaju cikloturiste. Uvale i mjesta poput Žuljane i Trstenika, Potomja, Postupa i Dingača, koji je uz samo more, povezane su malim cestama idealnim za pedaliranje. Može se krenuti iz Orebića ili Potomja pa kroz tunel do morske, južne strane Pelješca. U svakoj varijanti može se osmisliti četrdeset kilometara na biciklu. Bit će uspona i makadama. Ali zadovoljstvo viđenim s najboljim pogledom na Jadran, koji ovdje izgleda kao da nema kraja, za svakog biciklista bit će odlična egzotična pozivnica. Preporuka u selu Dingač je konoba Matuško. Riba i mali plavac - nema tu puno razmišljanja. Vino je najzdravije i najplemenitije alkoholno piće. Zato i oprez u uživanju u dobroj kapljici za Martinje na dva ili četiri kotača.