Na biciklističke izlete volim ići bez predodžbi i očekivanja. Rijetko kad se razočaram jer samim odlaskom u prirodu, pogotovo na vožnju biciklom, zadovoljstvo je manje-više zagarantirano. Adrenalin, ambicioznost, hormon sreće serotonin divlja, bar kod mene. Još koji dobar doživljaj, koja dobra fotka i eto ispunjenja. Za 45 minuta sam malo prije Sv. Ivana Žabnog skrenuo lijevo s brze ceste za Križevce i stigao do novoizgrađene pruge koja ide prema Bjelovaru. Auto sam parkirao pokraj supermodernog stajališta, gdje ima mjesta koliko voliš.

Kroz zvučnik najavljuje se dolazak vlaka iz Zagreba, što se vidi i na displeju. Znači, drugi put stižem vlakom, što mi se svidjelo na prvu dok skidam bicikl i gledam vlak koji nastavlja vožnju kao i ja, samo na dva kotača. Svi gadgeti su u ruksaku, danas će biti dan bez njih. Gospođu koja bere tikvice u vrtu pitam je li tu put prema Žabnom, a ona veselo odgovara da ih ima dva ili čak tri i savjetuje da idem kroz šumu jer je taj duži i ljepši.

Pomislih – taj mi i treba, jer imam vremena i volje. Ipak, imam plan proći ovaj meni totalno nepoznat kraj, obići Žabno i potom krenuti prema Križevcima. A možda još i stignem do prvih vinograda i pogleda prema Kalniku, čisto radi užitka. I potom prema autu i početnoj lokaciji najkraćim putem. Dani su još dugi, pa se sve stigne. Lijepi i topli, pravi ljetni konačno. No idemo redom… gdje sam ono? Na tabli piše Remetinec Križevački.

Obožavam mala naselja, pitoma i tiha, tek pokoji lavež psa i to je to. Udišem prirodu samo tako, a cesta je lagana poluravna. Vrlo brzo dolazim na makadam, finu bijelu cestu sa sitnim prhkim kamenom, što mi daje zamah, tako da i treking bicikl jednostavno ide. Nisam očekivao takva šumska bespuća i takvu divljinu nadomak Zagreba. Lovačke kuće i čeke i odmorišta samo se redaju. Nema nejasnih dijelova, držim se nekog glavnog puta, ostalo su sve ceste za koje mi se čini da idu dublje u šumu. Tu i tamo zavirim iz znatiželje, željan onog pravog šumskog mirisa s malim osjetom vlage, što mi baš paše.

Već sam prošao desetak kilometara, a još sam pod stoljetnim krošnjama hrasta i pokoje bukve. Tu i tamo pojave se livada ili visoravan. Čujem zvuk traktora, to me veseli jer već mi treba vidika, pa i ljudi. I gdje je već taj Sv. Ivan Žabno, pa ja sam mislio da je sve tu negdje. I da ću za tren biti na cilju, ali to uvijek potraje, no nikada nije dosadno. Lijepo je doći do neke zamišljene točke, no za to se treba malo i pomučiti. Kavu već sanjam, toplo mlijeko još više, a čaša hladne vode bit će taman. Prolazim kroz Brezovljane i eto me u Sv. Ivanu Žabnom. Dojmila me se crkva sv. Ivana Krstitelja okružena lijepim parkom.

Put prema Križevcima bit će sličan, a vidio sam manju raskrsnicu kod druge stare pruge koja od tog grada ide prema Bjelovaru i spaja se s krakom iz Gradeca i Zagreba. Prelazim na asfaltnu podlogu i imam desetak kilometara do Križevaca. Držat ću se pruge pa ne moram misliti kuda moram proći. Do sada na svom putu nisam sreo skoro nijedan auto, osim centra Sv. Ivana Žabnog, gdje svakako treba pripaziti, jer promet je velik, no samo na glavnoj prometnici i u centru, gdje se doduše smiruje kod velikog rotora.

Vozimo se i po obnovljenim prometnicama, sada karakteristici mnogih sela jer se izvode radovi na novim vodoopskrbnim mrežama, pa prometnice i sela znaju biti zakrčeni strojevima i cijevima. No ovdje je sve gotovo, pa se ugodno furati. Skoro do Križevaca i prvih bike staza stigao sam bezbrižno, no vožnja preko novog nadvožnjaka nije mi bila ugodna, jer kada su veliki kamioni iza mene i još jure, poželim što prije se maknuti s ceste. Šteta što u sklopu novog kolodvora ili nekadašnjeg putnog prijelaza nije napravljen pješačko-biciklistički prolaz ispod pruge.

Široke ulice u Križevcima, posebno središnji dio grada, fascinantne su mi. Nema to svaki grad, pa za kretanje svih sudionika u prometu ima za svakog ponešto. U Križevcima je velik izbor toga za odmor i osvježenje. I trgovina i trgovačkih centara, kojih je sve više kamo god dođeš. Kako sam već bio u brdovitom dijelu, rado sam ponovio rutu prema Ludbregu, pa skrenuo prema Kalniku. Malo sam je skratio, pa na jednom od brežuljaka sjurio se u dolinu i krenuo natrag u Križevce, ali opet kroz šume, pa i makadam i uspone, kojih ima napretek. Nisu dugi, jer radi se o malim visinama od pedesetak metara. S hrptova se pak pruža pogled kao da si na ne znam kakvoj visini. Kada se uspete, samo birate kojom ćete cestom dalje jer ih dobro vidite, a i Križevce na jednoj strani te Kalnik na drugoj. Ima puno izvora, zatim berača vrganja, kojima zavidim, jer za šetnju šumom nije bilo vremena.

Taman imam snage do Gornjevinske kleti, gdje je kao u raju, kako gastronomskom, tako i onom prirodnom. Stara kućica s vrtnom trasom okružena šumom pruža željeni odmor i opuštanje, finu i ne preskupu hranu. Možda sam pod dojmom vrganja baš njih odabrao, bar za juhu. Kad sam se već vozio toliko kroz šumu, i zaslužio sam te plodove. Da ostanem u stilu šljivara, koji su nadaleko poznati jer su se zbog njih i posvadili u davnini, pa se danas ovdje i slave u lipnju svake godine. Šljivarska pisanica bila je odlična i nisam se iznenadio jer je Gornjevinska klet poznat i cijenjen hrvatski restoran. Biciklističko putovanje završio sam vraćajući se na polazište preko Poljane Križevačke, Tučenika i Lubene. Napravio sam pedesetak kilometara, sve u svemu laganini vožnje. Posebno je dojmljiv bio kraj oko Sv. Ivana Žabnog, što je preporuka za sve one koji vole biti udaljeni od prometa i više sami, a željni su uživancije, pedaliranja i puno šume i livada. Nešto je brdovitiji kraj od Križevaca prema Klaniku te s više naselja, ali također s puno mogućnosti i biciklističkih etapa.

Ako u Križevce ne dolazite svojim biciklom, to nije problem jer za rekreativne izlete svakako iskoristite besplatne električne i brdske bicikle za jednodnevne izlete po Prigorju i križevačkom kraju. Dovoljno je najaviti se i rezervirati svoj bike na mail tz@krizevci.hr. Također, Križevci imaju svoj sustav prepoznatljivih javnih bicikala koji se također mogu koristiti za obilazak i razgledavanje grada, a oni se mogu preuzeti na više lokacija u gradu putem aplikacije Nextbike.