Lijepo vrijeme koje nam ponovno dolazi pravi je poziv za odlazak u prirodu i na novo biciklističko putovanje koje neće biti prezahtjevno, a opet da vidimo, obiđemo i čujemo nešto novo. Naravno, cilj je slušati tišinu šuma i polja, pa nisam dvojio i krenuo sam prema Zagorju, ne predaleko od Zagreba. Sve se već zazelenilo skoro do maksimuma, vegetacija je uznapredovala, hlada ima i pod krošnjama, ali i oko starih imanja, kuća i kurija, koje su uvijek fora. Za bike izlet odabrao sam područje od Velikog Trgovišća prema Tuhelju, pa dokle stignem da se sigurno i ne baš preumoran vratim na polazište.

Nakon kraće vožnje kroz nizinski krajolik koristim prvu cesticu za uspon bregima. To su ti zagorski 'zidovi', odnosno teški i kratki usponi za koje neki put treba poguranac. Sve kratko traje, uz malo muke, ali ono što slijedi uvijek me iznova razveseli – kako i ne bi kada se odmah pružaju pogledi, ali svaki put su drugačiji. S jedne strane me dodiruju vinogradi, s druge strane ceste bujne livade pršte svojim zelenilom i biljem u cvatu, pa sve izgleda kao da je naslikano, a ne stvarno. Svako malo ide se gore-dolje, ali se uglavnom drži neka visina, a klanac ili slično daju se lakše proći uz malo zaleta. Već izdaleka primijetio sam na osami instalaciju Oči Zagorja, nedavno postavljenu, te je svakako želim obići. Na moj cilj i prvu točku upozorila me i smeđa signalizacija, namijenjena baš za posjećivanje kulturnih vrijednosti, vidikovaca, znamenitosti i sl.

Oči Zagorja otvaraju sjajne vidike

Inače, drvena instalacija Oči Zagorja postavljena je na više lokacija na turističkom području Tuhelja, Klanjca i Velikog Trgovišća. Pored dva takva vidikovca, sada su uređena još dva pokraj biciklističkih staza - jedan u Gredicama u Klanjcu i drugi u Mrzlom Polju pored Vinarije Bišćan, na području Velikog Trgovišća, do kojeg sam stigao. Odande se otvaraju fantastični i malo je reći čarobni pogledi na okolicu i zagorske brege, s kojih se vidi pola Zagorja i Sljeme - sve što sam do tada prošao biciklom ukazalo se preda mnom. Razlog je to da ostanem ondje, odmorim se i uživam u prekrasnim brežuljcima i šumskim prizorima, a ponegdje proviri i zvonik crkve na nekom od malih vrhova. Zabavit će vas i ovčice koje bezbrižno pasu na proplanku. Ovo drveno zdanje s klupicom zaista ima originalne oči, u koje bi svi rado zavirili.

Vraćam se u nizine uz lagani spust, evo me opet na još jednoj atrakciji. Na uređenoj lokaciji u Dubrovčanu (na pola puta od Trgovišća prema Tuhelju) nalazi se Aleja velikana, poznatih Zagoraca: Franje Tuđmana, Tita, Matije Gupca, Antuna Mihanovića, Antuna Augustinčića, Ljudevita Gaja i drugih koji su obilježili hrvatsku povijest. Tu su i velikanke poput Marije Jurić Zagorke, Justine Mihanović, Veronike Desinićke itd. Aleja posebno dojmljivo izgleda predvečer ili noću uz vrlo atraktivnu rasvjetu koja mami poglede. Svaka takva lokacija pravo je mjesto za predah ili uživanje i razgledavanje. Uređene su klupe, staze, kao i sva potrebna infrastruktura, parking i sl. Na ovom području Zagorja obilježene su i druge lokacije posvećene Mihanoviću, Tuđmanu i Augustinčiću te na interaktivan način i kroz proširenu stvarnost posjetitelji mogu saznati zanimljivosti o njima.

Od hrvatske himne do Tuheljskih Toplica

S lokacije Aleje velikana odlično se vidi obližnja Velika Erpenja, gdje i spomen-park Hrvatskoj majci, još jedan lijep prostor za boravak u prirodi. Svakako obiđite muzičke klupe, malo je strmo, ali vrijedi truda popeti se na Veliku Erpenju i pokraj restaurirane crkve sv. Tri kralja poslušati priču o Justini Mihanović (majci A. Mihanovića). Na putu prema Tuheljskim Toplicama pokraj dvorca Mihanović nalazi se njegova bista i također audio instalacija, pa možete čuti kako recitira hrvatsku himnu.

Tuheljske Toplice uvijek su atraktivan resort, a sve se priprema za početak kupališne sezone. U tijeku su i radovi na uređenju okoliša, popuno novog vizualnog izgleda termi, a izgrađeno je i novo parkiralište. Lokalnim cesticama se vozim dalje prema Tuhelju, gdje je i bike odmorište, uz self service. Također je to vrlo lijep kraj za bezbrižnu vožnju i uživanje u netaknutoj prirodi.

Već sam na biciklu više od tri sata, pa iako su dani dugi, lagano okrećem smjer i idem prema polazištu. Tražim opet neku uzvisinu za neki novi pogled i ideju za turu. Malo istraživanja uvijek dobro dođe. Uvijek se mogu vratiti na neku od bike ruta ili uvriježenih prometnica za povratak na polazište. Na ovom bike izletu podloga je bila asfaltna i bilo je malo visinske razlike, ali ništa preteško, a prošao sam oko tridesetak kilometara.