Kada je Ana Gruica Uglešić diplomirala na Akademiji, ubrzo je upisala Kineziološki fakultet (smjer rekreacija i fitnes) pa se danas može pohvaliti time da ima dvije diplome. Svakim glumačkim projektom i hvaljenim predstavama gradila je svoj glumački habitus. Njezine uloge su minuciozne i predano stvorene, a njezine tjelesne 'transformacije' izazivaju pozornost i oduševljavaju mnoge, baš kao i njezina povišena i vesela energija koja pršti s društvenih mreža. Otkrila nam je svoja najintimnija promišljanja, stavove, nadanja. Totalno iskreno.

Kako provodite ove tople dane, što poslovno, što privatno? Koji su vam novi projekti na vidiku?

Igramo predstave s repertoara Gradskog kazališta mladih. Trenutačno su mi aktualni Čehovljevi 'Psi, pare i pištolji' u režiji Ivana Plazibata. Imamo neka gostovanja. Ostalo vrijeme posvećena sam vrtlarenju, radovima oko kuće. Imam jako puno obaveza oko Uglešić poliklinike. U toj poliklinici ja sam vam ona Katica za sve. A o rasporedu za ljeto još je rano govoriti.

Kakve likove najradije volite igrati?

Sve. Svaki lik koji dobijem i zavolim. Kako igrati ako ne voliš svoju ulogu? Žao mi je što do sada nisam dobila priliku igrati neku ozbiljniju ulogu u tragedijama. To je moj teritorij. Iako se to zna još od Akademije, nitko mi još nije ponudio takvo što. Ali znam da hoće. Moje vrijeme tek dolazi.

Na koji način se psihički pripremate za transformaciju u određenu ulogu? Pri stvaranju lika, imate li već neke iskušane recepte i određene rituale prije snimanja/izvođenja?

Nemam nikakve rituale. Tekst, analiza, priprema. Prvo što sada napravim to je da naučim tekst. Kad znaš tekst, ti si gazda svog prostora. To prije nisam radila. Mislila sam da je to za štrebere. Ali nije. To je taktika za pametne i pripremljene. Druga stvar koju napravim prije svake izvedbe su vježbe disanja iz dijafragme koje sam savladala na jogi. Tim određenim brzim vježbama probudim tijelo da bude budno i spremno. To je to.

Jesu li mladi glumci danas u prilici birati uloge? Koji su to najveći izazovi s kojima se susreću?

Mladi glumci danas su ni u kakvoj prilici. Mogu birati između dugog čekanja ili tacne u nekom kafiću. Mnogi dobiju loše prilike ili nikakve. Uloge se dobivaju po principu tko s kim pije na šanku. Na Akademiji misliš da te čeka cijeli svijet. Kad je završiš, shvatiš da te čeka samo mama, figurativno rečeno. I da kreće borba. Zamjeram sustavu koji ne zna iskoristiti potencijal mladosti. Koliko bi se predstava samo na Jadranu moglo napraviti za strance ljeti. Promoviranje naše baštine i kulture, a da se djeca bruse za nove izazove. Na sceni je puno toga i u, kako se ono kaže, utakmicama u nogama.

Što je po vama gluma? Je li to posao kao svaki drugi ili je to više poziv i stil življenja?

Gluma je u početku najljepši posao na svijetu. Igrati se da si netko drugi i za to biti plaćen je savršenstvo. Ali gluma nema svoje radno vrijeme. Kad se radi predstava, radi se po 24 sata dnevno. Kreativan dio traje i dok spavaš. Osim vježbe na sceni, učenja teksta, stalno misliš, propitkuješ. K tome, predstave su navečer. Ženama je jako teško u ovom poslu. Kad kolega ostavi djecu navečer doma, to je u redu. A kad žene ostavljaju djecu doma, onda će primitivno društvo propitkivati kakva si majka.

Odnosite li se kritički prema svom dosadašnjem radu?

Itekako. Komplicirano je to objasniti. Glumački posao iziskuje potpunu predanost. Ako privatno nisi posložen, teško je dati 100 posto od sebe. Čovjek bude dekoncentriran, rastrgan. Zamjeram sebi situacije u kojima sam ulazila u posao s određenom nonšalancijom. Sada, otkad sam rodila Marata i zahvaljujući mom mužu koji mi je omogućio mir i logistiku, potpuno drugačije radim. Postala sam štreberica i netko na koga se možeš osloniti. I redatelji i kolege.

Čije kritike uvažavate?

Onih koji su u određenom segmentu o kojem govorimo napravili više od mene u životu i imaju veće znanje. Ostali su mi smiješni.

Koju biste Boranovu crtu izvukli kao dominantnu, onu koju vas je posebno privukla suprugu?

Ono što smatram posebnim kod njega je mogućnost da u današnje vrijeme - u kojem je, pogotovo u Dalmaciji, moderno vlastitu ženu, majku svoje djece, obezvrijediti, učiniti budalom ispred zajednice - ima tu snagu, bez kompleksa, prihvatiti me i ispred društva i obitelji kao svog ravnopravnog životnog partnera. Uistinu biti rame uz rame u svim odlukama. Čovjek je koji se ne srami da mu žena ima vlastito mišljenje. Baš zato sam u naša četiri zida pristala mu biti žena čak i u onom najstaromodnijem smislu. Potpuno posvećena obitelji. Patrijarhat koji sam sama odabrala u znak zahvalnosti za ukazano povjerenje i slobodu. Ne zato što moram, nego zato što to želim. To je samo jedna od lepeze kvaliteta kojih ima i kao čovjek i kao liječnik.

Koliko smatrate da su romantika i vrijeme 'samo za vas' važni za dobar brak?

Vrijeme samo za partnere ključ je svega. Ne moraju to biti skupa putovanja. Može biti zajednička jutarnja kava, odlazak na izlet na Plitvice. Kad ljudi izgube volju za njegovanjem zajedničkih trenutaka kao par, onog momenta 'samo nas dvoje', e onda piši propalo.

Kako biste opisali odnos sa sinom? U kakvog muškarca biste voljeli da izraste, koje vrijednosti i svjetonazore biste mu voljeli usaditi?

Biti dobar, pošten, častan, čovjek od riječi, ne petljati se u tuđe živote, ne stavljati na prvo mjesto materijalno, nego odnose, ne biti hvalisav, ali znati svoje vrijednosti, danas je samoubilačka misija. Mislim da je moja dužnost dati mu moć da intuitivno razaznaje dobro od lošeg, jer se navedene vrijednosti uvijek na kraju isplate, makar morao težim putem kroz život. Učim ga i da svi postupci donose određene posljedice, kojih mora biti svjestan. Odgajam ga i tako da bude pažljiv prema curicama. Da bude džentlmen. Da ima suosjećanja prema starim ljudima. Ostalo je na njemu. Ima moj pun blagoslov da sam odabire svoj životni put. Želim samo da bude zdrav i baš sam znatiželjna vidjeti u kakvog će čovjeka izrasti.

Što biste voljeli da ste ranije naučili?

O, puno toga. Ali džabe to kad znam da svako vrijeme nosi svoju mudrost. Prva i osnovna lekcija koju bih dodijelila samoj sebi prije 20 godina - ne dokazuj ljudima koliko vrijediš jer i Majka Tereza nije bila svima po volji. Druga i osnovna lekcija je da budem svjesna toga da svaka ljudska reakcija dolazi ili iz izvora straha ili iz ljubavi. Puno bih lakše i bolje razumjela ljude. Imala bih više razumijevanja, tolerancije i sažaljenja zbog nepravednih situacija koje su mi se događale. Treća i osnovna - koristiti manje srčanosti, a više racionalnosti u životu.

Kakva ste majka, prijateljica ili stroga i pravedna?

Mom djetetu sam alfa, a pomalo i omega. Stijena na koju se može osloniti. Imamo sreću da imamo divnog tatu i divnog Borana. Ali smatram da je majčina prisutnost ipak kamen temeljac odgoja djece. Dosljedna sam u odgoju. I u tome da mu nikada, ali nikada ne lažem, i zato ima potpuno povjerenje u mene. I u tome da nema prelaženja jasno postavljenih granica. Često ga pitam kakva sam majka i što mogu popraviti, a kad pogriješim, ispričam se svom djetetu i jasno dam do znanja da sam pogriješila. Često mu pomažem da sam dođe do bitnih zaključaka. Trudim se provoditi kvalitetno vrijeme s njim. Nisam od onih koji se igraju legićima, ali ću rado otići s njim na igralište igrati sportove. Zapravo, uopće ne znam kakva sam majka, vrijeme će pokazati. Znam samo da dajem sve od sebe.

Trenirate cijeli život, vrlo intenzivno od 2005. godine, od prvog dana Akademije. To je vaš životni stil. Mnoge ste potaknuli i motivirali na vježbanje i zdrav način života, mnogima ste postali uzor. Postoje li dani u kojima vam se teško natjerati na trening?

Taj famozni trening uopće nije stvar estetike. Možda je nekad i bio, iako sam oduvijek imala širu sliku o vježbanju i njegovim koristima. Stvar je i mentalnog zdravlja biti fit. Uostalom, znanstveno je dokazana veza između tjelovježbe i, recimo, raspoloženja. Higijene tijela. Tog savršenog aparata koji nas pokreće. Minimalno pristojnosti prema tom aparatu je održavati ga. Kao da imate jedan jedini auto u životu, a odnosite se prema njemu kao prema kanti. Nema drugog, kužite? Servis, iznutra i izvana. Uvijek i na sve načine. Nije važno ima li dana u kojima mi se ne da. Važno je odem li tih dana odraditi trening ili ne. U velikom broju puta moj odgovor je - da. Ključ je u pobjeđivanju samog sebe. To je ta igra. Najlakše je sjediti doma, upaliti računalo, jesti neko sr*nje i biti bijesan. I to na one koji imaju mentalnu snagu koju ti nemaš. Svakom čovjeku na planetu preporučila bih hodanje, plivanje, planinarenje, tenis, trčanje, grupne treninge, individualne, jogu, boks, radove u polju... Toliko toga se nudi. Samo ustani s kauča i vidjet ćeš kako endorfin mijenja svijet na bolje. Uostalom, gledajte to kao zalog za sretniju i lakše podnošljivu starost.

Što pomislite kad gledate svoje stare fotke?

Da to nisam ja. To je neka mlada cura puna snova i bunta, neustrašiva, bez straha od posljedica, nekad i s pretjeranim gardom. Danas sam puno mudrija, spustila sam obrambeni gard kao neki stari boksač s pokojom borom više. Ljubaznija sam prema ljudima jer sada shvaćam otkud dolaze sve ljudske reakcije. Manje sam agresivna jer sam i sama osvijestila otkud ona dolazi. Sve drugo je ostalo isto. Hahaha...

U vrijeme društvenih mreža često je izgled na prvom mjestu. Smeta li vam to? Je li bilo situacija u kojima vam je izgled bio otegotna, a ne olakotna okolnost?

Ma što ja više znam... Imam toliko anegdota oko predrasuda da bih mogla knjigu napisati. Od kolega, redatelja, ljudi na ulici svaki dan dolazi mi netko s pričom: 'Oprosti, ali ja sam mislio, ja sam mislila... A ti zapravo...' Ljudi mi se izvinjavaju, razumijete, jer su me pogrešno procijenili. Stvori se neka određena slika, djelomično i mojom krivnjom s tim obrambeno-napadačkim stavom iz mladosti, djelomično jer ljudi jednostavno žele vjerovati u neke obrasce, a djelomično i zato što mediji godinama propagiraju neke površne vrijednosti i ljude za koje znaju da će biti klikani. Već znam, ako radim novi projekt, taj će info prenijeti dva portala. Ako sam u badiću, slika će srušiti internet. Da se razumijemo, govori to ponešto i o konzumentima. Uglavnom, završila sam s fazom borbe i dokazivanja tko sam i što sam. Iz svoje kože ne mogu. Mogu samo učiniti da bude više preplanula. Sad sam već u fazi kad zezam ljude. Igram se. To me zabavlja.

Često putujete. Što sve kupujete na putovanjima?

Ne kupujem ništa posebno. Mogu se počastiti nekim komadom odjeće, ali mi to nije prioritet putovanja. Ono što me zanima su obzori koja nude putovanja. Nude viđenje svog života, pa i poziciju cijele naše nacije iz druge perspektive. Kultura, gastronomija, običaji drugih ljudi, standard, hortikultura drugih gradova ono su što me zanima i ispunjava. Tražim nezaboravne momente kojih ću se sjećati pod stare dane. Ljudi ionako ne pamte stvari koje su kupili, nego kako su se negdje osjećali. Znam da zvuči filozofski ili romantičarski, ali upravo to je ono što me zanima na putovanjima. Shvatiš da ti kuća može biti bilo gdje na svijetu, ali ne i dom. A da dom ne čine kvadrati, nego ljudi s kojima dijeliš kvadrate.

Koje vam je životne situacije bilo teško prihvatiti?

Nijednu. Majka je sve nas tri sestre odgojila da budemo borkinje. O svakoj životnoj situaciji razmišljam toliko intenzivno dok ne smislim rješenje. Kad donesem odluku, provedem je bez treptaja oka. Ne osvrćem se na prošlost u smislu bilo koje vrste žaljenja, to je gubljenje vremena. K tome sam uvjerenja da je svaka situacija pred nama s razlogom. Da izvučemo pouku i budemo još jači. Dakle analizirati, realizirati, apsorbirati sve dobro i loše i - idemo dalje. Jedina životna situacija koju bi bilo teško prihvatiti jest bolest nekog od članova obitelji. Sve drugo je rješivo.

Živite li svoje najsretnije i najbolje godine?

Ugodno sam iznenađena na nagradi s nebesa. Mislim da je to nagrada za beskompromisnost, hrabrost bez kalkuliranja. Uvijek sam igrala na sve ili ništa. Bog voli hrabre i lude. Vi birajte u kojoj sam skupini. Svaki dan, ali svaki dan, ponizno zahvaljujem onom gore na svemu što imamo kao obitelj.