'Nikad nisam prikazivala kako hodam jer me bilo sram. Bilo me sram da padam, da trebam pomoć, da sam bolesna. Ali pobjedila sam sram i nije mi pala kruna s glave.' Riječi su to koje je izrekla u YouTube videu pjevačica Anđa Marića, koja je sinoć gostovala u RTL Direktu i Mojmiri Pastorčić ispričala kako sve o svom životu otkako joj je dijagnosticirana multipla skleroza.

S tom autoimunom bolesti bori se posljednjih deset godina, no istoj nije dopustila da savlada njezin pozitivni duh, iako joj je onemogućila normalan život. Ono što joj i danas smeta je ljudi koji se teško nose sa činjenicom da koristi štap prilikom hodanja.

'I onda me sažalijevaju i to me najviše nerviralo. Da su plakali, da su mi govorili morate biti hrabri, to ništa ne znači. Što znači moraš biti hrabra?', rekla je Anđa Marić pa nastavila:

'Kad si javna osoba, onda si kao javni wc i onda može svatko doći. Ne. Ljudi su ljubazni i suosjećajni i kad sam počela to gledati kao pa oni se samo brinu, ja zapravo danas imam suosjećanje prema zdravim ljudima jer njima je teško kad vide mene jer oni ne znaju kako bi se oni nosili s tim.'

Iako se još prije godinu dana, priznaje, jako umarala i nije mogla izgovoriti rečenicu do kraja bez da se ne zadiše, danas čak i pjeva, pa je s bratom Jerkom Marićem i svojom grupom Flare snimila i novu pjesmu, ali i spot. Danas hoda uz pomoć štake i kaže da joj ide dobro.

'Naučila sam da mogu itekako imati lijep i bogat životi sada ovakva. Skužila sam da odgađam svoj život na kad budem bolje, kad budem zdrava, kad ću moć ovo, kad ću moć ovo. I onda sam skužila, bili su ovi potresi u Zagrebu, pandemija i svašta i onda sam skužila, a što ako nikad neću biti bolje? Isplati li se čekati nekog Godota koji nikad neće doći?'

A da uistinu može sve, unatoč bolesti, dokazala je i sama sebi ovog ljeta, kada je bez ikoga otputovala u Meksiko, otkrivši da je njoj lakše putovati avionima nego zdravim ljudima, jer ima pomoć te u kolicima izlazi i ulazi prva.

Pričajući o svojoj terapiji i liječenju, priznaje kako se isprva nije liječila zapadnom medicinom, jer su joj nudili samo imunoblokatore. Na sve je pristala tek nakon što su osmišljeni imunomodulatori.

'Blokator blokira tvoj imunosistem koji onda postaje ranjiv na druge bolesti, ja nisam htjela to riskirati, moj imunitet je savršen. Ja se super osjećam, nikad nisam imala neke bolove i grčeve ništa. Mislim si, nema veze ako ovako hodam, i ako mi je ruka spora i ako padam, a ja jako puno padam. I onda kada su ih izmislili ja sam se zapravo odlučila se uključili u zapadnu medicinu.'

A upravo joj je zapadna medicina davala najgore prognoze: 'Kada sam ja dijagnosticirana 2012., rekli su mi: 'Gospođo, morate se pomiriti s tim da ćete najkasnije 2014 biti u kolicima'. Ja sam rekla 'ne' i to je u meni probudilo ogroman inat. Ja živim na 3 katu bez lifta, svih 9 godina.'

I njima je pokazala nemoguće, budući da svaki dan i po nekoliko puta silazi iz stana dolje i vraća se kući, budući da ima psa kojeg mora prošetati.