Uoči karantene Antonija Blaće je sve što je mogla prebacila online. Nakon potresa otišla je sa suprugom u Zagorje, u kojem imaju kućicu, a onda se dogodio kviz '10 pitanja' i pokazao se kao omiljena razbibriga onima koji su u izolaciji ostali uskraćeni za svoja redovna kvizaška druženja u kafićima. Iako voditeljica i producentica najviše voli interakciju uživo te je naviknuta na nju, posebno kada su televizijski projekti u pitanju, i ovakva vrsta projekta savršeno joj je legla.

Kviz je bez publike u studiju, s minimalnom ekipom, zabavan i lagan format za praćenje. Takav način snimanja, rekli ste, zanimljiv vam je. Hoće li se snimati i dalje?

Izgurat ćemo sad ispraćaj mjera, dolazi i ljeto pa ćemo vidjeti što poslije.

Kako vam je bilo sređivati se sama? Kako ste rješavali problem s garderobom?

Sad kad su mjere popustile imam stilisticu i makeup artisticu, a već mi je bila frka vaditi robu iz ormara, sve sam kombinacije potrošila. (smijeh) Shvatila sam da mi je ormar 'precasual' i 'preneobnovljen'. Doduše, veselilo me recikliranje outfita, ionako mislim da je sve oko mode pretjerano i da ti strašni grijesi odijevanja iste kombinacije dva puta nisu grijesi nego pamet, odgovornost i održivost. Ali bilo mi je odlično, zabavno s novom perspektivom na postavke mog posla.

Kako ste se mogli suzdržati, a da ne prasnete u smijeh kad ste čuli smiješne odgovore kandidata? Bilo je stvarno svakakvih zaključaka.

Pa ja sam profić, što vam je? (smijeh)

Gledate li kvizove, jeste li njihova ljubiteljica?

Volim, volim, naš je kvizić djelovao jednostavan, ali budući da nije usmjeren na kviz mahere, sasvim je dobra mjera teškog, laganog i smiješnog. Inače, kvizove volim i pratim.

Sad zbilja možete reći da ste radili svašta i u svakakvim uvjetima. Može li vama nešto još uopće biti profesionalni izazov?

Pa to je živa istina. Srećom je sam posao takav da nema ponovljenih situacija pa je sve iznova izazov. Odradila sam velike formate uživo, a opet mi je 'napeto' raditi i ovakav kviz. Djeluje lagano, i jest, nije mi teško raditi, ali opet ispadne na kraju nauka naći mjeru vođenja, ozbiljnosti, profesionalnosti, zezanja i opuštenosti.

Koji je najbolji savjet što ste ga dobili u karijeri?

Kad sam kretala, više su mi značile riječi podrške, kojih je zbilja bilo, kolega, režisera, kritičara i najvažnije publike. To mi je održavalo samopouzdanje na životu jer sam bila prilično prestrašena.

Postoje li neki vaši 'moti' koji vas živciraju kad se gledate na malom ekranu?

Da. Ali neću ih reći jer ako ih niste primijetili, a ja ih sad otkrijem, nećete ih više moći ne vidjeti. No way!

Za vrijeme izolacije osvještavali ste publiku na društvenim mrežama o mnogim važnim temama. Među ostalim ste pokrenuli akciju za pomoć OPG-ovima. Jeste li zadovoljni reakcijama?

Jesam, zadovoljna sam, puno mi se OPG-ova javilo s povratnim informacijama. Jako sam sretna zbog toga. Kad već imamo te društvene mreže, možemo malo biti i korisni. Nekako se to dogodilo u trenutku, više emotivno nego racionalno, ali ima potencijala i za ubuduće. Također, iako sam iz centra, malo mi je smetalo to što se nije baš izvještavalo o potresu u Markuševcu, Čučerju i ostalim mjestima u i oko Zagreba, a koja su se manje spominjala, pa sam pokušala dati svoj doprinos. Jeziva je ta cijela situacija, ljudi su se osjetili napuštenima i ostavljenima, a ponekad samo kad znaš da netko vidi da ti je teško - pomaže. Barem da se malo skupi snaga.

Na početku karantene postavili ste si neke ciljeve, među ostalim da ćete učiti jezike. Jeste li ostvarili nešto od zacrtanog?

Apsolutno ništa. Ne da ne izlazim iz karantene kao bolja osoba, nego izlazim ista kakva sam i ušla, što također smatram uspjehom. (smijeh) Jedino dostignuće mi je da sam OK i kad nemam sto tisuća poticaja sa strane.

Što vam je bilo najstresnije u zadnja dva mjeseca, kada se svima život poprilično promijenio?

Potres nas je sve razbucao. Od ostalog - ništa. Niti sam zdravstveni djelatnik, niti alpinist, niti vatrogasac, nemam što reći. Pao bi mi ormar sad na glavu da se na išta požalim. Prožvačeš sam sa sobom loše dane i voziš dalje. Dosta me brine ta situacija s potresom, ali sigurno nisam jedina.

U kojim situacijama najlakše izgubite živce i što vam redovito pomaže da se smirite?

Živce redovito gubim čitajući mišljenja na Facebooku koja me zapravo ni ne zanimaju, jer jedva da me i moje mišljenje zanima. Vijesti i politika dodatno me 'iznerede'. Smirim se pukim protokom vremena. Ode samo od sebe.

Što ste prvo napravili nakon popuštanja mjera?

Da vam budem iskrena, ništa posebno, totalno sam se navikla na ovaj slow motion život i moram reći da mi nedostaje malo toga. Mozak se rekalibrirao na izolaciju, trebat će vremena... ili će ostati ovako, nisam još sigurna, hahaha. Da nema negativnih ekonomskih reperkusija cijele ove priče, bila bi ovo lijepa pauza od nenormalnog života jer, realno, ovo što smo prije živjeli isto nije bila neka sreća. Stalno dostupni, sve brzo, sve se mora odmah. Sve se nešto nadam da ćemo stvari koje smo naučili u karanteni uspjeti integrirati u svoje nove živote. Samo da ljudi imaju posla i novca za život.

Rekli ste da ćete nakon svega napraviti dobar tulum. Kad ćete u Šibenik?

A tulum... prošla me volja. A u Šibeniku sam upravo sad!

Vi i vaš suprug djelujete kao dream team. Priznajte nam, posvađate li se katkad? Tko prvi popušta?

Normalno da se posvađamo, ali to vam je presmiješno gledati jer se usred svađe pogledamo, budemo smiješni sami sebi jer se sad kao nešto prepiremo, počnemo se smijati, izljubimo se i nastavimo raspravu, samo bez svađanja. Jesmo, ja se i osjećam kao da sam u dream teamu.

U lipnju ćete proslaviti godišnjicu braka. Koja je vaša formula za sreću i sklad?

Daaa, stigli smo do pete braka i jedanaeste zajedno. Sad smo već onako kakti autoriteti za tu temu. Formula za sreću? Nemam pojma, meni to djeluje tako lagano i prirodno, a znam da nije... Možda zajednička želja da je par ispred pojedinca.