Javnost je uznemirila snimka s posjeda u Budrovcima, na kojoj se vide životinje koje leže ili sjede na snijegu, od kojih su neke uginule, no happy end priči donijeli ste upravo vi. Kako ste uopće doznali da životinje žive u takvim uvjetima i odlučili im pomoći?

S obzirom na to da sam vrlo aktivan na Facebooku, netko me označio u potresnoj videosnimci koju je snimio susjed u blizini farme. Na snimci se vidjela tragedija životinja koje su umirale na sibirskoj hladnoći, a neke od njih su i uginule. Odmah sam reagirao i saznao kontakt autora snimke, nazvao ga i od njega dobio sve informacije. Pozvao sam policiju i veterinarskog inspektora da odu na teren, što su i učinili i javljeno mi je da su dva magarca uginula, kao i svinja, a da su preostale životinje zbrinute i da im je sve osigurano za daljnji boravak i život na tom prostoru. Sve se to događalo u srijedu 7. ožujka tijekom dana, da bi navečer do mene ponovo stigle potresne fotografije preživjelih magaraca koji leže na ledu, pokriveni snijegom. Temperatura je te večeri opet bila vrlo niska. S obzirom na to da sam bio vrlo uznemiren, tijekom večeri sam poslao poruku na Facebooku ministru poljoprivrede Tomislavu Tolušiću koji mi je odgovorio za nekoliko minuta i obećao učiniti sve što je u njegovoj moći.

Kada ste odlučili kupiti magarce?

Kada sam u četvrtak ujutro vidio da su životinje preživjele još jednu polarnu hladnu noć, odlučio sam kupiti oba magarca jer sam shvatio da veterinarski inspektor nema namjeru oduzeti ih, kao ni svinje, što sam od njega očekivao jer se radilo o elementarnoj nepogodi i sibirskoj hladnoći koja predugo traje, a koja je usmrtila već nekoliko životinja na tom salašu. Kontaktirao sam s vlasnikom i dogovorio kupovinu magaraca za 3000 kuna te ih odmah internetom uplatio i tako im postao vlasnik u nadi da ću ih što prije izbaviti iz tog pakla. No to nije bilo tako jednostavno jer je vlasnik veterinarskom inspektoru rekao da misli da su magarci i svinje koji su uginuli zaraženi bjesnoćom, a navodno je vidio neke pse oko svog salaša. Morao sam čekati nalaz obdukcije za koji mi je rečeno da će biti gotov u subotu u 12 sati. Osim nalaza na bjesnoću, magarci moraju biti čipirani te im se mora izvaditi krv kako bi se ustanovilo imaju li neku zaraznu bolest ili ne.

U kakvom su stanju bile životinje? Jeste li imali nečiju pomoć?

Magarci su bili u vidno lošem stanju i prepušteni sami sebi, kao i svinje, te bez hrane. Da nisam došao po njih tog ponedjeljka, sigurno bi uginuli. Životinje su boravile na hladnoći i bile vidno iscrpljene jer mjesecima nisu dobivale hranu. Jedan od magaraca ležao je na snijegu i ledu i nije se uopće mogao ustati jer je imao ozlijeđenu nogu i nije mu pružena veterinarska pomoć, dok je drugi okolo tražio hranu koje nigdje nije bilo, a u blizini sam vidio brojna stabla bez kore, što je upućivalo na to da su životinje bile u teškoj agoniji. Sve te fotografije poslao sam ministru Tolušiću i njegovu timu te tražio hitnu evakuaciju magaraca koju su mi oni usmeno odobrili. S obzirom na to da sam imao organiziran transport, zahvaljujući gospodinu Daliboru Gariću i njegovom prijatelju Tomislavu Hipu koji su došli iz Pleternice besplatno prevesti magarce u Kobilić pokraj Velike Gorice, uz manju muku uspjeli smo utovariti ih i krenuti za Zagreb. Smjestio sam ih na farmu gospodina Marka Žeravice koji im je osigurao pravi 'apartman' i sve uvjete za boravak. Sve ovo spomenuto sam snimio i pokazao u emisiji, što su svi mogli vidjeti i uvjeriti se u istinitost mojih navoda. Emisija je nosila oznaku - emisija uznemirujućeg sadržaja! Takvu oznaku i emisiju nisam nikada emitirao u ovih sad već 29 godina. Jako je uznemirila sve koji su je gledali.

Je li moguće da kod nas ne postoji neka služba kojoj ljudi mogu prijaviti takve slučajeve?

U ovakvom slučaju trebaju reagirati policija i veterinarska inspekcija te poduzeti sve potrebne radnje kako bi se pomoglo životinjama i spasilo im život. Procjena veterinara da životinje mogu ostati na toj hladnoći, na kojoj je nekoliko njih već uginulo, bila je potpuno pogrešna i, po mom mišljenju, veterinar mora snositi odgovornost za to jer se na snimci objavljenoj u mojoj emisiji vidjelo pravo stanje. Jedan od magaraca ležao je i jedva smo ga uspjeli dignuti, a kada se podignuo i pokrenuo, vidno je šepao i imao ozlijeđenu nogu jer mu uopće nije bila pružena veterinarska skrb od dolaska veterinarskog inspektora, što je za svaku osudu.

Čujem da vas sad zovu sa svih strana da spašavate i druge životinje. Kako stižete sve to, uz rad na emisiji?

Nakon angažiranosti u rješavanju ovog slučaja život mi se ubrzao jer sam primio stotine poruka i poziva za spašavanje drugih, također ugroženih životinja koje su zanemarene i kojima nitko ne želi pomoći, tako da zadnjih dana pokušavam nekako stići obaviti sve svoje svakodnevne obveze, što mi nije lako. Uz rad na svojoj emisiji svaki tjedan, sad sam postao čovjek koji treba spašavati životinje u nevolji, a o kojima bi se trebale brinuti nadležne službe.

Sve u emisiji radite sami. Svaki tjedan 30-minutnu emisiju, koju bi trebalo raditi 10 ljudi, odrađujete s puno ljubavi i tako od samih početaka. Koliko je to teško i otkud toliki entuzijazam - što vas pokreće, motivira?

Cijelu emisiju uglavnom radim sam, a imam i svoj tim koji mi pomaže kad treba, što mi je od velike koristi. Sve ovo radim sad već 29 godina i svakog dana sve više i više volim to što radim, a to ne zovem poslom, nego ljubavlju, tako da mi entuzijazma uopće ne nedostaje.

Kako se pripremate za svaku emisiju i koliko dugo traje snimanje jedne od njih?

S obzirom na to da sam svakodnevno u kontaktu s ljubiteljima životinja, nije mi problem doći do svih aktualnih informacija kako bih pripremio emisiju koju spremam punih šest dana u tjednu, koliko traju snimanje i montaža.

U siječnju su 'Kućni ljubimci' 1436. emisijom obilježili 28. obljetnicu prikazivanja. Kroz emisije su prošle tisuće i tisuće kućnih ljubimaca te više od 40 tisuća gostiju, no koliko ste ih udomili?

Svih ovih godina kroz emisiju na HRT-u i u kraćem periodu 2016. godine na brojnim drugim televizijama, gdje se emitirala kada je bila skinuta s programa HRT-a, prošle su brojne životinje, kao i njihovi ljubitelji, zahvaljujući kojima smo udomili više od 100 tisuća njih, a ta brojka raste iz tjedna u tjedan. Termin emitiranja emisije je subotom na 1. programu HRT-a u 11.07.

Kad je posao u pitanju, s godinama se upadne u rutinu, dođe do zamora. Možete li uopće zamisliti život bez svoje emisije?

Nakon svih ovih godina i predanog rada u pomaganju i zbrinjavanju napuštenih životinja nemoguće je zamisliti da bih se time ikada mogao prestati baviti i ostaviti ih prepuštene same sebi. Iz dana u dan sve je više napuštenih i nezbrinutih životinja, a skloništa su puna, tako da im svima pomažem i nastojim udomiti što više njih.

Cijeli život posvetili ste životinjama. Što ste naučili od njih?

Uz ovaj rad na emisiji i pomaganju životinjama, od njih sam naučio kako treba voljeti sve oko sebe i pomagati svima kojima se može pomoći te širiti dobrotu i ljubav jer se one tako ponašaju prema nama. Njihova patnja kad su ostavljene i napuštene mene ne ostavlja ravnodušnim i iz dana u dan imam sve veću volju i želju pomagati im svima kako bih ih zbrinuo i pronašao im dom. Kad svakodnevno pomažete i to traje cijeli život, jednostavno se ne možete drugačije ponašati, nego stalno pomagati. Tako živim ovaj život - svakodnevno pomažući svima kojima mogu pomoći. Živeći tako, nije mi lako kad vidim nepravdu i pokušaje da me se zaustavi. Nikad se neću predati u toj svakodnevnoj borbi pomaganja životinjama, za koju je potrebna ogromna energija, a koju su kod mene vidjeli i upoznali svi koji su me pokušali zaustaviti. Nikome neće uspjeti zaustaviti me! Radit ću to sve dok budem mogao.

Skladatelj ste i ljubitelj slavonskih pjesama. Kako je nastala suradnja s Kićom Slabincem u pjesmi 'Gdje god pođeš, u Nuštar se vrati' i koliko imate vremena za glazbu?

S obzirom na to da sam iz Nuštra, u kojem sam i dušom i srcem svaki dan, u zadnjih nekoliko godina napisao sam 16 pjesama posvećenih Nuštru. Ostvario sam suradnju s brojnim poznatim glazbenicima, a jedan od njih je i Krunoslav Kićo Slabinac, s kojim sam dugogodišnji prijatelj i koji je vrlo rado pristao otpjevati pjesmu 'Gdje god pođeš, u Nuštar se vrati', posvećenu svim Nuštarcima, a nažalost, sad je i vrlo aktualna jer je pola Nuštra otišlo u svijet. Za glazbu uvijek imam vremena. Ona je dio mog života.

Obitelj vam je svetinja i često je spominjete u svojim objavama na Facebooku. Kako s njima najradije provodite vrijeme?

Nastojimo slobodno vrijeme uvijek provesti zajedno odlazeći u kino i na koncerte te družeći se s dragim prijateljima s kojima se uvijek lijepo provedemo u zabavi i veselju. Ne propuštamo proslaviti nijedan važan trenutak, od rođendana i imendana do svih blagdana, a sad nam se bliži i Uskrs, kojem se jako veselimo. Pokušat ćemo pobijediti na turniru kucanja jajima u kojem gubimo već petu godinu zaredom. Pozivam sve koji imaju kokoši što nesu tvrda jaja da mi se jave. Kupujem 100 komada kako bih uspio napokon pobijediti kumove Pernare i Raguže na turniru. Nikako da otkrijemo gdje oni nabavljaju tako tvrda jaja.

O Antunu Ponošu kao ljubitelju životinja zna se jako puno. U čemu još uživate, osim u životinjama, slavonskim pjesmama i obitelji?

S obzirom na to da živimo u digitalnom dobu i okruženi smo modernom tehnologijom, veselim se svakom tehnološkom dostignuću koje si mogu priuštiti i u njemu vrlo rado uživam. Svaki dan izlazi neki novi gadget koji me oduševi svojim mogućnostima, a koji nastojim iskoristiti u radu na svojoj emisiji. Preporučujem svima da upoznaju mogućnosti kamere Mevo!