Arija Rizvić pravo je osvježenje na umjetničkoj sceni. Osim što je lijepa 26-godišnja kazališna redateljica, ona glumi (publika je pamti po angažmanu u seriji 'Drugo ime ljubavi'), pleše i ima super glas, u što su se mogli uvjeriti gledatelji i žiri tijekom devete sezone emisije 'Zvijezde pjevaju', HRT-ova showa koji završava ove subote.

Kroz razne glazbene žanrove suvremeno je plivala, a uz obaveze na televiziji, stigla je raditi na autorskom projektu, priči o ljudima u tuđini, ljudima čiji su identiteti izgubljeni, a koji već dulje razvija s Nikolinom Bogdanović, dramaturginjom koja piše tekst. Predstava se zove 'Da sam ptica', a u njoj će glumiti Daria Lorenci Flatz i Tarik Filipović.

Od početka showa nametnuli ste se kao favoriti, a bilo je jasno da ćete dogurati do finala. Koliko je to bilo opterećujuće, a koliko motivirajuće?

Meni se cijeli ovaj show toliko brzo dogodio da nisam ni stigla misliti o tome. Ušla sam potpuno neopterećena ishodom, veselilo me to što ću pjevati i što ću ući u novu avanturu. Ali naravno da mi je bilo drago čuti lijepe komentare kako žirija, tako i publike, i to iz emisije u emisiju, što mi je bilo motivirajuće.

Jeste li očekivali toliko pozitivnih reakcija na svoje nastupe u showu?

Lijepih komentara i poruka stvarno je jako puno i jako sam sretna i beskrajno zahvalna publici koja nas je podržavala i koja nas podržava iz emisije u emisiju.

Tko vam je bio najveća konkurencija? Koga ste se najviše 'bojali'?

Nisam razmišljala o tome, meni je bilo 'dajte mi samo da pjevam'. (smijeh) Jako me veseli pjevanje i željela sam samo da ostanemo što dulje u showu kako bismo otpjevali što više pjesama.

Koji ste najbolji savjet dobili od Marka i naučili od njega kao mentora?

Što se tiče pjevanja, maknuo me iz moje zone komfora i pomaknuo neke granice za koje nisam ni znala da ih mogu prijeći u pjevanju.

Što vam je bilo najteže u showu?

Tempo rada i brzina priprema pjesama za svaku emisiju. Uz to, ja sam veliki štreber i perfekcionist i volim puno raditi pa me Marko zafrkavao i prozvao svojom 'mučiteljicom'. (smijeh)

Hoće li vam show biti odskočna daska da se više posvetite glazbi?

Moja ljubav su mjuzikli i voljela bih da mi se ukaže prilika za to, ali i sama već imam u planu glazbeno-dramski projekt koji ću raditi u suradnji s jednim našim vrhunskim glazbenikom. Ali o tome više uskoro i evo, to će biti način na koji ću uskoro spojiti kazalište i svoju ljubav prema glazbi.

Trenutačno radite na svom autorskom projektu – predstavi 'Da sam ptica'. Kazalište ne podnosi distancu - kako teku probe s obzirom na pandemiju i novonastale uvjete?

Pripremam taj projekt već godinu dana. I dalje održavamo probe uz poštivanje svih mjera i toplo se nadam da će sve biti u redu i da ćemo izaći s prvom premijerom u Umagu 5. prosinca. Poslije Nove godine slijede premijere u Zagrebu, Rijeci i Sarajevu, ali smo odlučili pričekati s terminima dok se situacija s koronom ne smiri.

Ovo doba korone ostat će vam barem malo u dobrom sjećanju jer su su vam se dogodile i lijepe stvari u životu. Što još pripremate, na čemu radite?

Imala sam sreću da sam i u ovoj ružnoj godini uspjela dosta raditi, još radim i nadam se da će tako i ostati jer me to održava. Evo, u subotu slijedi mi finale showa 'Zvijezde pjevaju', paralelno radim na predstavi 'Da sam ptica' i ovo vremena što mi ostane ostavljam za pripremu novog glazbeno-dramskog projekta koji planiram realizirati u proljeće.

Režirali ste puno projekata, od manjih do većih, od dramskih predstava do glazbenih, od modnih revija do dramskih čitanja, a neke projekte ste režirali i tijekom studija. Kako je biti mlada redateljica danas u Hrvatskoj?

Ne uzimajući u obzir trenutačnu situaciju koja nas je sve zahvatila, drago mi je vidjeti da se većina kazališta jako otvara mladim redateljima, glumcima, piscima… Također, tu je prostor na nezavisnoj sceni. Volim raditi i svoje, autorske projekte i smatram da tko hoće, uvijek može pronaći način za njihovu realizaciju.

Kultura je dosta stradala posljednjih mjeseci zbog pandemije. Kako vi gledate egzistencijalnu budućnost kolega koji su u istoj priči?

Iskreno, više ni ne znam što misliti jer nitko ne može predvidjeti koliko će trajati ovakav način života. Naravno da smo svi jako zabrinuti. Većina dogovorenih projekata u kazalištima čeka i ništa ne možemo planirati. Kazalište ne podnosi distancu, niti ovakav mali broj ljudi u publici s maskama, koji se suzdržavaju disati, govoriti, smijati - sve je to sad umjetna situacija, samo da se preživi. Tužno je to vidjeti. Kao daljnji i dugoročniji način funkcioniranja kazališta nikako ga ne vidim u online svijetu. Jedva čekam da prođe ova ružna situacija i da možemo ponovo stvarati u normalnim životnim uvjetima.

Koliko često odlazite u svoju rodnu Rijeku?

U Rijeku nažalost zbog obaveza ne dolazim često, ali kad dođem, moje rute su definitivno Molo longo, Stari grad, Trsat i Opatija. Obožavam i šetnje do Hartere, ti si mu putovi uvijek mistični.

Što najviše volite raditi kad pronađete malo vremena za odmor?

Kada imam slobodnog vremena, onda vježbam, treniram tenis, čitam, gledam filmove i volim izlaziti s prijateljima. Također, volim se šetati zagrebačkim ulicama i kvartovima, stalno otkrivam nešto novo. Zagreb je grad s prekrasnom dušom.