Nakon dokumentarnog filma 'Sveta zemlja Isusovim stopama' iz 2023. stigao je nastavak priče o svetim mjestima i njihovom životu danas. Ekipa HTV-a posjetila je Betlehem i snimila pod vodstvom autorice, scenaristice i redateljice Antonije Hrvatin Roth film 'Kuća kruha – Betlehem'. Među ostalim će pokazati kako preživljavaju tamošnji stanovnici, donijeti svjedočanstva djece koja trpe zlostavljanje, zanemarivanje te posljedice roditeljske ovisnosti, a spas su pronašla u Franjevačkom dječačkom domu koji vodi prvi nearapin, riječki franjevac Sandro Tomašević.

Iza Hrvatin Roth je bogata karijera. Godine 2003. počela je raditi kao novinarka te postala urednica, komentatorica i voditeljica na Hrvatskom radiju, a od 2015. godine radi kao novinarka i urednica u programu Hrvatske televizije. Iza nje je među ostalim uređivanje i vođenje emisija 'Trag vjere', 'Religijski forum', 'Duhovna misao', 'Susret u dijalogu' te komentari prijenosa misa. Od 2019. urednica je Programskog odjela Religija HTV-a.

Stvaran život i potrebe ljudi

Godine 2019. snimili ste dokumentarni film 'I riječ djelo postade – 50 godina Kršćanske sadašnjosti'. Kako je nastao novi projekt 'Kuća kruha – Betlehem'?

Prije tri godine prvi smo put snimali 'Svetu Zemlju', a razloga je bilo više. Snimali smo dokumentarne filmove 'Sveta zemlja Isusovim stopama' te 'Naš sv. Jeronim', a sve je bilo usklađeno s terminom postavljanja temeljnog kamena u Kapelu hrvatskih svetaca i blaženika te postavljanja kipa sv. Jeronima na Sionu. Tada smo samo 'zagrebli' po gorućim temama za kršćane u Svetoj Zemlji i zato sam smatrala da bismo trebali napraviti priču poput ove, u kojoj bismo se više fokusirali na stvaran život i na potrebe ljudi, kao i na napor koji franjevci ulažu da bi održali kršćane. I ovaj put se datum poklopio s blagoslovom završene Kapele, stoga smo pratili i taj vrlo važan događaj za našu zemlju.

Koliko dugo se radi priprema za takvo nešto i koliko je to bila teška tema za obradu?

Priprema traje dugo, zapravo bih mogla reći da traje otkad sam se vratila s prošlog snimanja iz Svete Zemlje, jer sam odmah imala viziju za još jedan film ove tematike, samo smo čekali povoljan trenutak da ga realiziramo. Snimanje je već jednom bilo odgođeno zbog početka rata na tom području. Za pripremu je potrebno provesti detaljno istraživanje te razgovarati s ljudima koji tamo djeluju kako bi se stekao objektivan uvid u život. Potrebno je istražiti područje snimanja, ali i djelovanja, pripremiti scenarij, sinopsis i redateljsku razradu da bi cijela priča bila cjelovita. Otegotna je okolnost što se zbog udaljenosti sve pripreme odvijaju putem telefona, interneta, društvenih mreža, a bilo bi puno jednostavnije da je teren bliži i dostupniji - sigurno bismo mogli donijeti još mnogo detalja o tamošnjem životu. Jako je važno odabrati i skladatelja glazbe, jer ona upotpunjuje cijelu priču. Stoga s radošću ističem da je i ovaj put pristao glazbu za film skladati izvrsni Matej Meštrović te ju je savršeno prilagodio sadržaju.

Mjesta koja izazivaju oduševljenje

Na koje ste izazove nailazili tijekom snimanja?

S obzirom na ratno stanje koje vlada od listopada 2023., dosta je teško snimati na tom području. Mnoge su prometnice zatvorene, pa morate voziti obilaznim putevima, što sve otežava i usporava, a do nekih je područja teško i opasno doći. Stoga smo morali biti jako racionalni u planu snimanja kako bismo snimili potrebne sadržaje te da ne bismo došli u probleme. Veliku podršku pružio nam je fra Sandro Tomašević, a koji je prema planu snimanja dogovorio ulaze u bolnice, škole, restorane, vozio nas cijelo vrijeme i savjetovao gdje ćemo izbjeći opasnosti. Bio nam je više od desne ruke jer ipak on godinama živi u Betlehemu, poznaje ljude te zna koje su prilike i neprilike. I ovim putem mu zahvaljujem na trudu i naporu koji je uložio kako bismo snimili ovaj film.

Kako ste doživjeli to putovanje?

Svaki odlazak u Svetu Zemlju je poseban. Inspirativan, meditativan i dragocjen. To su mjesta koja uvijek izazivaju oduševljenje i potiču na duhovnu obnovu. Iako je ovaj posjet bio radni i s izuzetno velikim tempom, zahvalna sam što sam ponovo imala priliku snimati film o kršćanima u toj zemlji te prenijeti u 52 minute djeliće njihova života.

Snimanje od rane zore do mraka

Znam da neće biti lako, no što biste istaknuli kao najdojmljivije sa snimanja?

Uz posjet svetim mjestima, mogu reći da mi je vrijeme provedeno s djecom u Franjevačkom dječačkom domu bilo posebno. Proveli smo s njima nekoliko dana, bili u njihovoj školi i osjetili i tugu i radost. Tugu zbog njihove zabrinutosti što će biti s njihovim gradom Betlehemom i njihovom brigom za budućnost, a radost zbog njihove dječje znatiželje i veselja zbog druženja i vremena koje smo proveli zajedno. Ta su djeca puna snova o nekim dalekim zemljama koje će im pružiti sigurniji i ljepši život jer najčešće dolaze iz materijalne neimaštine i problematičnih obitelji. Željna su mira, blagostanja i zagrljaja.

Pretpostavljam da ste snimali po cijele dane. No jeste li imali vremena i za kakav privatni obilazak?

Nažalost, nismo. Sedam dana, koliko smo tamo boravili, premalo je za snimanje takvog dokumentarca, no zbog ratnih okolnosti i poteškoća, jer smo bili na tom području kad je primirje već završilo, nismo željeli odugovlačiti boravak. Stoga je tempo bio takav da smo snimali od rane zore do mraka. No zapravo smo usput vidjeli i više no što vidi prosječan hodočasnik tijekom boravka u organiziranom putovanju. Plan je i bio da našim gledateljima otkrijemo mjesta koja nisu tako često spominjana te im pokažemo krajolike koje nisu imali prilike vidjeti.

Religijom se bavite u stručnom smislu od početka studija. Koliko vam ona znači u životu?

Vjernica sam i vjera prožima moj život. Tako nastojim i svojoj djeci prenijeti važnost življenja vjere. Religijom se u stručnom smislu bavim od 1999., kada sam upisala studij filozofije i religijskih znanosti. Odmah nakon studija nastavila sam raditi u Religijskoj redakciji Hrvatskog radija, stoga mogu reći da imam privilegij što sam svoje znanje kao diplomirane religiologinje mogla iskoristiti u daljnjem radu.

Jeste li zadovoljni medijskom zastupljenošću vjerskih tema u domaćem medijskom prostoru?

Ne mogu reći da nema religijskih i vjerskih tema u medijskom prostoru, samo su ponekad površno ili jednostrano obrađene. Mislim da bi temama trebalo pristupati cjelovitije i pokušati ih objektivno, ali i zdravo kritički obraditi. Tu mislim na to da vjeru treba gledati u kontekstu svakodnevnog života i pokušati je na zanimljiv, razumljiv način prilagoditi javnosti, bez senzacionalizma i pristranosti.

'Zajedništvo se može dogoditi i u skromnosti'

Konzumerizam je odradio svoje, ljudi su prihvatili razne materijalne stvari kao simbole Uskrsa. Kako jasno razlikovati vjerske simbole od običaja i tradicije?

U našem se narodu isprepliću vjerski i tradicionalni simboli i sve je to tradicija i ništa loše. No treba jasno raspoznavati da se za Uskrs ne veselimo zecu, pilićima ili obojenim jajima, nego uskrslom Kristu. Tu se paradigme ne smiju mijenjati. S obzirom na to da Uskrs pada u proljeće, uz njega se vežu simboli mladog života, pa se tako na našem stolu nalaze mladi plodovi zemlje, mlado meso i sve što tradicionalno blagujemo. Mislim da običaje ne smijemo zapustiti, trebamo ih baštiniti, no ipak bi na prvom mjestu trebala biti molitva, obredi Velikog tjedna i oprost kao navještaj Uskrsa. Odlasci na obrede Velikog tjedna te na uskrsnu misu trebaju biti središnji događaji narednih dana, a stol, ako i nije posve pun i raskošan - to nije toliko važno. Zajedništvo se može dogoditi i u skromnosti.

Kako vam se čini odnos suvremenog čovjeka pred porukom Uskrsa?

Suvremenog čovjeka mnogo toga muči i često se osjeća sam, stoga je tim više uskrsna poruka atraktivna jer nam daje smisao koji ne pronalazimo u svakodnevnim stvarima. Za vjernike je Uskrs smisao vjere, jer da Isus nije uskrsnuo, mi bismo tapkali u mraku grijeha i muke. Muka i smrt nemaju konačnu riječ. Uskrsna nam poruka jasno daje do znanja da sve naše patnje nisu same sebi svrha te da ih ne moramo nositi sami i da 'križevi' na našim leđima nisu kazna, nego blagoslov preko kojeg imamo spasenje. Možda bi moja glavna poruka bila da se odvažimo i otvorimo toj uskrsnoj milosti, jer Uskrs nije tek neki dan u godini, on je prilika za novi početak.