Ida Prester je voditeljica, pjevačica, skladateljica, ikona stila, frontwoman, a sad će u svoju živopisnu i bogatu biografiju moći dodati i da je autorica serijala 'Pobjednici'. Kroz šest epizoda, gledatelji će moći uživati u dirljivim, snažnim i iskrenim pričama o hrabrosti, upornosti i snazi duha.

Prva pod naslovom 'Boje zvuka' kreće u ponedjeljak, 14. travnja na Prvome programu HTV-a, a bit će prilagođena slijepim i slabovidnim osobama.

Koliko je dugo trebalo od rađanja ideje za emisiju do realizacije Pobjednika?

Imam ovu ideju u glavi već 7 godina, otkad sam upoznala mladog Afganistanca Samija koji je kao petnaestogodišnjak prošao izbjeglički put i stigao u naše krajeve, a danas je savršeno naučio jezik i završio studij dizajna. To poznanstvo mi je promijenilo život. Nakon Šamija kroz život sam sretala brojne takve fenomenalne, jake ljude. Puno sam razmišljala o svojim vlastitim predrasudama i ograničenjima. Imala sam potrebu sve te priče ispričati javnosti, oplemeniti ljude pozitivnim sadržajem u moru loših vijesti. to su teme koje osjećam i za koje sam siguran da mijenjaju svijet, ai našu svijest. Dugo mi je trebalo dok nisam pronašla pravu ekipu i pravi format. Ali 'Pobjednici' su mi uvijek bili u glavi, znala sam da će se te priče kad tad objaviti.

Riječ je o vašoj prvoj autorskoj emisiji. Koliko je zahtjevno i izazovno bilo stvarati?

Uh.. sad kad smo pri kraju, pamtimo samo sretne dane ali svaki početak je težak i naporan. U početku smo neko vrijeme tražili pravi format - kako predstaviti naše protagoniste? Jesu li to studijski intervjui? Jesu li terenska snimanja? Koristimo li voiceovere ili moje obraćanje u kameru? Kakav je ton same emisije? Meni je osobno bilo najvažnije ostaviti emocije, toplinu naših junaka, ali izbjeći patetiku. Jako je tanka linija i trudili smo se balansirati na desnoj strani. Sve priče imaju sretan kraj, trud i ljubav ipak pobjeđuju. Na kraju smo odlučili - izbacili smo studio kompletno, snimamo sve u realnim situacijama, bez šminke i dotjerivanja. S našim pobjednicima plivam u bazenu, putujem u rodno selo, učim hodanje sa stapom za slijepe... proputovali smo cijelu Hrvatsku uzduž i poprijeko. pokušavam ući u njihove cipele, barem na tih par dana. Uzi tim Pobjednika su mladi genijalci: Goran, Iva, Ljubo, Mario i Elena. Bez njih bi Pobjednici još uvijek bili moja ideja na papiru u ladici. Kod koncepta i realizacije nam je beskrajno pomogla naša urednica s HRT-a Maja Tokić koja je odmah skužila što želimo, zavolila likove zajedno s nama i vodila nas kroz cijeli proces.

'Najviše su me naučili zahvalnosti'

Inspirativnih ljudi koji pomiču granice je puno, kako ste napravili selekciju za one koje ćete predstaviti?

Meni je bio najvažniji pozitivan duh i iskrenost, izabrani su ljudi u koje smo se svi zaljubili. Ideja je bila predstaviti i one protagoniste koje često sazaljevamo i trpamo u ladice, prikazati ih u sasvim novom kontekstu - kao zanimljive, duhovite i zabavne ljude s kojima bi ti bio gušt otići na cugu! Marko koji ne vidi, ali kroz smijeh priča kako mu prijatelji pomažu s opisima dok bari cure. Tamara je u kolicima i otvorena priča o seksualnosti osoba s invaliditetom. Obitelj pobjegla iz Irana pjeva svoju omiljenu pjesmu - Oliverovu 'Cesaricu'. Izabrali smo protagoniste koji se dobro zezaju, hrabri su, otvoreni i karizmatični.

Čemu su vas naučili ljudi o kojima ste snimali?

Uh, toliko toga. Puno toga nisam imala pojma prije snimanja. Nisam znala voditi slijepu osobu, zakočiti invalidsku kolicu, skuhati boršč, što se tiče praktičnih stvari. Nisam znala ni koliko u Hrvatskoj ima registriranih izbjeglica, a ni koliko obitelji nije određeno dijete jer je LGBT. Ali najviše su me naši 'pobjednici' naučili zahvalnosti, koliko nam zapravo malo treba. Samo malo ljubavi i smisla da te netko vidi kakav stvarno jesi, a ne kroz tvoj invaliditet, oblik tijela, boju, nacionalnost ili seksualnu orijentaciju.

Inspirativno i ljekovito

Rekli ste da je 'ova emisija zapravo vaša privatna potraga za srećom i smislom'. Jeste li pronašli ono što ste tražili?

U našem mentalitetu je da se često žalimo. I sama se znam vrtiti u tom krugu prigovaranja i nezadovoljstva. I onda upoznaš ove careve i carice koje su se rodile u puno težim uvjetima nego većina nas, neki s teškim invaliditetom, drugi napušteni od roditelja, treći zlostavljani.. i vidimo koliko radosti oni imaju prema životu. Meni je to neizmjerno inspirativno i ljekovito za dušu. Sreća je samo u nama, kako se mi postavimo prema sebi i svojim granicama.

Što za vas uopće znači biti sretan?

Biti u skladu sa sobom i okolinom, upoznavati se i rasti, širiti dobru energiju i osjećati se dobro. Pobjeći svim ovim negativnim silama koje nas napadaju sa svih strana u ovom trenutku: toksičnoj pohlepi, nasilju, samoživosti.. i vratiti se empatiji, slušanju drugoga. Sigurna sam da je sreća kad fokus sa sebe prebaciš na ljude oko sebe, kad te zanimaju njihove želje i potrebe. Strašno me muči trenutna situacija u svijetu, toliko toga je pogrešno. Ljubaznost, empatija i nježnost jedine mogu spasiti ovu planetu.

'Padaš, pa se digneš...'

Snimili ste šest epizoda, hoće li biti nastavak serije?

Nadamo se da hoće, vidjet ćemo kako će se prva sezona svidjeti gledateljima.

Zbog prirode svog posla susrećete različite ljude. Tko je ostavio poseban trag na vama, da ste danas takvi kakvi jeste - svestrana, hrabra, zanimljiva, svoja?

Ma i meni se često dogode dani kad klonem i čini mi se da ništa nema smisla. Ali naučila sam da nema predaje, padaš, pa se digneš, obrišeš koljena i guraš dalje. Takva je moja obitelj, tako su me učili, ai kasnije kroz život sam upoznala puno fenomenalnih ljudi koji su me inspirirali. Neke od njih ćete i upoznati u Pobjednicima, nadam se da će vas dirnuti i oplemeniti.