Godinama je bila prisutna u medijima, pisala kolumnu i kao Goge Bjondina analizirala našu javnu scenu u Svilanovu 'Glamour Caféu'. Uvela je stand-up u Hrvata, prvo na temu muško-ženskih odnosa, a kasnije i nekih društvenih fenomena i dnevnih događaja. Na televiziji je gledatelji nisu vidjeli od serije 'Ruža vjetrova', nije je previše bilo na javnoj sceni pa su je se mnogi zaželjeli. U međuvremenu je osvojila nagradu za najbolju glumicu u filmu 'Ne gledaj mi u pijat', posvetila se kazalištu i svojim drugim afinitetima. Napisala je osam knjiga, od kojih su neke doživjele i više od deset izdanja, a u hrvatskoj inačici 'Menopauze', čija je premijera 24. listopada u kinodvorani zagrebačkog Studentskog centra, osim Arijane Čuline igraju pjevačica i voditeljica Sanja Doležal, voditeljica Karmela Vukov Colić te imitatorica i autorica Salome, a režira je Nina Kleflin.

S Ninom Kleflin sreli ste se na nekim zajedničkim predstavama još prije više od dvadeset godina. Niste dugo igrali u zagrebačkom teatru. Veseli li vas to?

Otkako sam u angažmanu u splitskom teatru, u Zagrebu sam imala samo gostovanja, tako da mi je drago što sada radim ovdje. Nedavno sam na Gumbekovim danima igrala predstavu koju sam sama napisala. To su francuske šansone s duhovitim komentarima šansonjera i dvije Splićanke koje to komentiraju na svoj način, a zove se 'Varaš ga, a ne ostavljaš ga'. Suradnja s Ninom Kleflin bit će naša prva predstava nakon dugog vremena. Ona je vrlo inteligentna redateljica i htjele smo surađivati, ali do sada nije bilo prilike.

Mjuzikl ‘Menopauza’ postigao je velik uspjeh na brojnim pozornicama svijeta zato što na vrlo duhovit, iskren i autentičan način donosi probleme žena u srednjoj životnoj dobi. Čujem da vam je na probama jako zabavno. Kako ste pomirili četiri karaktera?

Ekipa klikne ili ne klikne, a mi smo se zaista našle. Baš nam je Mojca, koreografkinja, rekla da je dobro da smo toliko različite i po dosadašnjim karijerama i osobnosti. Super se zabavljamo i nadopunjujemo. Imamo puno žena u predstavi - koreografkinju, žene koje su zadužene za glazbu, jednu koja nas uči pjevati, a imamo i nekoliko muškaraca.

Baš sam vas htjela pitati jeste li dali kakve savjete neglumicama Salome, Sanji i Karmeli?

To su sve žene koje su cijeli život vezane uz scenu. Talentirane su, sve brzo usvajaju, uglavnom su radile s Ninom, a ja sam im dala pokoji savjet u vezi nekih monoloških formi, naravno, ne dirajući ni u čiju osobnost.

U Sloveniji ta predstava igra i dva puta dnevno i veliki je hit. Koliko je to opterećujuće za rad i očekivanja kako će proći kod nas?

Istina je, u Sloveniji i Americi, čija je to i licenca, predstava je hit. Songovi koji se izvode vrlo su poznati, ali naravno s prepjevom. Ne znam zašto i kod nas to ne bi bio hit jer ima super formu i vrlo je smiješno i zabavno.

Je li menopauza trauma za ženu? Kako se vi nosite s njom?

Naravno da se sve te manifestacije koje menopauza nosi ženama itekako osjećaju. Lagali bismo kad ne bismo rekli da je starenje trauma za svakog čovjeka. Dobro, možda je to gruba riječ, nije trauma, ali je prihvaćanje, jer nikome nije lijepo vidjeti svoje bore ili tijelo koje se mijenja. To je prirodni proces, a te neke pojave u menopauzi zaista znaju biti neugodne - nesanica, znojenje i ostalo. Ali naprosto živiš s time, kao što si ranije prihvatio pubertet.

Ali vi se godinama ne mijenjate, nekako ste uvijek isti, mladoliki.

Držim se, nekako se održavam. (smijeh) Manje starim jer sam nekako 'viržlasta'. Svi se problemi moraju ostaviti iza nas, jer godine idu, sjedio ti ili skakao. Neka formula u životu bila bi da idemo dalje i radimo stvari koje nas vesele i da si ne kažemo: 'Sad nam je 50 i vrijeme je da usporimo' ili 'Sad nam je 60, vrijeme je za penziju.' Nikad ne bismo trebali ići u penziju, ako to ne želimo. Ne moramo više raditi s nekadašnjim intenzitetom, ali u tim kasnijim godinama svakako možemo raditi nešto što nismo mogli raditi kad smo ranije imali više obaveza. Najgore je za svakog čovjeka kad uspori, a život mu može trajati još puno godina nakon toga. Recimo, moja mama je fizioterapeut i nedavno su je snimali za televiziju kao najstariju vježbačicu pilatesa, a ima blizu 80 godina. Uvijek je govorila: 'Tijelo treba mučiti, mi smo mašina i ako stanemo, zahrđamo i mentalno i fizički.' (smijeh) Ljudi trebaju više hodati i više govoriti, biti aktivni.

Već dulje vrijeme ne viđamo vas na televiziji, od serije 'Ruža vjetrova'. Nedostaje li vam kao medij?

Volim raditi na televiziji, ali sam sve više u teatru i bavim se drugim aktivnostima. Rad na televiziji ne ovisi o meni, nego o nekome tko vas pozove, a ja sam takva da sama nikad ništa ne pitam i ne tražim.

Komentirali ste politiku i političare, čak ste s njima ulazili u otvorene dvoboje u studiju. Kako to da se recimo nikad niste kandidirali za neku političku funkciju?

Počela sam kao stand-up komičarka. Nastojala sam pričati sve na duhovit način jer u svakoj zemlji ima stand-up komičara i njima je dopušteno da komentiraju neke stvari koje drugi ne mogu. Mene zanimaju teatar, film, televizija, ne zanima me to da sjedim u publici i bodem se s političarima. Ne zanima me politička scena, nisam takav tip čovjeka, nisam to izabrala.

Jesu li vam ljudi pristupali drugačije, poistovjećujući vas s Gogom Bjondinom, zaboravljajući da ste vi Arijana Čulina? Kako ste rješavali te situacije?

U početku mog pojavljivanja na televiziji nailazila sam zaista na svakojake reakcije. Mnogi nisu odvajali glumca od mene privatno. Onda sam se jednostavno maknula od svega toga jer Arijana Čulina nije politički komentator. Trebalo mi je otprilike deset godina da izbrišem taj biljeg da ću sve kazati na svoj način.

Imate li dojam da živimo u velikoj stand-up komediji?

Političari su postali sami sebi stand-up komičari. Jedan se kliže u čarapama po snijegu, drugog iznose na rukama, non-stop netko nekoga tužaka. U biti, naša se politika sastoji od toga da jedan stalno krivi drugoga. Nekad je tu, čini mi se, bilo više dostojanstva. Kad je ratno vrijeme, u nekim zemljama se obično radi kontra, radi se kabare. Tako i ja! Kad sam vidjela što sve govore naši političari, počela sam pjevati, slikati i stvarati svoj svijet. Na gruboću želim odgovoriti na lijep način. Danas govori tko može i tko ne može, previše je toga dozvoljeno. Znam da je to demokracija, ali to ne znači da se mora toliko lupetati. Živimo u kaotičnom vremenu kapitalizma, borbe za prestiž, gaženja bližnjeg svog, sve u ime vlastitog interesa, uspjeha. To vrijeme površnosti i brzih rješenja obit će nam se o glavu. Kako je rekao Andrić: 'Došlo je vrijeme da se pametni povuku, a budale zavladaju.'

Vaša knjiga u kojoj se bavite muško-ženskim odnosima, 'Što svaka žena triba znat o onim stvarima', prvi je chic lit kod nas. Što to svaka žena treba znati o 'onim stvarima'?

Toliko je knjiga za samopomoć, a savjeti se u njima većinom baziraju na jačanju ega, brizi o vlastitim potrebama i slično. Mi ljudi smo socijalna bića i glavni uzrok naše otuđenosti je nedostatak ljubavi.

Možete li danas zamisliti život bez humora?

Volim da su ljudi duhoviti. Kad je netko duhovit, kod nas nije dovoljno pametan. Vani je odraz inteligencije duhovitost, a kod nas Hrvata to je više ozbiljnost. Voljela bih da se više smijemo, zafrkavamo. Život je dovoljno ozbiljan sam po sebi jer smo ga mi takvim postavili. Mi smo izmislili kreditne kartice, račune, trčanje od jutro do navečer, nakrcali smo bezbroj obaveza za sebe i djecu i život nam je postao ozbiljan. Ako promatramo životinje, njima je jednostavno - one legnu, pojedu, množe se i umru. Humor treba stalno njegovati i poticati jer će nam on pomoći u trenutku u kojem klonemo.

Na koji ste od svojih talenata – glumački, spisateljski, pjevački ili slikarski – najponosniji?

U svemu tome se igram, ali nastojim da, kad nešto radim, činim to vrlo studiozno i napravim najbolje što mogu. Znatiželjna sam i meni je sve to isto: glumila, pjevala, crtala, pisala... Igram se i smatram to umjetnošću, kao što je sad stvar s mjuziklom u kojem se mora pjevati, plesati... Bez jedne od tih komponenata ne možeš raditi složeniji projekt.

U jednom intervjuu kazali ste kako vam je majčinska uloga najveća u životu.

Život mi je odredilo to što sam ostala sama s djetetom, a to me usmjerilo ka jednom cilju, odgoju djeteta, i sve je drugo za mene bilo sporedno. Teško je bilo, ali danas vidim rezultate toga.

Je li kći Karla vaš najveći kritičar?

Karla me ne prati previše. Nju vam to ništa ne zanima. Ona je u policiji, kaže da radi ozbiljan posao.

Kako volite provesti slobodno vrijeme?

Volim prošetati, otići na pazar, sjesti s prijateljicama na kavu, putovati. Nisam tip koji se voli pržiti na suncu, to me nervira. Uvijek imam neki aktivan odmor.