Lada Furlan Zaborac, basistica Bambi Molestersa, sisačkog surf rock benda koji je ostvario respektabilnu karijeru i u inozemstvu, otkriva kako je došlo do ideje o osnivanju benda LHD, planovima za budućnost, glazbi općenito, koliko su gimnazijalci kojima predaje upoznati s njezinom glazbenom karijerom, ali i o svakodnevici u Sisku, gradu koji još uvijek osjeća posljedice potresa 2020. godine
Vjerujemo da nema domaćeg zaljubljenika u glazbu koji nije čuo za sisačke surf rokere Bambi Molesters, a oni su se proslavili i izvan granica Lijepe Naše te oduševili brojne fanove diljem svijeta.
Bambi Molesters više nisu aktivni kao bend, no troje članova, Lada, Hrvoje i Dinko, udružili su se u LHD (prema početnim slovima njihovih imena) objavivši ove godine album 'Off The Grid'.
Kako je i kad došlo do ideje o pokretanju projekta LHD? Tko je bio inicijator?
LHD za nas nije projekt, nego bend, i njegovo ime ukazuje na to da smo u tome svi troje podjednako uključeni. Inicijator je bila situacija nakon našeg izlaska iz Bambi Molestersa, u kojoj se, iz pozicije u kojoj ne moramo ništa i možemo sve, dogodio novi kreativni početak. Ponovno nas je privukao proces proba, sviranja i stvaranja pjesama, bez obzira na sve okolnosti.
Kako je nastao album 'Off The Grid'? Gdje pronalazite nadahnuće i kako nastaju pjesme?
Nastao je na probama u dužem periodu. Naime, budući da smo Dinko, Hrvoje i ja u Sisku, nalazili smo se na probama nešto češće nego u proširenoj postavi bivšeg benda i pjesme su neobavezno nastajale. Neke od njih nastalih u tom istom periodu, poput 'Wrong Turn' ili 'Rising East', našle su se na zadnjem albumu Bambi Molestersa, isto kao i 'Last Summer Song' i 'Shoot the Bear' na zadnjem albumu The Strangea. Od 2018. naovamo počeli smo uobličavati nove i dovršavati neke za koje smo imali samo melodiju ili početnu ideju, a tijekom pandemije smo, kad je to bilo moguće, iskoristili vrijeme za snimanje i miksanje u Sunday Studiosu. Sad već imamo i novih pjesama koje će se naći na drugom albumu LHD-a. Zajedničko stvaranje nas jako veseli.
Što vas je potaknulo da se vratite glazbi? Čemu se posebno veselite? Gdje ćemo moći čuti LHD ovoga ljeta?
Nismo se trebali vraćati zato što nikad nismo ni prestali. Percepcija izvana je jedno, a ono što smo doista radili nešto je drugo. Ni u jednom trenu, osim kad je bio najstroži lockdown i dok zbog potresa jedno vrijeme nismo imali prostoriju za probe, nismo prekidali kontinuitet. Ne može samo preko noći prestati nešto što radiš više od dvadeset godina. Promjena koja se dogodila bila je u tome da smo svi troje osjetili novootkriveni entuzijazam za nastavak, rad na novim pjesmama i na neki se način potpuno drugačije osjećali u novoj situaciji, pa nam je i pristup nastajanju pjesama bio potpuno drugačiji nego prije. Nakon objavljivanja 'Off the Grida' imamo dosta svirki i to nas jako veseli. Nastupamo 17. lipnja na Trash and Burn Festivalu u Sv. Martinu na Muri, 18. lipnja na Bad Music Boogaloo Festivalu u Beogradu, zatim 23. lipnja na InMusic Festivalu, pa u Voodoo baru u Sisku 24. lipnja te na maloj kvarnerskoj turneji od 30. lipnja do 4. srpnja, u organizaciji BJ Promotionsa, u Dobrinju, Šilu, Klimnu, Novom Vinodolskom i Cresu.
U jednom trenutku Bambi Molestersi bili su na vrhuncu slave, a bend je postigao zapažen uspjeh i izvan granica Hrvatske. Jeste li kad razmišljali i o preseljenju u inozemstvo? Je li Sisak inspirirajuća sredina za glazbenike i jeste li upućeni u tamošnju glazbenu scenu?
Perspektiva onoga što ti treba i odgovara u životu se mijenja, ovisno o tvojim godinama, željama, okolnostima i potrebama. Nakon što smo proputovali i vidjeli dosta zemalja i gradova mogli smo realno sagledati sve prednosti i nedostatke odlaska ili ostanka. Osobno, donijela sam odluku o životu ovdje, a Hrvoje i ja smo isto to odlučili kao obitelj. Sisak je nepresušan izvor inspiracije jer ti omogućava konstantnu i kreativnu dozu nemira (a od potresa i doslovna podrhtavanja!), a opet je istovremeno jako ugodan i lijep za život. Gradovi u kojima je sve savršeno ne nadahnjuju, potrebna je određena doza napetosti i karaktera okružja da bi se stvaralo. Nije slučajno to da puno značajnih izvođača (raznih žanrova) dolazi iz npr. Detroita u SAD-u. Sisak trenutno ima bogatu glazbenu scenu – od elektronike preko bluesa i punka do hip hopa - od Le Chocolat Noir preko Bluzy Threesome do Šarene pojave.
Doba društvenih mreža i pristup sadržajima uz nekoliko klikova promijenili su odnose i u glazbenoj industriji. Je li to olakšalo ili otežalo mladim glazbenicima? Kako se istaknuti u moru, odnosno oceanu izvođača?
Definitivno je to olakšalo stvari i uzrokovalo dobrodošlu promjenu u glazbenoj industriji, a koja je od svojih početaka zapravo funkcionirala na bazi lihvarskih ugovora. Imamo sreće trenutno surađivati s Igorom Banjaninom i njegovom izdavačkom kućom Dirty Old Label, jer radi na malo drugačiji način. Izvođače danas od publike dijeli upravo nekoliko spomenutih klikova, geografske granice u tom smislu nisu važne. Objavljivanje albuma nikada nije bilo lakše, a odnosi izvođača i izdavača se mijenjaju. Više ništa nije centralizirano, zanimljivi izvođači se pojavljuju posvuda. U gomili se, koliko god to otrcano zvučalo, prije ili kasnije prepoznaju kvaliteta i iskrenost.
Jeste li vi aktivni na društvenim mrežama i kakvo je vaše mišljenje o tome?
Društvene mreže su alat. Olakšavaju jako puno stvari. Kao i kod svakog drugog sredstva ili alata, bitan je način na koji se njime služiš. Ponekad to govori više od samog sadržaja.
Koji ćete koncert zauvijek pamtiti i zbog čega?
Koncert u Braunschweigu 1998. godine, kada sam prvi put uživo gledala The Flaming Sideburns. Bio je to trenutak koji mi je promijenio percepciju mnogih stvari.
Jeste li danas u kontaktu s članovima R.E.M.-a jer je njihov gitarist Peter Buck odsvirao dionice na albumu Bambija 'Sonic Bullets - 13 From The Hip'?
Ne izravno, ali društvene mreže nam tu i tamo spoje puteve.
Koliko znaju gimnazijalci kojima predajete o vašoj glazbenoj karijeri i Bambi Molestersima?
Ne znam. Naša komunikacija dotakne se toga negdje na svojim rubovima. Mislim da su generaciji srednjoškolaca zanimljive neke druge stvari, drugačiji oblici komunikacija. Film i glazba su, ma koliko se činilo drugačije, pomalo zastarjeli u općoj populaciji. Youtuberi, influenceri, videoigre, TikTok - to je nešto što većinom stvara njihov ukus i interese. Naravno, dio njih sluša i bavi se glazbom, pa pretpostavljam da imaju informaciju i o tome, ali fokus naše komunikacije je engleski jezik.
Jeste li bili u Sisku tijekom potresa? Kako ste ga doživjeli? Što mislite o obnovi grada, kako sve to napreduje?
Jesam, kao i čitava naša obitelj. Samo iskustvo potresa sada mi se čini nestvarno i nadrealno. Ljudski mozak je valjda toliko uvjeren u to da je tlo čvrsto da, kada osjeti gotovo fluidne valove pod nogama i vidi pucanje zidova oko sebe, jednostavno ne zna kako bi procesuirao tu informaciju. Taj trenutak je sigurno nešto što nam je svima odredilo život u većoj ili manjoj mjeri. Obnova grada nažalost ovisi o državnom aparatu, čak i u segmentu privatnog vlasništva. Država je monopolizirala obnovu i svima zavezala ruke time i birokracijom. Tromost, bezidejnost, neznanje i nedostatak volje – to su nažalost riječi koje mi prve padaju na pamet na spomen obnove. Realno gledajući, čini se da se ona neće dogoditi, ali… treba ostaviti otvorenu mogućnost iznenađenja. Naš prvi videosingl za pjesmu Tzar of Premantura, koji je radio Marko Tadić, djelomično problematizira i pitanje obnove, naravno na poetski likovni način, kroz temu NLO-a u Sisku. Ponekad se čini da samo nešto tako nevjerojatno može popraviti stvari.
Vaša djeca su danas starija, je li sad lakše balansirati između poslovnih i obiteljskih obveza?
Djelomično je lakše, ali je i dalje jako zabavno.
Kako se opuštate u slobodno vrijeme? Koji su vas serija, knjiga, film ili album u posljednje vrijeme oduševili?
Bavim se književnim prevođenjem i to je proces u kojem nailazim na jako puno zanimljivih stvari i pritom puno učim. Trenutno prevodim prekrasan roman koji je radnjom smješten u dvadesete godine dvadesetog stoljeća i jako je zanimljivo vući paralele s ovim današnjim vremenom. Od pandemije, preko političko-ekonomske situacije, pa sve do duha vremena i svakodnevnih preokupacija. Nadam se da će se situacija danas ipak razviti u malo drugačijem smjeru od onoga kako je bilo nakon krize krajem dvadesetih.
Koncerti su se (barem zasad) vratili nakon dvije godine pandemije, imate li i vi neki na koji želite otići u skorijoj budućnosti?
Vesele me nastupi Nicka Cavea, Idlesa, Sleaford Mods i Fontaines D.C. na InMusicu, kao i Jamesa Lega, s kojim smo nedavno dijelili pozornicu.