Sve je vjerojatno bilo zamišljeno kao opušteno, ležerno i neobavezno predstavljanje hrvatske predstavnice za ovogodišnji Eurosong. Pozvali su nešto novinara, nabacili šeretski cerek i nakon jutarnje kavice navalili u studio. Sad ćemo mi njima pokazati da smo zabavni, kao što nam i naziv redakcije govori. Vrhunski dokaz toga koliko su kul i moderni trebalo je biti to što se cijela priča uživo prenosila na službenim stranicama HRT-a, ali i partnerskim stranicama Esctoday i Eurovision.tv, zahvaljujući pregolemom čudu tehnike zvanom live streaming.

Bilo bi bolje da nije.

Novinari koji su osobno nazočili predstavljanju (prema onome što je bilo vidljivo u prijenosu - tri i pol čovjeka) vjerojatno im nisu posebno zamjerili zbrku koja je nastala iz takvoga koncepta predstavljanja, jer tako to često biva s HTV-ovskim presicama koje se pripremaju ciglih dvadeset minuta unaprijed (pri čemu zapravo želim reći - loše), no oni među nama koji su pratili taj famozni live streaming cijelo su se vrijeme pitali tko se napio Domestosa i takvu papazjaniju pustio u javnost.

245965,242792,228613,213352

Neću mnogo o pjesmi - o tome će kolege koji se bave glazbom. Samo mi se - isključivo laički - čini da domaće face zadužene za eurosongovsku priču negdje sustavno promašuju poantu te priredbe. Shvaćaju je preozbiljno, kao da je fakat riječ o nečemu što će pridonijeti promociji hrvatske kulture u Europi (što, naravno, neće), a s druge strane uopće ne prate ono što na tom kič-festivalu pali. Zbog toga onda dobivamo klapu, more i dalmatinske melankolije, koje - uza sve dužno poštovanje kulturnoj baštini i UNESCO-u - nikako nisu za Eurosong i jedino na što će se u tom kontekstu svesti bit će turističko-reklamna razglednica.

No dobro. Vratimo se predstavljanju i live streamingu koji je taj bizar učinio dostupan svekolikoj javnosti s pristupom internetu. Nesumnjivi hit polusatnog performansa bez ikakve je sumnje bio Aleksandar Kostadinov i njegov engleski. Fore s Ingrid Antičević Marinović i njezinim u Europskom parlamentu prezentiranim jezičnim vještinama sada su već dobrano izlizane, ali teško je izbjeći asocijaciju. Kostadinov, doduše, nešto tečnije i s manje zapinjanja uspijeva prevaliti engleske rečenice preko jezika, no zato i brže proizvodi bisere. Od izgovora - kojim je nadmašio i najlošije odglumljene ruske zlikovce u jeftinim akcijskim spektaklima - pa sve do tvrdnje da je UNESCO klapsko pjevanje uvrstio na popis nematerijalne baštine in tu tauznd end tventi (dakle, dvijetisuće DVADESETE), naslušali smo se svačega. Bilo je tu hibridnih poštapalica kao što je: 'Pa, bejzikli...', doslovno s hrvatskog prevedenih 'Dej rikordid it tu viks BIFOR' (umjesto ago) i 'hjumeniterijen konsrt' (koji se na engleskom zapravo zove benefit ili charity event/concert) te na kraju najvećeg bisera - prevođenja naziva klape - Klapa s mora - kao Klapa from the Sea. Ne znam je li se Kostadinov prije takvog ad hoc prevođenja posavjetovao s ikim tko doista zna engleski, ali spremna sam se kladiti da nije jer bi mu svatko s takvim znanjem rekao da Klapa from the Sea znači KLAPA IZ MORA, dok bi Klapa s mora zapravo bila Klapa from the seaside/coast ili nešto u tom stilu. Nadam se da će do nastupa na Eurosongu netko ispraviti tu provalu jer će inače netko pomisliti da su dečke iskopali zajedno s amforama.

Aleksandar Kostadinov i njegov engleski nisu, naravno, bili jedini problem tog live streaminga i predstavljanja uopće. Sve je bilo nekako zbrda-zdola, usiljeno nonšalantno, pa čak i tehnički loše pripremljeno jer im je pred sam kraj, u trenutku kada je klapa napokon trebala zapjevati i prekinuti agoniju bezvezarenja po pozornici - krepala rasvjeta. Nije bilo jasno što se htjelo postići prikazivanjem filmića koji je Nikša Bratoš snimio u talijanskom studiju (nije ni jasno zašto su pjesmu morali ići snimati u talijanski studio, ali dobro), nije bilo jasno ni zašto stričeki lajv strimaši tijekom prikazivanja tog filmića uglavnom prikazuju voditelje kako nepomično stoje na pozornici, a posebna razina nejasnoće dostignuta je u trenucima kada je Kostadinov s pozornice nasumično pozdravljao kolege HTV-ovce u studiju. E, evo nam kolegice Katje koja vodi Dnevnik! Strašno relevantno.

Sve u svemu, žali bože pola sata uludo potrošenog vremena i širokopojasne internetske veze. Drugi bi im put bilo bolje da svoje superkul presice zadrže s one strane prisavske porte i zapise o njima ne puštaju kroz optičke kabele. Ovo je, naime, bila čista mižerja.