Mnogi su mislili da je ljutito pismo, odaslano povodom ukidanja 'Pulsa Hrvatske', zadnji zapaženiji medijski istup Branimira Bilića i da je taj kralj najprije neobjektivnog i ideološki obojenog, a zatim bizarnog i pretjerano teatralnog TV-novinarstva prešao na manje vidljive segmente programa, gdje će dobivati manje prostora za širenje... začudnosti. Ali ne! Svi koji su tako mislili, gorko su se prevarili! Eto njega od sinoć ponovno u udarnom informativnom terminu! Zamijenio je Gorana Rotima u 'Temi dana' i svojski se trudi svoju epsku novinarsku narav suzbiti u petnaestak minuta ćaskanja sa sugovornicima.

Odakle? Kako? Zašto? Nitko nema pojma ili ne želi izrijekom objasniti, no slika i ton s Prisavlja ne lažu. Poglavica 'Tužno Oko' Bilić opet je zasjeo s gostima u studio i jezdi li ga jezdi. U svojem je prvom povratničkom nastupu ugostio viceguvernera HNB-a Damira Odaka i profesora Ivana Lovrinovića s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu te s njima pokušao razgovarati o nadzoru poslovanja banaka u Hrvatskoj. Kažem - pokušao je - jer mu je to u konačnici uspjelo točno onoliko koliko smo i navikli od Legende Branimira. Iako ograničen na petnaestak minuta (i zbog toga nešto podnošljiviji nego inače), iz rukava je sipao pripremljena kilometarska pitanja, od sugovornika uglavnom dobivao nezadovoljavajuće odgovore i onda - nikom ništa.

Branetu postavljanje malo dubljih potpitanja nikada nije išlo. On je uvijek sve ispucavao u svojim dvominutnim monolozima: i pitanja, i vlastite stavove, i kičaste metafore, i odgovore koje želi čuti od sugovornika. Kada pak ne bi dobio nikakav jasan odgovor - katkad zato što ga ni Bog Isus, a kamoli sugovornici nisu mogli pratiti u njegovoj struji svijesti, a katkad zato što je takvo gomilanje riječi idealno za sugovornika koji u svojem odgovoru želi nešto sakriti - on bi jednostavno prešao na sljedeće monolog-pitanje, bez ikakvog pokušaja da nešto razjasni. Ustvari, ne. Ponekad bi sugovorniku upao u riječ i njegovu izlaganju dometnuo par strofa iz svojega arsenala. No obično osim začudne logoreje ne bismo saznali ništa. Ili bismo samo saznali što o zadanoj temi misli Bilić.

Naravno da od takvog stila nije odstupio ni sinoć. Rekoh već - malo se korigirao zbog kraćeg trajanja emisije, ali ta se korekcija uglavnom sastojala od toga što je svoju epsku širinu izgovarao brže (čestitke fonetičarima koji su ga trenirali - jezik mu se, kakvu god umotvorinu prevaljivao preko njega, nijednom nije zapleo). Megastručnjak i megabankar u studiju nisu nam bogznašto objasnili, osim što se Odak na većinu pitanja o bankarskim aferama, propastima i gadarijama ograđivao tvrdnjama kako on za to nije nadležan, začinivši izlaganje dirljivom tvrdnjom kako je bankarski sustav u Hrvatskoj totalno če-če i postojan kao klisurina. No i opet - saznali smo što si u ovome trenutku o svemu bankarskom misli Brane Bilić. I bilo je bogme upečatljivo. Čak je i taj, kratak nastup u 'Temi dana' izveo kao da glumi Rikarda III u amaterskom kazalištu KUD-a 'Bogu iza nogu'.

Spomenula sam već - ne znam tko je ni zašto donio odluku da se baš Branimira Bilića vrati u informativni prime time, a nije zapravo ni važno. Mogu samo nagađati da je to rezultat općeg kaosa na javnoj televiziji, ali i činjenice da na Prisavlju postoje face koje se ne daju pomaknuti s najsvjetlijeg dijela televizijske pozornice čak ni kada im za vratom stoje desetljeća novinarskoga rada koji se ne može opisati nikako drugačije nego izrugivanje s profesijom. Branimir Bilić, naime, djeluje kao lik iz satiričnog fake news showa kao što je 'The Daily Show' Jona Stewarta. Da netko tom američkom komičaru pošalje snimku Bilićevih emisija te mu pritom ne kaže da glavni junak sve to što govori i radi misli sasvim ozbiljno - Tužno Oko bi garant prošao stoput bolje nego onaj mladac koji se Amerima nudio putem YouTubea. Na HTV-u je, međutim, Branimir Bilić neuništiva konstanta i čovjek koji se uvijek vraća. Zašto bismo onda njihov informativni program shvaćali ozbiljno?