Čovjek se kojiput, gledajući televizijske vijesti na domaćim kanalima (a vjerujem da situacija nije mnogo bolja ni na nešto širem području) mora zapitati kada se dogodio taj prijeloman trenutak u kojem su informativne emisije, ili barem neki prilozi u njima, počeli toliko nalikovati skečevima u stilu Montyja Pythona ili Top liste nadrealista. I shvaćaju li autori te urednici takvih priloga da su toliko daleko odjahali u prostor bizarnosti da bi im za povratak vjerojatno bila potrebna neka ozbiljnija služba spašavanja.

Konkretno, mislim na sinoćnje TV izvješćivanje o predsjedničkom summitu u Sloveniji. Bila je to jedna od najvažnijih vijesti dana, o susretu regionalnih drmatora pričalo se u svim vijestima i dnevnicima, čak je i Brane Tužno Oko u 'Temi dana' s dvojicom analitičara prodivanio o tome. I ajde, sve pet, recimo da svi shvaćamo zašto je vijest megavažna, ipak se tu govori o budućnosti naše i okolnih zemalja, a za planiranje tako nečega potrebna su, čini se, i veća čuda od državničkog Balkan Expressa u Deželi.

Ono što, međutim, čovjeka mora fascinirati jest sljedeće: u svim izvješćima o tom summitu domaćim je TV informativcima bila najveća fora spomenuti da su se Josipović i Nikolić pri susretu triput poljubili u obraz. I nije da su to samo nabacili usput, kao zrnce za razgovor uz kavu ili trivijalni ficlek iz rubrike 'frizure, manikure, tračevi i partija graničara'. A, ne. Oni su Josipoviću posebno postavili pitanje o tome i onda, u prilogu u kojem se govori o razmatranju regionalne budućnosti, emitirali Josipovićevo objašnjenje za trostruki obrazoljub. Majke mi, ja sam se nekoliko puta uštipnula za nos, uvjerena da sam zaspala usred Dnevnika i da sanjam nešto blesavo.

U tjednu u kojem su sve svjetske informativne emisije brujale prvo o trudovima Kate Middleton, a zatim o rođenju kraljevića Đoke - čovjek se morao zapitati može li gluplje i gore od toga te usput još i s tračkom utjehe zaključiti da možda naši informativci ipak nisu najgori kada cijeli svijet tako promptno izvješćuje o bedastoći. Domaće su snage ipak pohitale da bi nas ponovno uvjerile u svoju premoć kada je riječ o trash-žurnalizmu. Jer iako, naravno, znam da su budalaštine poput toga koliko se tko puta ljubi i s koliko prsta križa mnogim genijalcima s Ovih Prostora važnije od zdravlja vlastite matere - uvijek me iznova utuče kada shvatim da su važne i obrazovanim, inteligentnim, nepristranim i objektivnim - novinarima.

Bit će da ih općenito pogrešno procjenjujem i da nijedan gore naveden pridjev ne vrijedi.