Nerijetko sve završi napuštanjem projekata, a iako neki to rade teška srca, drugi s ponosom nose svoju krunu srama i iz svega izvlače važne pouke. Svako je iskustvo dio učenja, a čak su se i velika autorska imena poput Davida Finchera, Davida Lyncha i Stanleyja Kubricka pomalo crvenila zbog nekih svojih djela. I Alfred Hitchcock, jedan od pionira filma, prezirao je jedan od svojih projekata za koji je osjećao kao da nije učinio dovoljno, ali ti su neuspjesi često gurali filmaše da rade bolje i pomogli im da dođu na sam vrh.

Ovo su primjeri redatelja koji su mrzili neke svoje filmove, neki čak do te mjere da su odbijali govoriti o njima u intervjuima i potpisati režiju pravim imenom.

Stanley Kubrick: Strah i želja (1953.)

Redateljski prvijenac Stanleyja Kubricka nosi antiratnu poruku, a iako nije precizirano na koji se rat odnosi, vremensku crtu moglo bi se smjestiti u Korejski rat. Šest kilometara od neprijateljskog logora grupa vojnika pokušava pronaći način da se infiltrira u neprijateljske redove. No kad jedan od njih slučajno propuca djevojku koju su oteli i koju zbog jezične barijere nisu mogli razumjeti, počinju propitivati koncept rata.

Redatelji obično vole prve filmove i na njih se osvrću kao na odskočne daske. Kubrick, inače poznat po perfekcionizmu, očito je bio nezadovoljan svojim prvijencem i mrzio ga je. Čovjeku koji je zbog svog perfekcionizma glumicu Shelley Duvall na snimanju 'Isijavanja' doveo na rub ludila očito je smatrao da mu prvijenac ima puno propusta. Redatelj je čak žalio nabaviti sve kopije i spaliti ih, ali su na njegovu nesreću neke preživjele i film je ponovno objavljen 2012. na Blu-Rayu i DVD-u. Iako nije bio remek-djelo, Kubrickov amaterski pokušaj definitivno je bio sjajno kinematografsko iskustvo i niti blizu toliko užasan film kao što je on to smatrao.

David Lynch: Dina – pješčani planet (1984.)

Za filmsku adaptaciju istoimenog romana Franka Herberta, Universal Studios i producentica Raffaella De Laurentis odlučili su kao redatelja angažirati Davida Lyncha. Uživajući u uspjehu filma 'Čovjek-slon', Lynch je odbio ponudu da režira 'Povratak Jedija' i umjesto toga prihvatio je Universalovu ponudu. Međutim Lyncha nikad nije zanimala znanstvena fantastika i 'Dina' nikako nije pripadala njegovom opusu. Nakon šest mjeseci rada na scenariju bio je prisiljen mijenjati ga pet puta.

Lynch je bio u stalnoj zavadi sa studijem zbog uplitanja u njegovu kreativnu viziju. Uskraćena su mu i prava na konačan rez pa je umjesto njegove ideje o trosatnom filmu trajao dva sata, bez prethodne najave, a monolozi su zamijenjeni statičnim snimkama. Bijesni Lynch odlučio se potpuno distancirati od produkcije, a film je dodao djelima potpisanim pseudonimom Alan Smithee. Kao scenarist potpisao se pseudonimom Judas Booth, što je bila pametna igra riječi koja aludira na biblijskog izdajnika Judu i Johna Wilkesa Bootha, odgovornog za ubojstvo Abrahama Lincolna. Koliko se kaje zbog sudjelovanja u ovom projektu, govori i činjenica da u intervjuima mrzi razgovarati o njemu.

Alfred Hitchcock: Uže (1948.)

Jedan od Hitchcockovih eksperimentalnijih i kontroverznijih filmova vrti se oko diplomata s Harvarda Brandona i Philipa koji žele dokazati svoju intelektualnu superiornost počinjenjem savršenog zločina – ubojstvom kolege Davida. Na večeri koju priređuju otkrivaju da je ono što su počinili oda jednom od temeljnih predavanja njihovog profesora, ali kako noć odmiče, postaju sve nemirniji. Postupno se počinju i kajati, ali svoje postupke racionaliziraju lažnim osjećajem superiornosti.

Film suprotstavlja hladnokrvno ubojstvo intelektualizmu koji graniči s običnim idiotizmom. Iako je priča fascinantna, Hitchcock nije bio zadovoljan rezultatom i nazvao ga je neuspjelim eksperimentom. Unatoč opipljivoj napetosti, faktor uzbuđenja i šokantnost, inače istaknuti u Hitchcockovu radu, izgubili su se u dramatičnom prikazu događaja.

Woody Allen: Annie Hall (1977.)

Film se temelji na istoimenoj pjevačici u noćnom klubu u koju se zaljubljuje Allenov lik Alvy Singer, a iako je riječ o jednom od njegovih najcjenjenijih filmova, redatelj nije bio previše zadovoljan gotovim proizvodom. Film mu je priskrbio i nekoliko nagrada, ali je Allen bio vrlo nezadovoljan jer nije sličio filmu kakav je zamislio.

Umjesto usredotočenosti na romantičnu priču, žarišna točka trebala je biti na psihološkom putovanju Alvyja Singera kao predstavnika zaljubljenog muškarca. 'Kad sam počeo snimati 'Annie Hall', taj film nije trebao biti onakav kakav je danas, već je trebao biti film o onome što se čovjeku dogodi u mislima', rekao je Allen i dodao kako nitko nije razumio ništa što se događalo i svima je jedino bilo stalo do njegovog odnosa s Diane Keaton. Na kraju je bio prisiljen svesti film samo na sebe i Keaton te njihovu vezu, zbog čega se jako razočarao.

Kevin Reynolds: Vodeni svijet (1995.)

Katastrofalan u svakom pogledu, 'Vodeni svijet' smješten je u postapokaliptični svijet, a na kraju je prouzročio apokaliptični kraj prijateljstva Kevina Reynoldsa i Kevina Costnera. Smješten u blisku budućnost, film o topljenju polarnog leda koji je potopio više od pola Zemlje uvalio je studio u dugove do grla jer je postao najskuplji film toga doba. Troškovi su porasli zbog izuzetno loših vremenskih uvjeta, uključujući razornu oluju, a više štete nego koristi filmu je nanijelo stalno mijenjanje rasporeda snimanja.

Najgore od svega, negativno se to odrazilo na odnos Costnera i Reynoldsa, a problemi u raju krenuli su navodno kad se Costner počeo previše uključivati u stvaralački proces i tako zadirao u Reynoldsovu kreativnu domenu i utjecao na njegov proces odlučivanja. Kad je Reynoldsu to postalo neizdrživo, jednostavno je dao otkaz, a iako potpisan za svoj doprinos filmu, nikad nije skrivao nezadovoljstvo. Ni Costner se nije suzdržavao pa je u eksplozivnom intervjuu rekao da se s obzirom na to da je bio nezadovoljan Reynoldsovim redateljskim sposobnostima, na Uskršnjem otoku uključio u postupak snimanja filma kako bi zaustavio katastrofu.

Joel Schumacher: Batman i Robin (1997.)

Nastavak Warner Brosovog filma 'Batman zauvijek' u režiji Joela Schumachera smatra se jednim od najgorih filmova ikad snimljenih. Schumacher, koji je optužio studio da ga je prisiljavao na snimanje nastavka umjesto priče o podrijetlu, kasnije je priznao svoju pogrešku i podijelio krivnju za to što je snimio tako sramotan i besmislen film. S Georgeom Clooneyjem i Chrisom O’Donnelom u glavnim ulogama, film je zbog svojih vizuala bio potpuno patetičan, a odsutnost Tima Burtona u produkcijskom timu bila je opipljiva i poražavajuća.

Schumacher je zaradio više kritika glumaca jer je navodno sjedio na kranu i s megafonom u ruci govorio im kao da snimaju crtić. O’Donnell, koji je glumio Robina, žalio se da mu snimanje nastavka djeluje potpuno drugačije od originalnog filma i sve mu činilo 'pomalo mekanim'. Snimajući 'Batman zauvijek', osjećao se kao da snima film dok se drugi put snimajući s Joelom osjećao kao da radi reklamu za dječje igračke, rekao je.

Steven Soderbergh: Ispod površine (1995.)

Nakon velikog uspjeha Stevena Soderbergha u Cannesu s filmom 'Seks, laži i videovrpce' uslijedio je ovaj katastrofalan film koji ga je učinio jako nesretnim. U njemu se upustio u neonoir i prikazao priču o pljački koja polazi po zlu s izvrnutim završetkom.

Međutim filmu je nedostajalo učinkovitih sekvenci i doživio je neuspjeh. Sam redatelj opisao ga je kao potpuno zbrkan i proglasio ga 'mrtvorođenčetom', objašnjavajući da ga je snimao dok je prolazio kroz tešku fazu života ta da ga nije radio sa srcem. Nered koji je nastao demoralizirao je filmaša te se potom iz carstva indie kinematografije prebacio na velike studijske filmove.

Jerry Lewis: Dan kada je klaun plakao (1972.)

Ozloglašeni film Jerryja Lewisa izazvao je kontroverze zbog bavljenja osjetljivom tematikom i u proizvodnji nije dogurao dalje od grubog reza, a jedina preostala nepotpuna verzija filma poslana je u Kongresnu knjižnicu. U središtu priče je klaun čiji je zadatak bio mamiti židovsku djecu u plinske komore Auschwitza. Radio je to nesvjesno, dok jednog dana nije otkrio pravu prirodu svog posla i odlučio slijediti djecu u komore.

Depresivan i mračan, film vidno odstupa od nijemih komedija slavnog komičara koji se želio pozabaviti mračnijim temama. Međutim njegova mržnja prema filmu bila je bezgranična i prezreo je svoju ideju da osjetljivu materiju poput Holokausta iskoristi za film. Želio je da ljudi to jednostavno zaborave i u raznim intervjuima izražavao svoje nezadovoljstvo i sramotu što je režirao takvu grozotu. 'Nikad to nećeš vidjeti. Nitko to nikad neće vidjeti, jer mi je neugodno zbog tog bijednog rada', rekao je redatelj, ali film bi navodno trebao 2025. doživjeti manje reizdanje.

David Fincher: Alien 3 (1992.)

Unatoč upozorenjima Ridleyja Scotta da ne debitira za veliki studio, David Fincher nije odolio prilici da režira nastavak franšize 'Alien', čiji je bio veliki obožavatelj, zbog čega je itekako požalio. Njegovo iskustvo izvor je gorčine i nesuglasica s 20th Century Foxom već neko vrijeme. Mlad i bistar um tada 28-godišnjeg Finchera obilovao je idejama, a iako je svoju kreativnost želio izraziti uz potpunu slobodu, nije još stekao autorski kredibilitet.

Fox je imao potpuno druge planove pa je natjerao Finchera da krene sa snimanjem u roku od pet tjedana, što je mladom filmašu bilo izuzetno teško. Njegov kreativni ventil je zavrnut, odluke su već bile donesene i scenarij je bio spreman. Odbijen mu je i ulazak u montažu pa je rez napravljen bez traženja savjeta i dopuštenja. Fincher je kasnije objavio vlastitu verziju filma koja je vratila povjerenje publike u superiornost njegove kreacije nad onom koju je napravio studio. Njegov bijes bio je potpuno opravdan. 'Morao sam dvije godine raditi na tome, tri puta sam otpušten i morao sam se boriti za svaku stvar. Nitko to nije mrzio više od mene i do današnjeg dana to nitko ne mrzi više od mene', rekao je o svom redateljskom debiju Fincher.

David O. Russell: Slučajna ljubav (2015.)

Kad je 2008. počeo snimati film 'Slučajna ljubav', David O. Russell već je imao lošu reputaciju zbog ispada bijesa na setu pa su se oprezno upuštali u suradnju s njim. Osim problema financijske prirode, nevjerojatnoj pauzi u produkciji filma kumovala je Russellova nezgodna priroda i loša reputacija, ali je redatelj shvatio svoju situaciju i bio dovoljno pragmatičan da napusti produkciju.

Pauzirao je i preispitao svoju karijeru te se vratio i nakon čudesne metamorfoze isporučivao hit za hitom, poput filmova 'U dobru i u zlu', 'Boksač' i 'Američki varalice', kojima je bila naklonjena publika, ali i kritika. Napuštanje ovog filma možda je jedna od njegovih najboljih odluka, ali studio je pokušao iskoristiti njegov uspjeh pa je film izašao 2015. godine i unatoč nevjerojatnoj glumačkoj postavi doživio potpun neuspjeh. Russell je povukao svoje ime s tog projekta, a umjesto njega potpisan je Stephen Green.