O broju psihopata koji se među nama šeću, možda i u našim cipelama, postoje različite procjene, a najprihvaćenija je ona koju je iznijelo Sveučilište Oxford prema kojemu su 1 posto stanovnika zapadne Europe psihopati.

Standardni način mjerenja psihopatije je kontrolni popis razvrstan u dvadeset kategorija koji je osmislio legendarni psiholog dr. Robert D. Hare.

FBI-jevi stručnjaci za psihološko profiliranje koriste ovaj popis u svojoj ljestvici psihološke procjene za ocjenjivanje osumnjičenih ili kriminalaca, a u sklopu dokumentarca 'Noć psihopata' britanskog Channel 4, profilirali su psihopate iz svijeta filma i načinili ljestvicu deset najboljih i najrealističnijih psihopata koji nam prijete s malih ekrana.

10. Norman Bates (Psiho)

Razlog zbog kojega se ovaj lik našao na začelju ljestvice, iako mu psihološki profil očito sugerira i sam naziv filma, je taj što ga analitičari FBI-ja ne smatraju nužno popunim psihopatom. Procjena je Normana svrstala negdje u sredinu, a stručnjaci tvrde da više pokazuje klasične simptome poremećaja višestruke osobnosti, nego osobine klasičnog i jedinstvenog mentalnog sklopa psihopata.

9. Hannibal Lecter (Kad jaganjci utihnu)

Scena u kojoj svježa novakinja Clarice Starling (Jodie Foster) upoznaje kultnog Hannibala Lectera (Anthony Hopkins) vjerojatno se ubraja u legendarne scene tirler filmova, a stručnjaci FBI-ja kažu kako je ona većim dijelom savršen prikaz intervjua s psihopatom. U dokumentarcu objašnjavaju kako u intervjuu dolazi do zamjene vođene dinamikom moći u kojoj se psihopat psihološki postavlja kao grabežljivac, a ispitivača kao svoj plijen. Za eventualni novi angažman na Netflixu ili ponovno pokrenutoj franšizi, stručnjaci FBI-ja savjetuju Clarice da se nikad ne upušta u raspravu s njima.

U svakoj od scena u kojima se pojavljuje Hannibal postoji nepogrešiva razina prepredenosti i manipulacije koje ga izdvajaju kao istinskog psihopata.

8. Replikant Leon Kowalski (Blade Runner)

Način na koji se testiraju replikanti iz filma utemeljen je na stvarnoj kontrolnoj listi za procjenu psihopata, ali cilj utvrđivanja empatije bitno se razlikuje od testa koji koristi FBI. I u ovoj izmišljenoj verziji i u stvarnim ispitivanjima cilj je utvrditi osnovni ljudski odgovor empatije koji u određenoj mjeri ima 99 posto nas. Leon Kowalski pada na testu u šokantno nasilnom stupnju, ali za razliku od ostalih psihopatskih filmova, u Blade Runneru koriste prikriveni koncept s kojim jednostavno nikad ne znate.

7. Gordon Gekko (Wall Street)

'Pohlepa je dobra', ističe Gordon Gekko (Michael Douglas) nebrojeno puta u uzbudljivom govoru na kraju kojega u to i povjerujete. Njegov propovjednički način obraćanja savršen je prikaz moći psihopata. Kombinacija manipulacije, grandioznog samopoštovanja i površnog šarma može biti ubojita na više načina. Filmsko uprizorenje Michaela Douglasa savršeno pleše na granici između krajnje odvratnosti i nuđenja dovoljno karizmatičnog šarma. Gordon Gekko previše je zanimljiv da bi ga izravno prezirali, ali i previše lišen ljudskosti da bi ga voljeli. Na Wall Streetu postoji dosta stvarnih likova za koje se to može reći.

6. James Bond Seana Conneryja

Možda će se mnogima činiti kao neobičan izbor, ali analitičari nemaju dvojbe. Odsjecanje glave čovjeku u turbo motoru i zbijanje šala igrom riječi na račun toga nije ponašanje normalne osobe. Činjenica da je to učinjeno za 'kraljicu i zemlju' ne olakšava mu ništa situaciju. Čak i kad su postupci usmjereni prema zlikovcima, prirodno je očekivati empatičan odgovor. U konktretnom slučaju, barem bi udahnuo prije nego izvuče vic iz rukava, ali ne i stari dobri Connery. A tu nije kraj. Promiskuitetnost, slaba kontrola ponašanja, bešćutnost i nedostatak empatije... sve nam to pokazuje Bond na ekranu bez obzira tko ga glumi.

5. Tom Ripley (Talentirani gospodin Ripley)

Mnoge točke s popisa psihopatskoih karakteristika mogle bi se svesti pod grublji zajednički naziv 'devijantno', a tu se frazu sigurno može primijeniti i na ubojitog gospodina Ripleya (Matt Damon). U potpunosti je prikazan i šarm, ali ispod urednog razdjeljka i zapeglanog ovratnika polo majice nalazi se vrtoglavi zlonamjeran um.

4. Alex (Paklena naranča)

Kubrickova filmska adaptacija romana Anthonyja Burgessa nakon izlaska je opisana kao 'uznemirujuća', a iz manje liberalnih krugova stizali su i pozivi da se zabrani. Dok korača svojim zlim putevima, psihopatsko ponašanje Alexa, vođe bande Droog, izaziva potpuni bijes. Manje realna od krajnjeg nedostatka empatije i stalne potrebe za stimulacijom i uzbuđenjima je averzijska terapija koju koriste za njegovo liječenje. Osim toga, Alex ostaje zastrašujuće odan svom obrascu ponašanja.

3. Kevin (Moramo razgovarati o Kevinu)

Kod djece je teže dijagnosticirati psihopatiju, zbog otežane predodžbe o prirodi u odnosu na odgoj, ali bez obzira na to u nekom se obliku još uvijek može uočiti. U dijelu filma koji se odnosi na njegovu mladost, Kevin ne pokazuje nikakvu prisnost s drugima i trunke kajanja, dvije osobine ključne za prepoznavanje psihopatije u ranoj dobi.

Pokazalo se da su filmovi koji sporije grade radnju i gotovo inzistiraju na psihopatskom realizmu, krajnje zanosni. Čak je i jedna jednostavna i mala scena za stolom opterećena potpunom nelagodom, jer publiku katapultira na scenu i vrlo jasno joj pokazuje da je u prisustvu jednog alarmantno uznemirujućeg mlasića.

2. Jed (Zloba)

U filmu 'Zloba' Alec Baldwin glumi kirurga s kompleksom Boga, jedne od ključnih osobina za razumijevanje psihopatije. Zlonamjerni, drski i samouvjereni Jed očiti je primjer kako tanka krinka može prikriti psihopate među nama. Iako kirurg, zli doktor zna više od tog jednog načina kako vam se uvući pod kožu. Jed nudi više od prilično površnog šarma, ali kad ta maska padne, čini to s tako otrežnjujućim učinkom da ćete ubuduće s velikim oprezom poklanjati svoje povjerenje.

1. Joker (Vitez tame)

Prema FBI-ju, najrealniji psihopat u povijesti filma je klaun koji je u ratu s Batmanom. Ljepota epske sage Christophera Nolana bila je u tome što je žanr stripa pretočio u triler, a ne obrnuto. Kao što otkrivaju stručnjaci, oduzmete li očitu fikciju, ostaje vam savršeno psihopatski rezultat.

U samo prvoj sceni Joker svojim prikazom ispunjava popis za procjenu psihopata. Prikazani stil pljačke FBI naziva 'pljačkom preuzimanja', sa svim vatrometima i uzbuđenjima koja psihopati vole, ali koji se pokazuju potpuno nepotrebnim kad je u pitanju posao. Joker se ne boji ničega, nema nikakvih problema s ubijanjem i očigledno je željan uzbuđenja. Njegovo nezasitno traženje senzacija pruža i više nego dovoljno uzbuđenja publici, a iako je srećom riječ o fikciji, malo opreza nikad nije na odmet.

Ako Joker najvjernije na filmu prikazuje stvarne psihopate, a znamo da ih se u stvarnosti iza njegove šminke skriva oko 1 posto stanovnika, traba li vam jači razlog?