Nastupaju diljem Hrvatske, ali i u inozemstvu, a njihovi su koncerti uvijek iznimno dobro posjećeni. Snimaju albume, ima mnogobrojnu publiku i rade vanserijsku glazbu koju vole. Glazbenik i lider grupe Chui, Toni Starešinić ispričao je za tportal kako se još na rodnom otoku Istu zaljubio u jazz, a potom je došao u Zagrebu, suradnji s brojnim glazbenicima, kako uspijeva voditi paralelnu priču s jazzom u Chuiju i neo soulom u drugom bendu, nastupima i budućim planovima.

Za početak, zašto Chui. Na svahiliju to znači leopard, no kako to da ste se odlučili baš za takvo ime?

Tek sam kasnije otkrio da Chui na svahiliju znači leopard, ima značenja i na drugim jezicima, pogotovo kineskom. Prva ideja odakle je došlo ime je bila poruka slušatelju, a s druge strane mi je Chui zvučalo kao slatko ime za malog simpatičnog svemirca s velikim ušima odnosno maskotu benda. Ali super je ispala i ta poveznica sa svahilijem jer mnogo je afro američkih glazbenika sedamdesetih godina prošlog stoljeća sebi davalo umjetnička svahili imena koja su povezivala njihovo stvaralaštvo sa afričkim korijenima. Tako je na primjer i jedan od meni jako bitnih klavijaturista Herbie Hancock sebi dao svahili ime Mwandishi koje je obilježilo i njegov bend tog perioda koji je eto igrom slučaja mnogo utjecao i na Chuievu glazbu.

Veliko ste osvježenje na sceni, jedinstveni ste, albumi su vam hvaljeni. Kako objašnjavate toliku zainteresiranost ljudi za vašu glazbu/koncerte? Jeste li zadovoljni svojom pozicijom na sceni?

Čudno je kako je sve to ispalo tako, moja teorija je da se spojila glazba koja je zakoračila van klasičnijih, hermetičnijih jazz, jazz fusion okvira i otvorila se puno više prema rocku i elektronskoj glazbi i naša upornost odnosno kontinuirani rad i nastojanje da se preko izdavača i svima dostupnih internet kanala ta glazba predstavi publici. Jer glazbi uvijek treba dati priliku, a i ljudima treba dati priliku da čuju glazbu. Za to su naravno najbolji koncerti kad se dešava erupcija energije prema publici na koju oni ne mogu ostati imuni pa makar nikad prije nisu slušali takvu glazbu. Jer glazba je energija i emocija, glazba nisu opisne fraze, razne ladice i raznorazne teorije. Kad idete prvi put na koncert nekog benda kojeg niste nikad slušali zaboravite sve što su vam rekli o tom bendu, samo dođite otvorite uši i dušu i ako se budete osjećali dobro to je to, komunicirate s glazbenicima, oni vas hrane energijom, a ne zaboravite da povratnom reakcijom i vi njima dajete dodatni impuls. I odjednom imate novi omiljeni bend. Koji stil sviraju? Totalno nebitno. Mislim da je to ono što se desilo Chuiu. Tako da smo prezadovoljni svojom pozicijom na sceni.

Tko je sve utjecao na vaš stil glazbe?

Početni snažniji utjecaj su svakako imali Booker T. & MG's, Santana, Credence Clearwater Revival, Dizzy Gilespije, Isaac Hayes, to je bilo još krajem osnovne škole, na fakultetu su totalnu dominaciju postavili Miles Davis i King Crimson, danas su to mnogi suvremeni glazbenici koji su odrasli na prije spomenutim utjecajima. Trenutno su to možda najviše Chicago Underground Duo kao predstavnici amerčkog zvuka i Fire! kao predstavnik europskog zvuka. Definitivno su me obilježili i Medeski Martin & Wood ispred kojih smo imali čast nastupiti kao predgrupa na Zagreb Vip Jazz Festivalu. Od novih klavijaturista svakako bi istaknuo Patricka Mullera koji je u Zagrebu nastupio kao dio Erik Truffaz Quarteta i Adama Benjamina koji je isto nastupoo u Zagrebu kao dio Dave Douglas Keystone sastava. Fire! i Chicago Underground smo imali i nekoliko puta priliku slušati u Zagrebu. Eto mnogi nikad nisu čuli za te fantstične sastave. Chicago Underground ima i skladbu nazvanu Zagreb naravno posvećenu Zagrebu.

Ima li improvizacije u vašim nastupima ili se držite nekakvih okvira?

To je dosta variralo kroz povijest benda. U početku su naši nastupi znali biti i totalno improvizirani bez i jedne skladbe, danas smo pak fokusiraniji na skladanje i aranžmane tako da se više držimo okvira.

Kakve nastupe najviše volite - dvoranske, klupske, otvorene?

Najviše volimo one nastupe na kojima imamo najbolje uvjete za svirku jer uvjeti naravno utječu na našu izvedbu, što su bolji uvjeti, bolja je izvedba, bolja je energija prema publici, publika se bolje poveže s nama i to je sveukupno bolji koncert. Tako da prostor ne igra ulogu, imali smo fantiastične koncerte pred par tisuća ljudi na otvorenom, isto tako i u minijaturnim klubovima u kojima stane jedva stotinjak ljudi.

Podrijetlom ste s otoka Ista u zadarskom arhipelagu. Kako ste otkrio jazz na Istu?

Otok Ist je stvarno jako mali otok i najveći dio muške populacije je svoj kruh zaradio na brodovima putujući svijetom pa su imali prilike doći u doticaj i sa jazz glazbom. Moj dida je imao nešto ploča, kasnije je i tata koji je isto bio pomorac donio dosta jazz, blues, funk i rock albuma, a i ljeti se u lokalnom kafiću znalo čuti dobrog fusion jazza. Imali smo na otoku i otočki bend koji je svirao obrade Led Zeppelina, Doorsa, Deep Purplea i slično. Ima dole i ljubitelja progresivnog rocka, pogotovo King Crimsona i Van Der Graaf Generatora koje obožavam.

Chui je već promijenio više postava, zbog čega dolazi do tih pretumbacija?

Ni jedna pretumbacija nije bila tražena, bile su prisiljene pa ste bili stjerani u kut, ili završiti priču ili nastaviti dalje s novim ljudima. A svi smo mi ljudi i ovakvi smo i onakvi i imamo ovakve i onakve interese. Dogodi se da se dođe do trenutka kad se potpuno raziđemo u idejama što i kako dalje, desi se da nas neke privatne stvari odvuku iz glazbe, dogodi se da poželimo ići drugim putem. Sve su to normalne situacije kroz koje svi prolazimo. Na kraju svega svi smo ostali u dobrim odnosima i sviramo dalje i u nekim drugim varijantama. Na kraju je ispalo da je to zapravo djelovalo pozitivno na glazbu koja se svakom novom promjenom samo bogatila jer je svaki novi glazbenik donio nešto novo u bend.

Kako je došlo do kolaboracije s jazz orkestrom HRT-a, Josipom Lisac? Po kojem principu odabirete one s kojima ćete nešto ostvariti?

Na kolaboraciju sa Jazz orkestrom HRTa nas je pozvao šef dirigent orkestra Andreas Marinello. Andreas je već poznao Janka i Vojkana jer su oni često bili uskakali u jazz orkestar kao vanjski suradnici tako da sam jedina nepoznanica bio ja. Naravno presudna je bila naša glazba koja se svidjela Andreasu i prepoznao je da bi sa Jazz orkestrom HRTa iz toga mogao napraviti zbilja veliku stvar. I uspio je. Andreas, Joe Kaplowitz i Luka Žužić su napisali genijalne aranžmane koji su uz odličnu izvedbu cijelog orkestra uspjeli uspostaviti fantastičan kontak s publikom što je rezurtiralo rasprodanim koncertima i na kraju nagradama Porin. A Josipi smo sami imali '*uda' napraviti pjesmu i ponuditi joj na što je ona na našu veliku radost pristala. Tu je puno kreativno pomogla i moja životna i glazbena suputnica Željka Veverec s kojom skupa vodim Mangroove.

Mnogi glazbenici vas hvale, a vi ste dio nekoliko sastava. Kako sve stignete organizirati kad je riječ o probama, svirkama? Što ako vam se svirke primjerice preklope, tko ima prioritet?

Stalno je naravno neka gužva ali prema svima uspijevam postupati jednako ravnopravno. Naravno važno je poštivati pravilo tko prvi bukira datum tamo sam. Google kalendar je tu pravi spas. Svi smo tamo, to je totalna križaljka i treba se snaći u svemu tome. Svi živimo uglavnom od glazbe pa smo svi u sličnoj situaciji i razumijemo se i nekako usklađujemo sve to.

Čime se bavite kad ne svirate? Jeste li sve podredili glazbi ili imate vremena i za neke druge stvari?

Van glazbe se bavim odmorom, malo je slobodnog vremena pa svaki slobodni trenutak nastojim raditi nešto što me opušta. Volim gledati filmove, čitati stripove, veliki sam fan znanstvene fantastike, volim prirodu, putovanja, piti fine pive u dobrom drušvu i naravno slušati glazbu. Tu sam uspio sačuvati jutarnji ritual, kava i ploča su jedan sasvim dobar početak dana.

Kad imate prvi sljedeći nastup?

Evo prvi nastup imamo sutra na moj rođendan na krovu Muzeja Suvremene Umjetnosti u sklopu programa Ljeto u MSU. S obzirom da koncert pada baš na moj rođendan bit će prava glazbena fešta, jer će s nama biti i glazbenih gostiju i svi skupa ćemo malo to proslaviti. I prezentirati ćemo neke nove skladbe koje spremamo za novi album. Jedva čekamo taj nastup.