I kad je bilo napeto i teško zbog izbacivanja, Damir Urban znao je naći prave riječi podrške, suosjećanja, ohrabrenja te je dao mladim pjevačkim nadama vjetar u leđa, kao nijedan član žirija do sada.

Kako vam se sviđa u showu? Jesu li vas dugo morali nagovarati da se pridružite ovoj sezoni i je li ispunio vaša očekivanja?

Jesu, jer isprva sam bio jako skeptičan, iskreno, i prema showu i prema sebi u njemu. Srećom, pogriješio sam. Došli smo u fazu 'Voicea', u kojoj su odluke o daljnjem prolasku natjecatelja stvar izbora publike, a ne više nas mentora, i utoliko mi je sad lakše. Iako je iza nas poprilično napornih četiri, pet mjeseci, a stvarno mogu reći da sam jako uživao. Bilo je trenutaka u kojima mi je, u emotivnom smislu, bilo jako teško, ali me to i obogatilo.

Mnogi vas poznaju kao avangardnog rokera, umjetnika unikatne glazbene i stilske estetike, no ugodno ste ih iznenadili kada su vidjeli ovu vašu nježniju, duboko suosjećajnu, usudila bih se reći gotovo očinsku stranu. Čini mi se da pristupate kao otac koji razumije kroz što prolaze ti mladi ljudi (da ne kažem djeca), a ne samo kao glazbenik. Je li to stvarno tako?

Vjerojatno jest, ali ne radim to na nekoj svjesnoj razini. Naprosto se ponašam onako kako se i inače ponašam u životu. Uvijek sam i otac i glazbenik, neodvojivo je to jedno od drugoga. Vjerojatno me roditeljstvo učinilo osjetljivijim pa možda nesvjesno nastojim biti pažljiviji prema tuđim osjećajima, svjesniji sam da je nekoga lako povrijediti. Naravno da razumijem kroz što prolaze, pa i ja sam nekad bio na početku karijere, nekad sam i ja imao 18 ili 23 godine i sanjao svašta. Moj put je bio takav da me nisu baš mazili, puno puta su me odbili i pokušali uvjeriti da nisam dobar u onom što radim. U meni je to izazvalo inat i natjeralo me da budem bolji, ali mi je posve jasno da bi nekom drugom to označilo smak svijeta. Nema ništa od rušenja tuđih snova. Zato nastojim ne propustiti priliku da budem podrška i nastojim biti čovjek u svakoj situaciji. Ako to znači da sam nježan i suosjećajan, onda mogu samo reći - hvala na komplimentu.

Koliko tu vrstu razumijevanja i nesvakidašnjeg, svima pohvalnog i toplog pristupa, daje roditeljsko iskustvo? Jeste li se postavljali uzimajući u obzir to kako bi na tom mjestu bilo vašoj djeci?

Uvijek se tako postavljam. Roditeljstvo te zauvijek, tektonski, nepovratno promijeni. Mislim da je način na koji se ljudi odnose prema (svojoj) djeci odličan pokazatelj kakvi su. Ali nije to vezano samo za roditeljstvo, već i za neko životno iskustvo. Biti nekome podrška, nastojati razumjeti strah, želju i tremu, željeti nekome pomoći da unaprijedi svoj talent i biti pažljiv prema njegovim snovima nema nužno veze s roditeljstvom.

Koja je najljepša, a koja najteža pojedinost s kojom ste se susreli u showu?

Najteže mi je bilo 'izbaciti' neke ljude iz showa. Uvjerljivo najteže. Kad te netko odabere, s puno povjerenja i vjere u tebe, da mu budeš mentor, no ti mu moraš, za samo nekoliko tjedana, reći da prestaje vaša avantura u 'Voiceu', a pritom znaš koliko je taj netko talentiran i divan kao osoba - to stvarno nije lako. Nijedna od tih odluka nije bila ishitrena i sretan sam što, s vremenskim odmakom, nemam osjećaj da sam griješio. Stvarno sam iskreno počašćen prilikom da tim divnim mladim ljudima bar malo pomognem svojim glazbenim, ali i životnim iskustvom. Naučili su me mnogo toga, njihovi su talenti i svemiri u kojima žive neizmjerno bogatstvo i biti u mogućnosti sudjelovati u njihovom glazbenom putovanju je privilegija.

Iznenađuje li vas to da Hrvatska ima toliko talentiranih mladih ljudi?

Iskreno, ne. Nije mi to novost, samo se način prezentacije tih ljudi od mog doba promijenio.

U posvemašnjem porastu trenda istočnjačke narodne glazbe, čini li vas zadovoljnim činjenica da imamo toliko istinski vrijednu glazbu i vrhunske vokaliste?

Uvijek sam tvrdio da nije problem u ovome što zovete trend istočnjačke narodne glazbe, nego je problem u izostanku kvalitetnog i probitačnog opozita tome. U tom smislu glazbena atmosfera 'Voicea' zaista budi nadu. Ne samo zbog njihove predivne muzikalnosti i sklonosti onome što u glazbi smatramo vrijednim, već i zbog činjenice da su se na istom mjestu našli i glazbeno školovani ljudi i potpuni amateri, svi s ogromnom ljubavi prema glazbi i s vjerom u to da glazba zaista ima snagu mijenjati svijet. Ili bar njihove male svjetove.

Kako izgleda snimanje 'Voicea'? Koliko je zahtjevno/naporno i oduzima li vam previše od privatnog dijela života?

Poprilično. Ne bih želio da zvuči da se žalim, ali teško mi pada razdvojenost od mojih, a snimanje 'Voicea' je zahtijevalo da se na nekoliko mjeseci gotovo u potpunosti preselim iz Rijeke u Zagreb.

Koju pjesmu na svojim koncertima izvodite s najviše emocija i zašto?

Ne znam, nemam odgovor na to pitanje. Ljepota sviranja pred publikom i jest u tome da se stvari mijenjaju i da je svaka izvedba i prva i zadnja izvedba te pjesme te ovisi o tisuću faktora.

Nastup u malom klubu ili pred brojnom publikom – što vam je draže?

Oboje. Najdraže mi je kad pred brojnom publikom uspijemo dobiti intimnu atmosferu.

Što slušate kad se vozite u autu i postoji li neka vrsta glazbe koja nikako ne dolazi u obzir?

Sve manje volim voziti i sve češće, srećom, mene voze. A kad me voze, pristajem na ono što vozač(ica) bira. (smijeh)