Udovica Dine Dvornika odavno je krenula putem kojim je krenula i njezina kći Ella, i postala influencerica na društvenim mrežama. Sve njezine objave službeno prati brojka od gotovo 110 tisuća ljudi, no tu su još i tisuće i tisuće onih koji pozorno prate, čak i komentiraju, no ne žele i službeno pratiti profil Danijele Dvornik.

U svojim objavama Danijela se dotiče mnogih tema - od svoje uloge mame i bake, preko uređenja doma na otoku Braču, branja maslina, vježbanja, hodanja, ali i teme koja mnoge zanima. Riječ je naravno o ljubavi, o kojoj se Danijela Dvornik ne ustručava govoriti.

Najnovija objava nastala je nakon povratka iz Splita, gdje je provela dan. Uz selfie s naočalama za vid, na kojem gleda u daljinu, Danijela je napisala podužu objavu, koju prenosimo u cijelosti.

'Znate što, što više upoznajem muškarce, to više volim Dina. Ljubav prema njemu nikad nije bila upitna pa i sada kada ga nema. Bez obzira na moj stvarno ispunjen i miran život, prožet svim onim malim stvarim koje me vesele ima dana kada me neki događaji izbace iz kolosijeka.

Nikad se ne ljutim na druge, uvijek na sebe i na svoju prirodnu naivnost kojoj usprkos godinama i iskustvu, pustim da se zaigra. Namjerno pogriješim da bi se vratila na pravi put. Sinoć, nakon večeri provedene u društvu, u dosadnjikavom noćnom životu Splita, odlučih se vratiti na otok zadnjim trajektom. To mi uvijek teško pada jer ide točno u ponoć, ali želja da se probudim u svom krevetu bila je jača od komfora spavanja kod mame.

I tako, dok sam polagano hodala obalom do trajekta, u nekom pubu na kolodvoru treštala je glazba, čini mi se 90-ih i baš kad sam se približila tom mjestu začula se 'Afrika'! Ne mogu vam opisati kakvi su me osjećaji preplavili u tom trenutku. Ljudi su unutra plesali, i meni je došlo da uđem unutra i bacim se u trans, ali nisam mogla jer bi zakasnila na trajekt.

On je tu... trešti iz zvučnika, daje m neki znak (ja to tako volim sebi objasnit, osim toga, on je znao za života da ga se neću moći okanit i da hoću i to mi je tako slatko). Kao da osjeća moju ranjivost u tom trenutku pa mi šalje poruku: 'tu sam, sve će biti ok'.

Više od samog plesa, voljela bih biti u njegovom zagrljaju. Samo on je moje suze odmah pretvarao u smijeh. Bio je u stanju napraviti nemoguće stvari i imao je 'jaja' ko nebodera dva. Odlika muškarca koja je gotovo endemska. Sjećam se jednom da se potukao sa trojicom mrga jer su me vrijeđali. Znao je da će popiti batine, ali se ipak potukao, završio u bolnici kao Rocky Balboa nakon meča života. Neprepoznatljiv.

I onaj flaster na prvoj ploči prekrivao je sašiveni ožiljak. Trebalo je imati lavovske hrabrosti i ludosti za to. Iako sam bila ljuta na njega, imao je najveći ženski respect u plemenu. Razmišljajući o njemu stigla sam na trajekt. Odmah mi je bilo lakše. Tješi me činjenica da sam ipak bila sretnica i okusila nešto što je bilo toliko drugačije od ovoga danas.'