Iako nije nimalo lako raditi u istoj struci s poznatim roditeljima, Buga Marija Šimić zahvaljujući svom talentu i svestranosti još je davnih dana dokazala da je za svoj uspjeh zaslužna sama. Dvadesetjednogodišnja Buga već je kao šestogodišnja djevojčica glumila u HNK-u, a iako joj je kazalište prva ljubav, studentica je opernog pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Cynthije Hansell Bakić. 'Plan mi je ovdje završiti fakultet, a onda ići na daljnje usavršavanje negdje u Europu, ovisno o tome gdje prođem audiciju', rekla je ova simpatična mlada djevojka u razgovoru za tportal.

S obzirom na brojne talente koje ima, nema sumnje da je od roditelja naslijedila ljubav prema umjetnosti. No je li otegotna ili olakotna okolnost biti dijete poznatih roditelja, Buga kaže – oboje! 'Olakotna okolnost je imati djetinjstvo kakvo sam ja imala i imati mogućnost razvijati talente i učiti o kazalištu od rođenja, a i svijet ‘slavnih’ vidjeti iz jednog drugog kuta. Otegotna okolnost je život s pritiskom društva koje vas osuđuje za svaki uspjeh misleći da ste ga postigli isključivo zbog toga tko su vam roditelji. Odgojena sam na principu 'zasluži ono što želiš' i cijeli život provodim boreći se protiv statusa 'djeteta poznatih roditelja'', objašnjava nam Buga i dodaje kako ljudi o njoj i njezinim uspjesima donose zaključke, a da o njoj ne znaju ništa, kao ni o njezinom radu i trudu koji im je prethodio.

'Zato i želim otići iz Hrvatske, nekamo kamo me nitko ne poznaje, i dokazati da mogu uspjeti samo na temelju mog rada, a ne zato što su mi roditelji poznati. Problem je što svi misle da sam odabrala put kazališta jer su mi roditelji u kazalištu i jer mi je tako lakše, a ne zato jer sam se zaljubila u kazalište i jer je to jedino čime se želim baviti u životu. Da svi drugi budu zadovoljni, ja bih trebala sjediti kod kuće i ne raditi ništa da se ne bi moglo reći da sam išta uspjela zbog svojih roditelja. Talenti mi se dovode u pitanje i degradira me se kao netalentiranu i razmaženu ljenčinu koja iskorištava svoje roditelje', kaže Buga, dodajući da sve te predrasude pokušava ignorirati.

'U početku boli i želite odgovoriti svakom čovjeku koji napiše nešto zlobno o vama i dokazati mu da je u krivu, ali onda shvatite da nema smisla. Ljudi koji me znaju, znaju kakva sam i to mi je važno. Nadam se da ću jednom i onima koji me osuđuju moći dokazati da su u krivu. Žalosno je da živimo u zemlji u kojoj se smatra pod normalnim da ćete, ako su vam roditelji poznati, to iskorištavati, a da zapravo niste talentirani i ne radite ništa. Znam da izbjegavam ikakve veze sa svojim roditeljima, a od drugih ljudi i zbog svojih uspjeha imam potvrdu svog talenta. Ne treba mi potvrda ili mišljenje nekoga tko me nikada nije upoznao ili vidio išta od mog rada. Cijenim i prihvaćam svaku negativnu i konstruktivnu kritiku onoga tko je upućen i koja se temelji na viđenome, a ostale ignoriram i idem dalje. Inače bih vjerojatno odavno poludjela i bila u depresiji. Radije živim svoj veseo i zabavan život ispunjen pozitivnim ljudima', kaže nam Buga, naglašavajući da je roditelji nikada nisu usmjeravali ili forsirali da se nečime bavi.

'Kao što me nisu pokušavali usmjeriti prema opernom pjevanju koje sam izabrala kao svoju profesiju i prema glumi, tako me nisu usmjeravali ni mimo toga. Poštovali su moje želje i vidjeli što me zanima te mi pružali mogućnost da razvijam talente koje imam. Nudili su mi mnogo različitih opcija, a ja sam birala ono što sam htjela', objašnjava lijepa 21-godišnjakinja koja je s jesenskom shemom na HTV-u dobila emisiju za tinejdžere 'RECi' koju vodi zajedno s Jakovom Ratkovićem.

Kaže nam da nema tremu ispred kamera, a kako je i sama donedavno bila tinejdžerica, jako dobro poznaje njihove probleme. 'U tom razdoblju nas muči sve i svaki problem je najveći i najgori. Svaki dan je nešto drugo. Upravo zato u emisiji imamo raznih tema, iako su najviše zastupljeni ljubav i odnos s roditeljima', kaže Buga i ponovno se vraća na priču o kazalištu, ne skrivajući veliku ljubav prema daskama koje život znače.

'Prednosti rada pred kamerom su to što možeš ponavljati stvari do savršenstva i nema pritiska trenutka, a kazalište je živo, nepredvidivo i odmah dobiješ povratnu informaciju o tome kako ono što izvodiš djeluje na publiku. Osim toga, film ili seriju snimiš jednom, a predstavu možeš ponavljati puno puta i svaki put dorađivati svoju ulogu te otkrivati nešto novo', zaključuje.