Kako su joj preci Eliza Gerner i Tito Strozzi, jedni od najvećih hrvatskih umjetnika prošlog stoljeća, a u obiteljskom stablu su joj i Maja Strozzi Pečić te Boris Papandopulo, Dori Fišter bilo je predodređeno da zasja na svjetlima pozornica kako glumačkoj, na kojoj je ostvarila zapažene i hvaljene uloge, tako i u pjevačkom showu, u kojem je osvojila gledatelje svojim šarmom i vokalnom umješnošću. Jedno od najzanimljivijih lica hrvatske glumačke scene pored svega uživa biti mama 12-godišnje Eve, devetogodišnje Julije i šestogodišnjeg Andreja, s kojima najčešće provodi slobodno vrijeme. Brine se o njihovim zadaćama, aktivnostima i svojem kućanstvu, a mnogi je hvale i kao sjajnu kuharicu.

Je li vam dugo trebalo da prihvatite ponudu za show ili ste od prve bili sigurni da ovu priliku ne želite propustiti?

Trebala sam odmah odgovoriti jer je bila frka s terminima, trebalo je brzo početi snimati. Bila sam pozvana u taj show davno prije, ali na žalost tada nisam bila u mogućnosti, a sada se sve poklopilo.

Kako ste reagirali kada ste saznali da je vaša zvijezda Bojan Jambrošić? Kako je proteklo upoznavanje?

Bilo mi je jako drago da je to Bojan. Odmah mi se činio topao i pristupačan. Tako je izgledalo i naše upoznavanje. Srdačno, toplo i profesionalno.

Koji vam je vrijedan savjet pružio?

Da je važno da se opustimo te da se dobro osjećamo i zabavljamo. Da nije važno dokle ćemo doći. I da ne čitam komentare na društvenim mrežama! (smijeh)

Jeste li prije pratili show ili takve vrste emisija?

Nisam baš zagriženi fan, ali ponekad volim pogledati takve emisije.

U kakvim ste situacijama dosad najčešće pjevali?

Najčešće prilikom uspavljivanja djece. (smijeh)

Kako biste definirali svoj glazbeni ukus, kakvu glazbu volite?

Volim svašta. Razne stilove. Više to ovisi o raspoloženju i prilici, nego o određenom stilu. Ponekad mi paše rock, ponekad blues.

Kakva iskustva nosite iz showa? Što vam je bilo najljepše, a što najteže, što ćete uvijek pamtiti?

Zauvijek ću pamtiti kako smo se mi cure ujedinile u ženskoj garderobi. Kako smo se međusobno podržale i kako smo se dobro zabavljale. Sad kad je većina toga iza mene nemam neke traume ili da pamtim nešto teško. Kad se sjetim one treme s početka, samo se nasmijem. Kao i kada pročitam neke negativne komentare.

Pohađali ste osnovnu muzičku školu i svirali klavir. Zašto ste odustali od sviranja?

Nisam pokazivala previše interesa za to, a roditelji su bili popustljivi. Nisam voljela vježbati, nisam kliknula s profesoricom ili sam radije bila vani s djecom u igri ili na ritmici. Ne znam, očito to nije bio moj izbor iz duše. Ali sigurno je dobro došlo u glumi i tih nekoliko godina sviranja. Sad ponekad sviram, kad poželim, i to mi je dovoljno.

Slobodna ste umjetnica od 2002. godine. Je li to olakotna ili otežavajuća okolnost?

Olakotna ili otežavajuća u odnosu na što? Tako je ispalo. Takav je moj put. Meni se sviđa. U ovom trenutku ne bih voljela da je drugačije.

Rekli ste da volite raditi sinkronizaciju. Koliko je teško to raditi i što vas u tome najviše veseli?

Pa nije to lak posao, ali nije ni težak. Rekla bih da je ugodan. Lijepo sjedneš, imaš slušalice i mikrofon i radiš. Govoriš, glumiš, interpretiraš nešto. Ne ideš u eter i nemaš publiku. Samotnjački. Volim to.

Na kojim projektima trenutno radite?

Raznim. Gdje god se okrenem - neki posao koji treba napraviti!

Završili ste Školu za primijenjenu umjetnost. Stignete li se danas baviti slikanjem, kiparenjem...?

Obožavala sam tu školu. Bila sam odličan učenik i ta me škola isto na neki način izgradila. Kada sam ju pohađala, bila sam jako posvećena toj vrsti kreativnosti, svakako kiparstvu, ali i metalu, izradi nakita i slično. Danas nemam fokus na to. Nemam vremena koje bih posvetila tome. Domet mi je eventualno kad crtam nešto s djecom, ali i to je leteće, jer već sljedeći trenutak trčim u kuhinju da nešto ne izgori. (smijeh) Važno je samo da si kreativan, a je li to za štafelajem, u kuhinji, na pozornici ili u igri s djecom, potpuno je svejedno.

Nazivaju vas jednom od najljepših domaćih glumica. Imate li neku svoju omiljenu beauty rutinu? Tretman, proizvod, način njege?

Nisam baš stručnjak u tome. Prepustim se dva puta godišnje svojoj dugogodišnjoj kozmetičarki u ruke. Znam da je za kožu važno da je dovoljno masna, nahranjena. San je isto jako važan. Ali najvažniji je osmijeh, tako da se uvijek isplati njegovati zube. Sretna žena - lijepa žena.

Održavate li odličnu liniju i dalje jogom?

Jako volim biti u dvorani i raditi nešto sa svojim tijelom. U četiri sobe imamo vrhunske trenere joge, plesa, pilatesa, klasičnog baleta, pa si prema danima biram koji ću trening odraditi. Često se dogodi da budem od ponedjeljka do petka na svim treninzima, a ponekad odradim samo dva u tjednu. Osim toga, ja sam prirodno vrlo mršava, takva mi je građa.

Što ste naučili od svoje djece?

Od svoje djece naučila sam za početak puno toga o sebi. Oni nemaju nikakvu cenzuru u tome da ti kažu što misle. Ili to da u njima vidiš svoje ponašanje, pa je to kao ogledalo. A pomoglo mi je da vidim kako smo prolazni, kako je vrijeme dragocjeno, kako se sve konstantno kreće i mijenja. Nisi toga na taj način svjestan dok si sam.

Jedan ste od primjera toga kako se s bivšim partnerom može ostati u dobrim odnosima. Što je osnova takvog odnosa?

Prijateljstvo i dobra volja s obje strane. Ali pretpostavljam da je svatko priča za sebe.