Jedna od najpopularnijih riječkih pop grupa ponovno kreće u osvajanje radijskih top ljetvica. Grupa E.N.I. predstavila nas je na Eurosongu '97., a sada se na scenu vraćaju ljubavnom pjesmom i albumom kojeg trenutno pripremaju za publiku koja ih je bodrila više od 20 godina koliko su na sceni. Njihovu bogatu karijeru prošli smo uzduž i poprijeko. Evo što su nam otkrile...

Vraćate se na scenu sa singlom 'Van kontrole'. Po čemu je ta pjesma posebna?

Nikolina: Možda se samo čini da nas nije bilo. Radijski nikad nismo iščeznule, možda više koncertno. Za posebnost pjesme više je razloga. Posebna je u startu jer najavljuje novi album. Zatim, jer ju potpisuje Vladimir Tomić (grupa Moskva) s kojim nam je to prva suradnja te jer su aranžeri Darko Terlević (SIIDS) i Matej Zec (Let3), koji je ujedno i producent, napravili odličan posao. Pjesma je ljubavna, electro-pop zvuka i dobila je odličan video uradak za koji je zasluzna Kristina Barišić.

Koje su još, osim nove pjesme, novosti vezane uz vas?

Nikolina: Uz osmi singl novost je i osmi album. Svi singlovi izdani unazad nekoliko godina naći će se na našem novom albumu. U privatnom životu cvjetaju nam ruže.

Zašto tako rijetko izbacujete singlove i koliko se vaše solističke karijere kose s radom grupe?

Nikolina: Uz privatan život, familiju i stalne poslove logično je da smo nešto usporenije. Također, teško je doći do kvalitetne pjesme. Ne izbacujemo singlove reda radi već kad nam pjesma zapne za uho i kad smo sigurne da je pjesma baš za nas.

Što je s vašim nastupima? Koliko često održavate koncerte?

Iva: Koncerata je puno manje nego što ih je bilo. Situacija se s glazbenim tržištem malo promijenila. Ne održavamo ih tako često, ali kad pjevamo, uvijek se trudimo dati sve od sebe da publika bude zadovoljna.

Osim impresivnih 20 godina glazbene karijere što ste obilježili prošle godine, koji događaj je obilježio vašu karijeru?

Ivona: Jako smo ponosne na sve ono što smo napravile u ovih malo preko 20 godina. Iza sebe imamo šest studijskih albuma i jedan 'Best of' album, Doru, Porin, suradnje s vrhunskim glazbenicima, autorima i producentima. Ništa ne bismo mijenjale. Važniji su događaji svakako pobjeda na Dori 1997. s pjesmom Probudi me i Porin za najbolju izvedbu grupe s vokalom 2007. za pjesmu Oči su ti ocean. Osim toga, važan događaj dogodio se i prošle godine za 8.mart kada smo u Dvorani Zamet pred punom dvoranom i uz brojne glazbene goste proslavile 20 godina naše glazbene karijere. To je bila večer za pamćenje!

Tko je od kolega s kojima ste surađivali, imali najveći utjecaj na formiranje zvuka kakav je danas E.N.I.?

Ivona: U svakoj je fazi našeg rada bio niz suradnika koji su utjecali na naš zvuk. Nakon prve faze u kojoj nas je oformila i o našem zvuku brinula voditeljica Putokaza Miranda Đaković, važna je bila suradnja s Letom 3. Gostovanje na njihovom albumu 'Jedina' dovelo nas je do ugovora s Dallas Recordsom i pjesme 'Mara Pogibejčić' kojom smo krenule na neki način ispočetka, hvaljenim albumom obrada Da Capo. U kasnijem radu posebno mjesto u našoj karijeri svakako ima Vlado Simcich Vava, autor našeg najvećeg hita, pjesme 'Oči su ti ocean', kao i pjesama 'Crna kutija', 'Polaroid', 'Otključana vrata', 'Prekrasan dan'. Vava je za nas puno više od suradnika.

Poznato je da se 'all girl' bandovi brzo raspadnu, a vi ste najbolji primjer kako je sve moguće. U čemu je zapravo tajna vaše 'održivosti'?

Elena: Očito je moguće. Naša tajna je da volimo glazbu i zajedničko muziciranje. Jest da nas smo četiri karakterno jako različite, ali to se u našem slučaju pokazalo dobrim i produktivnim. S godinama smo naučile balansirati između dobrih i loših dana, pa kad upadnemo u neku lošu fazu u kojoj se ne kužimo, onda se ne čujemo i ne vidimo, čekamo da oluja prođe. Zapravo je slično kao i u braku. Treba tu puno razumijevanja, tolerancije, opraštanja, komunikacije i truda. A ništa oko čega nema truda na kraju nije niti vrijedno.

Po čemu ste slične, a po čemu se razlikujete kao osobe? Što ste u tijekom zajedničke karijere naučile jedna o drugoj?

Elena: Ako ćemo gledati horoskopski, mi smo zemlja, vatra, voda i zrak. Još kad su u igri i podznaci, razlika je očita!:) Slične smo po tome što volimo glazbu, volimo ovaj posao. Svaka od nas ima u sebi jednog malog kreativca koji jedva čeka da pokaže što umije i zna. Na nas gledam kao na sretnice koje su igrom slučaja završile u grupi zvanoj E.N.I. Godinama smo se mijenjale, rasle zajedno, prilagođavale jedna drugoj, svjesne koliko smo privilegirane jer smo zaista prošle i iskusile puno lijepih stvari. To smo naučile cijeniti i to nas je održalo svih ovih godina. Zanimljivo je i kako se prelijevaju periodi u kojima se ispremiješamo po pitanju međusobnog slaganja..Uglavnom, zanimljivo nam je.

Ako se ikad posvađate/porječkate koja je u takvim situacijama 'glas razuma', tko 'gasi vatru'?

Elena: Sreća naša da u bendu imamo psihologinju Ivonu, možda je i to tajna naše održivosti! Ona uglavnom smiruje situaciju, nas ostale tri smo strastvenije. (smijeh)

Je li ikad došao u pitanje opstanak grupe, odustajanje od glazbe, zajedničkih nastupa…?

Iva: Dogode se situacije kad se porječkamo, ne slažemo, ne možemo se dogovoriti...četiri žene preko dvadeset godina na okupu nije jednostavno održati. S druge strane, toliko se dugo znamo, zajedno smo od srednjoškolki stasale u žene. Kao i u svakoj obitelji, i kod nas ima konstruktivnih razgovora, ali i onih u kojima se ne možemo dogovoriti. Tada obično uzmemo kratki predah da razmislimo, da se ohladimo. Kad prespavamo, nekako se uvijek dogovorimo. Nemamo dugoročan plan. Nikad nismo imale neki dugoročan plan pa ga nemamo ni sada. Nadam se da ćemo se glazbom baviti i dalje. Zajedno ili odvojeno, sigurna sam da ćemo uvijek podržavati jedna drugu.

Kako balansirate između uspješne glazbene karijere i privatnog života?

Iva: Sve imamo odličnu logistiku - obitelji koje su nam podrška u svakom smislu. Tako je bilo oduvijek. Kad smo tek počinjale, naši su roditelji uvijek bili uz nas, bodrili nas i hrabrili, razvozili nas, navijali za nas. S vremenom došli su i naši partneri pa naša djeca. Mislim da je onome tko se bavi glazbom (pogotovo ženama) jako važno da uz sebe ima osobu koja razumije i podržava takav način izražavanja. Mi, sretnice, imamo takve frajere.