velik životni pothvat

Ecija Ojdanić istrčala maraton: 'Osjećam se kao da sam dobila Oscara'

20.11.2017 u 09:41

Bionic
Reading

Glumica, osnivačica Kazališta Moruzgva i majka dvoje djece ima zahtjevan posao i jako malo slobodnog vremena. Upravo zato, usprkos svemu, željela je ostvariti svoj san i postavila cilj - istrčati maraton od 42 kilometra u Veroni. To je uspjelo Eciji Ojdanić proteklog vikenda. Što joj sve prolazilo glavom i kako je utrčala u cilj, podijelila je sa svojim pratiteljima na društvenim mrežama

Ecija Ojdanić do detalja opisala je kako je uspjela istrčati maraton u Veroni.

'Dan je bio savršen, sunčan, a ne topao, staza idealna, sve u jednom krugu, zanimljiva, užasno puno navijača, polumaratonaca iz Perpetuum mobilea, muž koji hrabri, snima, nosi stvari te trener svih trenera i najbolji motivator na svijetu Vedran Lozanov, koji će trčati sa mnom drugu, težu polovinu staze. Dakle ako zeznem, ja sam zeznula. Nema opravdanja. Znam da netrkačima zvuči nestvarno, ali prvih 28 kilometara otrčala sam besprijekorno, ne oznojivši se. Slušala sam muziku, uživala u krajoliku, u energiji ljudi, a kad mi se Vedran pridružio, ugodno smo ćaskali. U mislima sam razgovarala sa svojom djecom, govorila im: 'Vidite, djeco, ne postoji nemoguće, ne postoje prepreke koje se ne mogu preskočiti, sve želje se ostvaruju!' A onda, nakon 30. kilometra, počinju problemi. Pravi, teški. I opet sam prenaivno prešla preko upozorenja velikih, iskusnih trkača koji kažu da svatko može otrčati 32 kilometra. Pravi trkači su oni koji uspiju otrčati tih zadnjih 10. Odjednom, od lakoće prvih 32, i prosjeka trčanja 5:20, padam na 6:15. Od grčeva ne mogu podizati nogu. I tu nastupa Vedran, veliki motivator, koji me uspije nekako vratiti u utrku. S Vedranom komuniciram znakovima.

Vidim svoje anđele na nebu koji me hrabre. Moj brat mi se smije i onako zajebantski, s onim divnim osmijehom, mi govori: 'Ajde, Eco, možeš ti to!' Zaboravljam grčeve. Noge postanu opet lagane. Na 40. uviđam da ću doći do cilja, i to u dobrom vremenu! Ušla sam u cilj sa suzama radosnicama! Plakala sam sa svim mojim predivnim navijačima! Moja realna očekivanja su bila 4:05, 4:10, san 3:59:59. A po satu je 3:58. Na kraju je gun time 4:0:51. Real time, dakle otkad prijeđeš startnu crtu 3:58! I to je vrijeme u mojoj glavi! Briga me za gun time! Ja sam otrčala maraton za 3:58. Osjećam se kao da sam se popela na Himalaju! Kao da sam osvojila Oscara! Kao da sam dobila ulogu u Innarrituovom filmu! Kao da sam dobila na europskom jackpotu! Kao da mi je oboje djece doktoriralo na Sorbonni! I sve to odjednom! Tih zadnjih, najtežih 10 kilometara će mi zauvijek ostati u glavi. Borbe u izvantjelesnim prostorima! Ne postoje ograničenja! Ne postoji nemoguće! Strah je naša izmišljotina! Hvala svima koji su bili uz mene', napisala je 44-godišnja glumica pored fotografije koju je objavila na Instagramu.

'Trčanje je i mentalna i fizička disciplina, kao neka vrsta meditacije i 'traženja mozga' u vremenu koje provodiš sa samim sobom. Dok trčiš, natječeš se sa samim sobom jer uvijek želiš istrčati bolji rezultat nego zadnji put. Trčanje je i test izdržljivosti i snage te odličan način za boravak u prirodi. Trčanje mi je donijelo mir i psihičku stabilnost, nova prijateljstva i slatko nadmetanje sa samom sobom', izjavila je glumica ranije.

Dan je bio savršen, sunčan, a ne topao, staza idealna, sve u jednom krugu, zanimljiva, užasno puno navijača, polumaratonaca iz @perpetuum mobile, muž koji hrabri, snima, nosi stvari, i trener svih trenera i najbolji motivator na svijetu Verdran Lozanov koji će trčati sa mnom drugu, težu polovinu staze. Dakle, ako zeznem, ja sam zeznula. Nema opravdanja. Znam da netrkacima zvuci nestvarno, ali prvih 28 km otrčala sam brsprijekorno, ne oznojivši se. Slušala sam muziku, uživala u krajoliku, u energiji ljudi ....kad mi se Vedran pridružio ugodno smo ćaskali. U mislima sam razgovarala sa svojom djecom, govorila im: “Vidite, djeco, ne postoji nemoguce, ne postoje prepreke koje se ne mogu preskočiti, sve želje se ostvaruju!” A onda, nakon 30-og km, počinju problemi. Pravi, teški. I opet sam prenaivno prešla preko upozorenja velikih, iskusnih trkača koji kažu da svatko može otrčati 32 km. Pravi trkači su oni koji uspiju otrčati tih zadnjih 10. Odjednom , od lakoće prvih 32, i prosjeka trčanja 5:20, padam na 6:15. Od grčeva ne mogu podizati nogu. I tu nastupa Vedran veliki motivator. Koji me uspije nekako vratiti u utrku . S Vedranom komuniciram sa znakovima. Vidim svoje andjele na nebu koji me hrabre. Moj brat mi se smije i onako zajebantski, s onimdivmim osmijehom mi govori: “Ajde, Eco, možeš ti to!” Zaboravljam grčeve. Noge postanu opet lagane. Na 40/om uviđam da cu doci do cilja, i to u dobrom vremenu!!!! Ušla sam u cilj sa suzama radosnicama! Plakala sam sa svim mojim predivnim navijacima!!!!!Moja realna očekivanja su bila 4:05, 4:10, san 3:59:59. A po satu je 3:58. Na kraju je gun time 4:0:51, Real time, dakle od kad predjes startnu crtu 3:58!!!! I to je vrijeme u mojoj glavi!! Briga me za gun time! Ja sam otrčala maraton za 3:58. Osjećam se kao da sam se popela na Himalaju!! Kao da sam osvojila Oskara!!! Kao da sam dobila ulogu u Innarritovom filmu! Kao da sam Dobila na europskom jackpotu!!! Kao sa mi je oboje djece doktoriralo na Sorbonni! I sve to odjednom!! Tih zadnjih, najtežih 10 km će mi zauvijek ostati u glavi. Borbe u vantjelesnim prostorima! Ne postoje ograničenja! Ne postoji nemoguce! Strah je naša izmišljotina!!!!! Hvala svima koji su bili uz Mene

A post shared by Ecija Ojdanic (@ecijaojdanic) on

Iza nje su, među ostalim, pet polumaratona i četiri utrke na 10 kilometara.

Ecija najviše voli trčati ujutro, a fit formu i vitku liniju održava i treninzima snage te se trudi hraniti što zdravije. Zdrave navike prenosi i na svoju djecu, kćer Cvitu i sina Jakova

  • +7
Ecija Ojdanić Izvor: Pixsell / Autor: Dusko Marusic/PIXSELL