Apsolutni vladar domaće hip hop scene otkad se vratio iz Izraela 2016. godine nastavio je raditi bez predaha. Objavio je novi album 'Put u plus' (kojim je ostao vjeran najvišim standardima, onima od prvijenca 'Slušaj mater'), promovirao ga je sredinom proteklog tjedna u Vintage industrial baru, redovito ima nastupe, a posebno ističe koliko je ponosan na svoj novi bend. I ovog puta izabrao je glazbeničku kremu pa zvuči bolje nego ikada. S njima se, među ostalim, sprema za veliki koncert u Domu sportova 16. studenog, čime će još jednom potvrditi svoje mjesto na vrhu. Povoda za razgovor bilo je koliko duša hoće, no za privatne teme ovog puta nije bilo mjesta.

Publika je jedva dočekala novi album. Kako je bilo raditi na njemu i razlikuje li se proces rada od onog na prijašnjima?

Bio je gušt raditi na novom albumu, zaželio sam se studija i još više rada s bendom, bila je to dvostruka radost i iščekivanje. Sve je išlo vrlo brzo, a najbitnije je da sam uspio okupiti odličnu ekipu glazbenika koji me razumiju. Gitare je odsvirao Yogi Lonich, na bas gitari mi je Mario Rasić, na bubnju je Mirsad Dalipi, na sinthu je Toni Starešinić. Moram spomenuti Miru Vidovića i studio Morris, s kojim sam od početka svoje karijere. Miro je uspio nevjerojatno smiksati ovaj album i opet podići ljestvicu. Drugi je ovo bio pristup radu i neke stvari sam mijenjao na licu mjesta, neke ideje nisu sjedale, pa su neke nove odmah dolazile kao naručene - uglavnom, sve smo završili za 10-ak proba, osjeti se live bend na snimkama te energija s proba, pa sam jako zadovoljan.

Je l' ima neka pjesma koja vam je definitivno najbolja?

Nemam jednu, sve su mi najbolje i ne mogu zamisliti ovaj album bez jedne od njih, a neke koje su mi bile onako prosječne odmah sam u startu izbacio i prestao gubiti vrijeme na njima. No fillers only killers. (smijeh)

Tekstovi su vam oduvijek bili posebni, ljudi vas prepoznaju i vole i po tome. Imate socijalno osviještene tekstove, spominjete društvene i ljubavne probleme, odnosno tematiku koja dolazi do srca publike. Kako ste zadovoljni tim odnosom s publikom?

Imam odličnu publiku, a ovim albumom sam privukao i velik broj zrelije publike jer je i album dosta zreo i osoban - pričam o svojim problemima, manje-više problemima moje generacije. S obzirom da je sve to pomalo drukčije od onog što sam do sada radio, skontao sam da i publika to promatra i privikava se na mene, novi pristup i novi bend.

Kad smo kod publike, koliko se zagrebačka publika promijenila od vaših prvih koncerata u Zagrebu?

Nije puno. Publika u Zagrebu puno manje procjenjuje, nego što je to slučaj u nekim drugim gradovima u regiji. Znaš ono kad vidiš je l' netko došao da se zabavlja i uživa ili da procjenjuje i sumnjičavo gleda sa strane je l' netko fulao prijelaz ili vers, a imaš i one glazbene snobove koje ne možeš nikad zadovoljiti jer to nije po njihovoj knjizi i po naučenom. Publika u Zagrebu je navikla na dobre svirke i skil i ako ih jednom razočaraš, to se može prešutjeti, a ako si neodgovoran i zafrkneš nekoliko svirki, onda si pao u folder 'poslušat ću ga za nekoliko godina'.

Pripremate li kakva iznenađenja za Dom sportova?

Nadam se da će mi svi gosti s albuma uspjeti doći: Yaya, Alejuandro Buendija, Dino Šaran, Čipkice. Još nekoliko imena čuvam za iznenađenje. To će biti prva svirka na kojoj ću izvesti svih 11 pjesama s novog albuma, a njih pet ću izvesti prvi put pred publikom, pa sam dodatno uzbuđen, ma jedva čekam.

Što vam prolazi kroz glavu danas kada svirate pjesme s početka karijere?

Pojedine stare pjesme već izvodim s automatizmom, samo počnem i riječi same izlaze. Jako sam zahvalan što te pjesme ljudi i sada vole, što postoje klinci koji su rođeni u vrijeme kad su te pjesme tek izašle i znaju ih napamet, skaču u publici dok ih repam - ne možeš tražiti više od toga.

Koliko vam je drago kad vam ljudi kažu da su se pronašli u nekoj pjesmi?

Bude mi drago, naravno, pogotovo ako nekome neka moja pjesma pomogne u određenom periodu života, a dobio sam dosta pisama zahvale koja mi ljudi donesu na koncerte - čuvam ih, uvesele me i podignu svaki put.

Ima li glazba snagu promijeniti svjetonazor ljudi? Dosadi li vam ponekad navlačenje s teško izlječivim bolestima društva i poželite li se u potpunosti okrenuti vedrijim temama?

Ako me muče te teme o teško izlječivim bolestima društva, onda pišem o tome, bez obzira što sam već nekad pisao o sličnom. Ne volim se ponavljati niti imati puno sličnih pjesama, ali nekad to samo izleti iz mene. Za sada su mi takve teme i dalje dio materijala, a tko zna kako će biti na nekim budućim albumima.

Na koji način vas je obiteljski život promijenio kao autora?

Mislim da dosta manje psujem u tekstovima, manje se svetim, manje i nikako ne prozivam, manje sam bijesan, manje tražim krivca izvan sebe. Ne znam zašto, je li to obiteljski život ili jednostavno primicanje tom broju 40.

Neke obiteljski život natjera da se zapuste, i vi ste neko vrijeme stagnirali, no sada je očito da ste s bendom u boljoj formi nego ikad ranije. Što je potaklo promjene?

Ne želim ovaj album samo izbaciti i to je to, odmah se baciti na neki drugi projekt. Želim posvetiti pažnju ovom materijalu do kraja, a radim to kao da mi je u pitanju prvi materijal.

Koliko često imate probe? S obzirom na to da ste sada već uhodana veteranska glazbena ekipa...

Nekad je to jednom mjesečno, a prije Doma sportova to ćemo ipak malo češće raditi. Na bini sam s četiri genijalca, a ako netko i ispadne i zaboravi nešto, vrlo lako se snađemo. Volimo i 'đemat', tako da nekad odvedemo pjesme u drugi smjer ako nam tako paše.

Je li vam ikada ego radio o glavi? Koliko ste samokritični i ako jeste, mislite li da vas je ta osobina negdje zakinula u životu i da ste mogli postići više, ne samo u muzici, nego općenito?

Naravno da sam samokritičan, a najgore mi bude kad me ljudi pogrešno skontaju, kad se pogrešno izrazim u nekom intervjuu ili kad nakon nekog vremena imam rečenicu triput bolju od one koju sam koristio u pjesmi i koja je već snimljena.

Očigledno je da puno putujete, s koncerta na koncert. Koliko ste odvojeni od doma i jesu li ta putovanja i dalje izlika za propuštanje obiteljskih obaveza ili se jedva čekate vratiti doma?

Jedva se čekam vratiti kući, tako je uvijek. Kod nas su sve svirke dosta blizu, nemam nikakve turneje na drugim kontinentima ili nešto slično, najviše se zadržim dva-tri dana ako imamo nekoliko svirki za redom, tako da ni nemam takav problem.

Većina ljudi smatra da je za stabilan brak potrebno puno kompromisa, dok pojedinci vjeruju da kompromis označava odsutnost ljubavi. Kakvo je tvoje mišljenje o tome?

Ovisi o kompromisu, ali u većini slučajeva kompromis nije odsutnost ljubavi, nego odmak od ega.