Emilija Kokić je izjavila da su je skroz show 'Ples sa zvijezdama' otkrila puno stvari o sebi. Bilo joj je jako lijepo. S kritikama se jako dobro nosila jer jako poštuje struku, nikako nisje doživjela to kao nešto teško ili uvredljivo, no bila je svjesna svojih kapaciteta i granica.

Nastup i pobjeda na Eurosongu joj danas izgledaju kao nekakav san. Godinu dana nakon pobjede su putovali po različitim televizijskim centrima, pripremali internacionalni album, da bi, kao i svi, završili u podrumu bez struje i vode zbog granata i rata, tako je cijela zvjezdana priča bila naglo zaustavljena, kao i većini ljudi kojima su ta ratna događanja 1991. promijenila život.

Devedesete su joj posebno emocionalne. U tom razdoblju je počela raditi dance glazbu i jako je zadovoljna tim dijelom svoje karijere. Dosta hitova ljudi slušaju dan danas, traže ih i vole. Dogodio joj se trenutak kad je osjetila zasićenje, da estradni život nije sve ono što je ona, znala je, kaže da 'ima mnje još' i da se ne vidi za 10 godina da ć putovati 4 dana tjedno i dolaziti doma u 6 ujutro.

Više puta je ispričala kako se s njezinim suprugom nije dogodila ljubav na prvu. Presudilo je kad su, otkrila je, jedno drugom dali priliku progovoriti i razgovarati, jer je on imao predrasude o njoj, tko što većina ljudi ima predrasude o javnim osobama, a njoj je on bio 'netko s televizije', pa je i ona imala predrasudu o njemu.

'Tek kad smo počeli razgovarati, kroz razgovore smo shvatili koliko smo zapravo slični, i koliko imamo puno stvari koje nas povezuju karakterno. Onda smo pomislili da bi se moglo dogoditi nešto više i danas sam sretna i zahvalna što se to dogodilo… Nikad nisam još upoznala osobu koja ima toliko vrlina kao što on ima, i sad ja ne znam je li to zato što smo slični, zato što smo kompatibilni, u svakom slučaju sam sretna što je Miljenko moj suprug', izjavila je za Slobodnu Dalmaciju.

Upisala je edukaciju za tjelesno orijentiranog terapeuta. Kako ima školu pjevanja, zanimalo ju je kako pomoći nekom tko ima tremu. Kad je krenula otvorila je, kako je to opisala - 'cijeli svemir'. Sada je šesta godina i ima uvjete za diplomski rad i da bi mogla steći uvjete za diplomski, mora imati veliki broj terapija s klijentima, tako da već radi kao terapeut, ali je pod supervizijom, što znači da mora iskomunicirati sve sa svojim supervizorima i argumentirati. Sad se sve više zaljubljuje u rad kao terapeut, vidi da ima potencijala, zadovoljna je sa sobom kako joj to ide, i priznaje da bi možda radila kao terapeut.