Očekivanja su koji put ključna stvar u procjeni kvalitete neke televizijske emisije (a i drugih stvari), a u slučaju novog dokumentarnog serijala, 'Lice s naslovnice', koji se na RTL-u prikazuje od nedjelje - moja su očekivanja pogodovala autorima emisije. Bila su, naime, izrazito niska. Otvoreno priznajem: očekivala sam totalni trash. Zbog toga me nije bilo teško ugodno iznenaditi.

Prva epizoda 'Lica s naslovnice', u kojoj je predstavljen Igor Štimac, međutim, iako je nadmašila moja očekivanja i uspjela me zadržati pred televizorom do kraja - nije baš potpuno operirana od trasha. Iznenadilo me samo to što trash koji sam dobila nije bio trash koji sam očekivala.

Štimac je prikazan razmjerno zanimljivo, iako me taj lik inače baš nimalo ne zanima (pogotovo mi puca prsluk za nostalgična prisjećanja na njegovo djetinjstvo u Metkoviću i kako ga se sa sjetom i ponosom sjećaju članovi obitelji, treneri i razdragana rodbina), njegova karijera pokrivena dovoljno brzinski da ne zaspim, a nedavni sukobi u Hrvatskom nogometnom savezu dovoljno dinamično da ne prebacim na Cartoon Network. Naravno da na RTL-u nije prikazan vrhunski dokumentarac u stilu BBC-ja, History Channela ili Discoveryja, ali onaj dio emisije koji se odnosi na samo portretiranje glavnoga lika - sasvim je prolazan.

Trash koji su nam ipak uspjeli uvaljati (jer bi inače RTL propao u zemlju pod teretom prevelike ozbiljnosti) jesu kvaziduhoviti džinglovi koji se prikazuju svakih pola minute između naracije i izjava Štimčevih suvremenika, rođaka i poznanika. Svako malo ekranom protrči neka kokoš, prikazuju se nogometaške noge i šaka koja skuplja bunt eura s trave, Štimčeva glava namontirana na tijelo bodibildera ili misice, odjekuju slapstickovski booooingggg! i vuššššš! - i sve bi to tobože trebao biti nekakav vrckavi komentar na ono o čemu se govori u emisiji, a zapravo je samo retardirano. Baš sam pred kraj emisije razmišljala: kada bi se iz nje izbacile sve te animacije, zvučni efekti, pa onda još i prekidi za reklame - koliko bi trajala? U skupinu ultrabesmislenih momenata dodajem i onaj u kojem su sve snimke nogometnih utakmica koje je autorima emisije ustupio HRT - uokvirene nekakvom zamućenom slikom (što bi to trebalo značiti, dođavola?) te neprekidnu glazbu koja svira u pozadini spikerova glasa ili glasa svjedoka Štimčeva života.

Čovjek se zato mora zapitati - je li to neki RTL-ovski standard ili autori emisije misle da su svi gledatelji takvi maloumnici da im se svaka emisija, čak i ona solidna, mora začiniti šund-estetikom primitivnih tabloida i slikovnica? Vjerojatno se boje da bi gledatelji bez tih 'specijalnih efekata' izgubili interes za emisiju, a meni se, možda pogrešno, ipak čini da će ga prije izgubiti zbog njih