'Maestro', kako su ga svi zvali, skladao je glazbu za 500 filmova, od čega sedam za svoga sunarodnjaka Leonea, kojeg je upoznao još u osnovnoj školi, preminuo je u Rimu od posljedica pada u kojem je slomio bedrenu kost.

Morricone, koji je rođen i cijeli je život proveo u Rimu, prvog je Oscara osvojio tek 2016. za glazbu u filmu 'Mrska osmorka' Quentina Tarantina, velikog poklonika špageti vesterna.

Prethodno je bio nominiran pet puta - za filmove 'Misija' Roland Joffea, 'Nedodirljive' Briana de Palme i 'Malenu' Giuseppe Tornatorea.

Počasnog Oscara dobio je devet godina prije autorskog. Uručio mu ga je, naravno, Clint Eastwood, koji je glumio u prva tri filma u kojima su od 1964. do 1966. surađivali Morricone i Leone ('Za šaku dolara', 'Za dolar više','Dobar, loš, zao').

'Ta glazba je bila ključna, jer su moji filmovi praktično nijemi filmovi. Malo je dijaloga i glazba naglašava akciju i osjećaje zapravo i više od riječi', kazao je Leone prije smrti 1989. 'Tjerao sam ga da sklada i prije nego što je počelo snimanje, on je zapravo bio dio scenarija'.

Morricone se često fokusirao na samo jedan instrument, poput trube u 'Dobar, loš, zao', usne harmonike Charlesa Bronsona u 'Bilo jednom na zapadu' ili oboe koja odzvanja u pozadini 'Misije'.

Maestro je volio i zvuk električne gitare, harfe i često svoju glazbu obogaćivao i crkvenim zvonima, zvižducima, zavijanjem kojota i pjevom ptica, kucanjem satova i pucnjavom.

'Sve vrste zvukova mogu se koristiti za prijenos emocija. Glazba je sastavljena od zvukova stvarnosti', rekao je jednom.

Nije volio termin 'špageti vestern' i naglašavao je da njegov rad u tom žanru samo djelić njegove karijere. A to je očito jer njegov briljantan opus uključuje suradnje, među ostalima, s redateljima Bernardom Bertoluccijem, Johnom Carpenterom, Williamom Friedkinom, Brianom De Palmom, Pedrom Almodovarom, Francom Zeffirellijem, Mikeom Nicholsom i Warrenom Beattyjem.

Kazao je da žali što nije radio glazbu za Eastwooda kao redatelja i što je zbog obaveza propustio priliku za suradnju sa Stanleyjem Kubrickom na Paklenoj naranči.

Tarantino, obožavatelj špageti vesterna, koristio je dijelove njegove glazbe u Kill Billu, Odbjeglom Djangu i Nemilosrednim gadovima.

Morricone je u siječnu 2016. kazao da je suradnja s Tarantinom na Mrskoj osmorci bila savršena. 'Nije mi dao nikakve upute, smjernice, samo veliko povjerenje i slobodu. Glazbu je prvi put čuo kad je bila dovršena'.

Ennio Morricone rođen je u studenome 1928. u Vječnome Gradu. Diskretan i skroman, rijetko je napuštao svoj dom pokraj Kapitola. Otac Mario bio je trubač i truba je bila prvi instrument koji je Enio svirao.

Leonea je upoznao kad im je bilo osam godina, iako se kasnije neće sresti punih dvadeset goodina. Pohađao je konzervatorij Santa Cecilia Conservatory, gdje je studirao u klasi poznatoga talijanskog skladatelja Goffreda Petrassija.

Skladao je glazbu za radio drame i svirao u orkestru specijaliziranom za filmsku muziku. 'Većina tih skladbi bila je ružna i uvijek sam vjerovao da može bolje od toga', kazao je u intervjuu 2001.

'Poslije Drugoga svjetskog rata, talijanska filmska industrija jako se razvijala, ali ti novi realistični filmovi nisu imali dobru glazbu. Meni je trebao novac i mislio sam kako bi bilo sjajno raditi na filmu'.

Počeo je s redateljem Lucianom Salceom, a nedugo nakon toga angažirao ga je Leone. U prvim filmovima potpisivali su se kao Bob Robertson i Dan Savio kako bi uvjerili talijanske gledatelje, koji nisu bili oduševljeni talijanskim vesternima, da se radio o autentičnom holivudskom proizvodu.

'Postupno, s vremenom, on kao redatelj i ja kao skladatelj zajedno smo se razvijali i po mom mišljenju dosegli vrhunac u Bilo jednom u Americi', kazao je Morricone.

Sa suprugom Marijom imao je tri sina. Pogreb će se održati u uskome obiteljskom krugu.

'S Morriconeom odlazi dio svjetske kinematografije. Njegova poniznost i stvaralačka veličina su, i male i velike filmove na kojima je radio učinile savršenima i nezaboravnima', kazao je talijanski producent Aurelio De Laurentiis.