Glazbenik, kompozitor, tekstopisac i pjevač Dino Šaran i ovog puta je govorio o sebi i svom radu izravno i otvoreno te pomno birajući riječi. Kod njega ima jednostavnosti, ali ne i banalnosti, te gađa 'u sridu'. U tome leži jedna od tajni uspjeha grupe Letu štuke, odnosno Šaranovih tekstova.

Ima već godinu dana da je album gotov - zašto se čekalo toliko dugo za njegovo objavljivanje?

Album je bio gotov autorski, ali radili smo editing, miksanje, eksperimentirali. Kako je to povratnički album, htjeli smo ponuditi publici nešto drukčije od onog što smo dosad radili.

I dosad ste imali raznolikost na albumima, nijedna pjesma ne nalikuje drugoj, imate svoj izričaj i posebnost. Ovaj put je to kombinacija laganijih, emotivnijih, ozbiljnijih i prepoznatljivih skladbi Štuka.

Naš četvrti studijski album koji se zove 'Topla voda' neće imati puno pjesama, bit će ih devet. Svaka pjesma je pisana kao zasebni singl, što je opet stvorilo drugačiju konceptualnu cjelinu. Kako je album stilski šarolik, i pjesme zvuče vrlo zanimljivo, a kad je riječ o glazbenim pravcima, ima tu svega - od ska i sympha, preko rocka, do balada à la Sinatra.

'Bože zdravlja', singl koji ste izbacili poslije pauze, predstavili ste kao 'izvještaj o vremenu provedenom u odsutnosti sa scene'. Što se sve događalo tijekom tog razdoblja vašeg izbivanja sa scene i koliko ste se u međuvremenu promijenili kao autor?

U toj pauzi pisao sam za neke druge izvođače, uz pjesme za Štuke. Bilo je tu nekih mojih privatnih turbulencija i emotivnih preslagivanja, tako da sam se ovom albumu odlučio detaljno posvetiti, kao da krećemo od početka, jer se situacija na sceni i u Bosni i u regiji generalno izmijenila dolaskom turbofolka i ostalih pravaca. Morao sam smisliti neki novi model za to kako da opstanemo, da ne propadnemo, a da ponudimo nešto svježe. Odlučio sam slijediti neku svoju liniju rada, bilo mi je glavno da ne izgubim sebe. Tako je i ovaj novi uradak na tragu mog starog rukopisa i ustvari pjevam o sebi. Uglavnom pjevam o svom životu i mislim da se mnogi mogu identificirati s njim.

Spomenuli ste druge izvođače. Jeste li se ikad pokajali zato što ste nekome dali neku svoju pjesmu?

Zašto bih se pokajao? Pa to je obični zanat. I renesansni umjetnici radili su po narudžbama.

I dalje pjevate o ljubavi. Boje li se ljudi ljubavi i misle li da će nešto izgubiti ako je daju drugome?

Ljubav i socijalna pitanja s filozofskom primjesom moje su osnovne teme. Nema tu politike. Kad kažeš da su nečije pjesme političke, to u suštini može značiti ili socijalno ili nacionalno. Ovo drugo me ne zanima jer trebamo se izdići preko tog nacionalizma koji dolazi iz nekih čudnih interesa što nemaju veze sa stvarnim životom. A koji odnos može biti socijalniji od ljubavnog odnosa? Kad je riječ o ljubavi, ljudi žive pod stresom, prave kompromise u želji za probitkom, u patnji za uspjehom i realizacijom. Stvaraju se kompleksi koji rađaju frustracije. Pritisnuti smo antihumanim sistemom i zbog toga ljubav nestaje, zato je ljubav u drugom, trećem planu. Očigledno je potrebna neka katastrofa širokih razmjera da bi ljudi došli pameti.

Neki bolje pišu kad su u ljubavi, a drugi kad je nema. Kakva je situacija s vama?

Ovisi o tome kakva je vrsta ljubavi. Nema tu neke posebne odrednice, nekog modela. To dolazi iz mene direktno; osjećam se zapravo kao neki kabel, provodnik jer inspiracija, ako vjeruješ u boga, dolazi odozgo. Ne mislim da je ljubav jedina inspiracija, kod mene to dolazi intuitivno.

Sarajevo je poznato po jako kvalitetnoj muzičkoj sceni i poznato je da sarajevski bendovi imaju neki poseban 'šmek' koji naprosto plijeni publiku. Zašto je to tako?

Svi imaju svoje posebnosti. Sve je krenulo od legendarnih Indexa. Zapravo su oni bili rasadnik kompletne tadašnje jugoslavenske pop/rock scene, a svi koji su značili nešto u glazbenom smislu bili su u tom sastavu, od Kornelija Kovača do pokojnog Đorđa Novkovića, tako da Sarajevo ima svoj specifikum još od tada. To je mala sredina koja nema pretenziju napraviti nešto veliko iako su velike stvari dolazile iz Sarajeva: Čola, Bijelo dugme... vjerojatno zbog te nepretencioznosti. Veseli Bosanac nije bila floskula, a ljudi vole vesele. To je neka formula za uspjeh bendova iz Bosne.

Što neki izvođač ili bend moraju imati u sebi da bi uspjeli u današnjim vremenima?

Moraju biti uporni, imati puno koncerata i ne stavljati na prvo mjesto lovu i uspjeh, nego im glazba mora biti osnovni motiv i taj neki osobni izražaj, želja da se izraziš i pokažeš nešto svoje. Nitko tko radi dugo i uspješno nije tu samo zbog para. A pare dođu same po sebi.

Postoji li neki posao koji biste voljeli raditi, a da to nije muzika?

Možda bih radio neki posao u nekoj državnoj tvrtki, to je danas najpopularnije, biti uhljeb na teretu stanovnika, biti uključen u neku stranku. Politika je danas najbolji biznis, očigledno.

Koliko vas uopće zanima politika?

Ovo što se događa u regiji nije politika. Ima drugih sistema i zapadnih zemalja koje jako dobro žive, u kojima politika nije u fokusu. Naši regionalni političari bave se mafijanjem. To su skretničari s realnih tema i problema koji muče stanovnike regije.

Pripremate se za koncert u Zagrebu.

Živio sam u Zagrebu, stekao ovdje mnoge prijatelje za cijeli život. Imamo goste, vjerojatno starog dobrog prijatelja Rundeka, a za ostale vam neću reći, neka to bude iznenađenje.

Imate li kakav ritual prije bine i što napravite čim siđete s nje?

Odem na WC da se ne upišam na sceni od sreće zbog susreta s predivnom publikom. Kad siđem s bine, popijem flašu vode i zagrlim svoju menadžericu Emu.

Zaboravljate li tekstove svojih pjesama, jer vaši nisu baš trivijalni ni lako pamtljivi?

Da, danas nije baš popularno imati smislenije tekstove. Naravno da zaboravljam, pa imam već godina na svojim leđima! Niti vidim na blizinu, riječi pomalo zaboravljam, a tekstove iznova učim napamet. Nekidan se nisam mogao sjetiti teksta jedne pjesme pa sam morao otići na Youtube da čujem što to pjevam.

Čitate li štogod?

Trenutno nemam vremena zbog promotivnih aktivnosti i svega što se događa oko novog albuma, ali inače volim čitati klasike, Ruse - Dostojevskog, Tolstoja.

Družite li se s glazbenicima ili običnim ljudima?

Uglavnom se družim s glazbenicima koji su moja raja. Što sam stariji, imam sve manji krug prijatelja, a društvene mreže su dovele do toga da shvatiš koliko idiota ima oko nas.

Dosta ste aktivni na tim društvenim mrežama, a nikad se ne bi reklo da vas to zanima...

Jesam, ali zbog posla. Objavljujem ono što je vezano za mene i zanima ljude. Što bi sad ljude zanimao neki moj politički ili seksistički stav? Nema potrebe da to stavljam na mreže. Ipak je to nekakva oglasna ploča i čovjek mora imati određenu dozu odgovornosti i pristojnosti.