Svi koji poznaju opus Christophera Guesta i ekipe (jer on gotovo uvijek u svojim projektima dolazi u manje-više istom personalnom 'paketu'), znaju da je krajnji trenutak da ga/ih se pripusti televizijskoj dužoj formi, pogotovo s obzirom na činjenicu kreativne eksplozije inteligentne TV produkcije na prelasku milenija, kao i na to da je tzv. 'mockumentary' stil koji Guest fura već desetljećima sad već odavno postao mainstream standard. Guestovi filmovi obično uzmu jedan konkretan mikrokozmos i onda se njime bave na jedan prepoznatljivo bizaran i diskretno urnebesan način. Najpoznatija su njegova posljednja tri filma – 'Best In Show', o svijetu psećih izložbi i natjecanja, 'A Mighty Wind', kvazibiopic triju izmišljenih old school folk bandova i posljednji, još uvijek aktualni 'For Your Consideration' iz 2006. o holivudskim šuškanjima koja dovode do oskarovskih nominacija.

Guestovu stalnu glumačku postavu, osim njega, između ostalih čine njegov najčešći sidekick Michael McKean, zatim Eugene Levy, Harry Shearer, Bob Balaban, Ed Begley jr., Catherine O'Hara i Fred Willard, od kojih se većina pojavljuje i ovdje, a zanimljivo je da kod Guesta nikad nije glumila Jamie Lee Curtis, njegova supruga već 30-ak godina. No sve je počelo još 1984., kada je Rob Reiner po scenariju Guesta, McKeana i Shearera (čitaj improvizaciji, jer oni igraju tri glavne uloge) snimio legendarni 'This Is Spinal Tap', lažni biopic izmišljenog hard rock banda iz 70-ih, za koji mnogima kad se pojavio nije odmah bilo jasno da je lažan. I tu se rodio taj koncept gdje se kao snima dokumentarac i likovi često u kameru objašnjavaju svoje poteze i situacije koji je onda početkom milenija preuzeo Ricky Gervais u svom 'U uredu' i uveo ga u mainstream.

Guest (r. 1948. u New Yorku) inače je porijeklom Englez, i to ne bilo kakav – naime, njegova obitelj je plemićka, pa i on sam rođenjem ima titulu baruna (puna titula mu je 5. barun Haden-Guest), iako je teško zamisliti nekog manje aristokratski ozbiljnog i uštogljenog, uključujući i same montipajtonovce. Stoga i ne čudi da Guestov TV debi, koji je nastao kao koprodukcija HBO-a i BBC-a, objedinjuje njegova dva svijeta, jer prva polovica od osam epizoda prve sezone događa se u Engleskoj, a druga u Kaliforniji, a ključnu pomoć dobio je od britanskog glumca Jima Piddocka, koji osim glumačke, ovdje ima i suscenarističku ulogu. Glavni junak 'Obiteljskog stabla' ('Family Tree') je Tom Chadwick, kojeg igra simpatični Irac Chris O'Dowd, najpoznatiji po ulozi Roya u seriji 'The IT Crowd' ('IT-ovci' kod nas) kao i po važnoj epizodi u lanjskim 'Djeverušama'. O'Dowd igra Toma Chadwicka, nezaposlenog i friško ostavljenog 30-i-nešto-godišnjaka kojem umre prateta i oporučno ostavi kutiju s uspomenama koja ga zaintrigira pa krene u potragu za svojim korijenima.

No kao i inače kod Guesta, naglasak nije na zapletu i radnji, već na podigranoj atmosferi i galeriji bizarnih ekscentrika bačenih u čudne situacije. Od svih likova koji prodefiliraju kroz osam epizoda upravo završene prve sezone najmanje je zapravo ekscentričan Tom, no zato su svi oko njega prilično 'na svoju ruku', o likovima rođaka i slučajnih namjernika koje upozna u svojoj potrazi da se i ne govori. Tomova sestra Bea (Nina Conti) je primjerice trbuhozborac, ali ne po profesiji već 'po dijagnozi', jer se ne odvaja od svog alter ega, plišane marionete brbljavog i bezobraznog majmuna (!); njihov otac Keith (sjajni McKean) izumitelj je bizarnih izuma i fan staromodnih sitcoma (koji se povremeno ukažu na ekranu, kao i bizarni križanac Sherlocka Holmesa i 'Zvjezdanih staza'), a njegova čudnovata moldavska supruga Luba posebna je priča. Tomov najbolji frend, infantilni Pete (Tom Bennett) koji radi u zoološkom vrtu rijedak je iritantan lik u seriji, najviše zbog toga što se strahovito fura na gore spomenutog Gervaisa – takav jedan ipak nam je dovoljan.

No kod ostalih likova, a kao što rekosmo, pojavit će ih se još na desetke manje ili više bizarnih, nema ni govora o nekoj isforsiranoj larpurlaratističkoj ekscentričnosti radi ekscentričnosti, već se tu naprosto radi o jednom mrvicu pomaknutom rukopisu i najvjerojatnije svjetonazoru. Guestov specifičan stil komedije nije izgrađen na gegu ni na one-linerima iako i jednih i drugih ovdje ima u zadovoljavajućoj količini. Njegov forte ja atmosfera iz koje onda proizlazi diskretni, čudnovati, nimalo prvoloptaški urnebes i po tome 'Obiteljsko stablo' sasvim sigurno spada u vrhunce Guestova opusa.