U srpnju 2016. nastupila je tišina, članovi grupe Silente odlučili su napraviti pauzu, a onda su se zbog fanova, koji nisu prihvatili to da više neće djelovati i njihove podrške, odlučili vratiti. Svojim fanovima donose 'Malo magle, malo mjesečine', novi, treći album koji izlaskom odmah bilježi izvrsnu prodaju. Sanin Karamehmedović za tportal ga je predstavio te najavio veliki zagrebački koncert koji su 'zacrtali' za 10. studenog u Domu sportova.

Album koji ste započeli još 2015. prošle ste godine i završili. Što nam možete o njemu reći i jeste li nešto mijenjali u metodologiji njegova rada, za razliku od procesa nastajanja dva prethodnika?

Album 'Malo magle, malo mjesečine' je poseban po puno stvari. Bend ga je pripremio u sastavu Tibor, Sančo i Ivuša. Znači gitara, bas i bubnjevi. To je zvučalo žestoko i aranžmani su naginjali golom rocku. Doris se priključila dva mjeseca prije snimanja, a Šimun je uletio pomoći možda sedam dana prije studija. Baza je bila čvrsta jer smo nas trojica to dugo vježbali i bili smo spremni i sami snimiti album. To se mora osjetiti u zvuku, da je čistiji i da naginje živom nastupu. U prosincu smo ušli u studio Morris u Zagrebu. Tražili smo samo tehničara koji će nas snimiti, nismo tražili producenta. Samo nam je trebao netko tko će pritisnuti - rec. Tibor je vodio snimanje i kasniju obradu. Ovo je najbolji Silenteov album do sada.

Što je zapravo prethodilo stanki koju ste napravili? Govorilo se o raspadu, da je sve to bio medijski trik...

Nestalo je osmijeha. Zbog nebrojenih razloga, što smo više radili, manje smo sretni bili. Tibor se više nije mogao nositi s time i odlučio je napustiti sve. I dobro da je to napravio jer je taj vlak trebalo zaustaviti da dođe malo sebi i vidi što je važno, a što ne. Zašto bismo radili medijske trikove, da bismo postigli - što? Pa Silente je bio na vrhu, svaka pjesma nam je bila uspješna, koncerti su pljuštali na sve strane, ne razumijem. Medijski trik, baš... izgubili smo dva člana i svu snagu koju je bend imao, prijateljstva samih nas su narušena, financijska egzistencija članova ugrožena, medijski odnosi ugroženi, izgubljeno je poslovno povjerenje organizatora jer smo otkazali preko dvadeset koncerata... U danima kada se bendovi grebu za svirke i jedva preživljavaju mi smo otkazali 20 i više koncerata. Sjajan je to medijski trik, preporučujemo ga svima.

Što vas od negativnih kritika i tračeva posebno pogađa?

Ne pogađa nas ništa, ali je generalno zabrinjavajuća količina toga. Ne samo vezano za nas, nego za sve. Hajde napravi nešto kod nas i objavi to. Pa ubiju te ljudi, ej! Sve je smeće. Ne muzika, bilo što. Lik napravio neki tamo najbolji automobil ikada, top proizvod u svijetu, satrli ga ljudi komentarima. Ovaj tamo je kemičar svjetskog glasa, istražuje stvari koje ne možeš ni shvatiti, popljuvali ga, bježi ća, kažu mu. Ona dvojica su najpoznatiji hrvatski muzičari ikada, sviraju u dvoranama po svijetu svaki tjedan. Katastrofa, kaže im lik, medijska laž, nula talenta. Najsmješnije je kad netko kaže - nemojte pljuvati, a ekipa ga popljuje, kao što ti... ma urnebes.

Kako je uopće izgledao vaš život u međuvremenu - jesu li vam nedostajali nastupi, kontakt s publikom i što je najviše bilo presudno da se vratite na scenu?

Doris, Sančo, Ivuša i Šimun ostali su u Dubrovniku, a Tibor se povukao u Zagreb na neko vrijeme. Snalazili smo se kako smo znali, radeći stvari sa strane dok smo pokušavali pripremiti teren i uvjete da Silente može raditi. Jer to je ono što smo svi htjeli. Presudno je bilo Sančovo neodustajanje od ideje benda i Tibijeva iznenadna poruka: 'Ajmo raditi.' Sve nam je nedostajalo, iako publika nikad nije nestala. Nikad nismo prestali dobivati poruke podrške fanova. To su tisuće poruka i horda ljudi koja ti svaki dan šalje nešto i viče: 'Ajde, samo pravo', a nemaju pojma ni gdje si ni što radiš. To bi mrtve diglo, kamoli nas. Ali moramo se dovesti u situaciju da te ljude možemo dočekati sa smiješkom jer to i zaslužuju.

Koja je po vama tajna vašeg, gotovo pa rekordno brzog uspjeha i kako se uopće nosite s velikim očekivanjima publike?

Ne znamo, ali pretpostavljamo da to ima veze s nama kao likovima i našim pjesmama. Ne znamo što drugo tu može biti relevantno. I to nije bilo preko noći. Prije 'Terce na tišinu' godinama samo vježbali i pisali pjesme. Počeli smo jako mladi i radili smo stalno, svaki dan, svaku noć. Uvijek naše pjesme, uvijek Silente, ništa drugo. Dobro se nosimo i volimo svaki komentar, i dobar i loš.

Koje biste domaće izvođače istaknuli, a da su vam u posljednje vrijeme zaokupili pažnju? Koliko se stignete družiti s ostalim kolegama glazbenicima s obzirom na život u Dubrovniku?

Nina Romić ima dobar novi album. Vojkov solo album je isto odličan. Postoji u Dubrovniku mlada ekipa, rade pod imenom Nianse i mislim da su bolji nego što smo mi bili u njihovim godinama. U Dubrovniku se često vidimo s glazbenicima koji sviraju u Udruzi mladih Orlando jer gore vježbamo, ali na razini Hrvatske se i ne družimo baš s glazbenicima. Nekako smo uvijek bili autsajderi po tom pitanju. Malo zbog toga što smo iz Dubrovnika pa nismo dio te zagrebačke scene, a malo jer smo i sami povučeni likovi.

Kad smo kod Dubrovnika, koliko se s popularnošću promijenio odnos prema vama u Gradu?

U početku je to bilo na razini čestitanja, veselja zbog nas, ljudi trube putem i mašu ti, viču 'svaka čast'. S vremenom su se svi navikli i sad je sve normalnije. Često nam netko izađe u susret u neočekivanim situacijama. Kad si negdje u redu, imaš problem s papirologijom, ovo-ono, pa ti osoba s pulta namigne i riješi ti situaciju za tren. Ubrzali su nam stvari puno puta. To nikad ne očekujemo i uvijek se ugodno iznenadimo.

Koliko je život ondje za mlade glazbenike poput vas prednost, a koliko vam je činjenica da živite na krajnjem jugu Hrvatske u neku ruku hendikep zbog centraliziranosti glazbenog biznisa u Zagrebu?

Za glazbenike koji se bave obradama i žele zarađivati od sviranja po hotelskim taracama i restoranima Dubrovnik je savršeno mjesto. Za nekoga tko želi raditi svoje pjesme Dubrovnik je trenutačno grob. Kulturna scena je klimava, a najgore je to što ne postoji ni svijest o stvarima koje su potrebne da bi ona funkcionirala. Ne postoji baš ni pozornica za takvo nešto. Vjerujemo da postoji interes, ali glad se probudi kasno. Primjerice, imali smo Park Orsulu, najljepšu pozornicu na svijetu i glazbeni festival na njoj, ali ako uzmeš u obzir cijeli program, realno nije bila neka velika posjećenost i nitko nije reagirao na stalne Vidakove prozivke da će stvar propasti ako se Grad ne probudi. Sad kad toga više nema, sad se plače: 'Kakva šteta, pa zar nema više ništa na Orsuli?' Ali izronit će nešto, uvijek izroni. Centraliziranost pokušavamo gledati s dobre strane, volimo Zagreb i uvijek se dobro zabavimo kad smo gore.

Planirate veliki koncert u Domu sportova u Zagrebu 10. studenog. Što još novog spremate?

Naš aktualni singl je pjesma 'Nije išla u detalje' i pratit ćemo reakcije publike na nju, a nakon ljeta objavit ćemo veliko finale s albuma s videospotom. Vjerujem da će u međuvremenu nastajati nove pjesme i materijal za četvrti album, ali to nije nešto na što trenutačno ciljamo, nego nešto što se svakako uvijek događa. Osim toga, Silente u vidu ima samo dobar koncert u Domu sportova i ponovni susret s publikom nakon dugo, dugo vremena.