Brojni uspješni projekti su iza nje, od televizijske serije 'Obični ljudi', za koju je sve likove oblikovala sama, preko 'Larinog izbora' i 'Ponosa Ratkajevih', do 'Zore dubrovačke'. Jelena Veljača je zapravo pionir na ovim prostorima u kreiranju domaćih serija i sapunica. Uz brojne poslovne obaveze, sa suprugom Draženom Čučekom živi skladan i odnos pun ljubavi i razumijevanja te uspješno balansira i majčinske obaveze. Upravo sa suprugom ponovo surađuje na kazališnim daskama. Dramaturški je postavila zahtjevan tekst njemačkog autora Timura Vermesa za predstavu 'Opet on', u kojoj Dražen Čuček ima naslovnu ulogu Adolfa Hitlera.

S kojim ste se izazovima susretali prilikom dramatizacije Vermesova teksta? Kako se odvijao rad na tom tekstu?

S mnogima (smijeh). Redatelj Marko Juraga i ja smo cijelo ljeto proveli razgovarajući o romanu na kojem se temelji ova predstava. Mislim da su nas motivirale različite stvari: njega ta suluda Vermesova ideja može li se Hitler opet pozicionirati kao politička sila u Europi (naravno da je u tom smislu Hitler samo metafora za jaku desnicu), a mene činjenica da je Timur Vermes, ne slučajno, bivši tabloidni novinar te je postavio cijelu zabludu baš na pravo mjesto događaja - na televiziju, za koju ja osobno mislim da je jedini pravi bog današnjice. Kako i sama radim na televiziji već više od deset godina, dakako da su mi privatno izuzetno zanimljivi likovi producenata, redatelja i ostale TV ekipe. 

Gdje biste smjestili taj tekst u kontekstu svojih dosadašnjih radova? 

Ne razmišljam nikad o širem kontekstu. Jednostavno radim ono što me zanima. I u životu i u poslu vodi me inercija. A što se ovog teksta tiče, zanimalo me raditi s Draženom i zanimalo me vratiti se u teatar kao dramaturg. 

Kakve oblike fašizma primjećujete u današnjem društvu?

Nažalost, mnoge. Pa prije nekoliko godina Europa je legalno postavila bodljikavu žicu na neke granice da bi se obranila od - ljudi! Nedavno sam poslovno putovala u Srbiju. Na samoj granici nalazi se prihvatilište za migrante. Suši se veš, djeca se igraju kraj autoceste. I čekaju priliku da, legalno ili ne, ponekad čak i riskirajući život, prijeđu granicu dvije zemlje, a iz te obje zemlje u kojima oni vide spas ljudi bježe jer budućnosti nema ili je mutna. Što više reći? Nota bene, i Hitler je bio protiv pobačaja. Smatrao je da se tako gubi potencijalna vojna sila.  

U kojoj mjeri kazalište može ukazivati na probleme u društvu i pokušati pridonijeti promjenama?

U velikom. Kazalište nikad nije ni bilo samo larpurlartizam. Uvijek su postojale političke satire i dramatičari su uvijek progovarali kroz imaginarne likove o onome što je mučilo društvo. Pa Ibsen je u 19. stoljeću natjeran da promijeni kraj 'Nore' ili 'Lutkine kuće' jer je napisao dramu u kojoj žena ostavlja muža! A Moliere? Pa taj je većinom i pisao da bi razvalio Crkvu, politiku, društvo... a danas, kad to radi Frljić, nekoliko stoljeća kasnije, dio ovog društva se skandalizira. Meni je to posve nevjerojatno. 

Živimo li danas u idealnom vremenu za satiru?

Živimo u idealnom vremenu samo za digitalnu tehnologiju i borbu protiv teških bolesti. Ni za što drugo ovaj svijet nije idealan. A što se tema za satiru tiče, da, ima ih pregršt.  

Već ste imali priliku raditi sa suprugom. Koliko je to olakotna, a koliko otežavajuća okolnost?

Obožavam raditi s fantastičnim glumcima. Mene glumci inspiriraju, ja se u njih nepovratno zaljubljujem, volim ih, pišem za njih i proživljavam s njima sve scene. Dražen je jedan od najtalentiranijih hrvatskih glumaca i on je zapravo razlog za to što sam pristala na ovu ponudu. Znala sam da predstava u kojoj je on na sceni dva sata ne može biti loša i znala sam da će svojim talentom pokriti sve eventualne greške koje napravimo. (smijeh) 

Producentica ste, pišete scenarije, kolumne, radite kao dramaturginja. Postoji li još neki vid umjetnosti u kojem biste se voljeli izraziti; što bi vam u karijeri još bio izazov napraviti?

Ma sve to, kad ovako nabrojite, zvuči gordo, ali mislim da ništa od toga još nije ispunjenje mog potencijala. U meni leže mnoge priče koje bi bilo divno zapisati, odigrati i snimiti. Nažalost, neopisivo sam lijena. Pišem samo kad me netko zaposli.  

Uza sve obaveze, prilično ste aktivni na Instagramu. 

Obožavam Instagram. Kad mi stvarni svijet postane previše tjeskoban, odmah primam telefon u ruke i palim Instagram. To se događa uznemirujuće često. 

Kako reagirate kad opletu po vama dušobrižnici, kao što su opleli nakon vaše fotografije s Lenom u kadi?

Pa zahvalna sam im jer mi tako daju temu za kolumnu. (smijeh) 

Jeste li već oguglali na takvu vrstu provokacije? 

Nikada nisam ni na što oguglala, uvijek me sve pogađa kao da je prvi put. I gluposti, i bezobrazluk, i drskost, i agresija, i loš ručak.  

Lena nam se čini kao jako dobro dijete. Je li s njom lako ili je jedno od zahtjevnije djece?

Sva djeca su dobra. Lena i ja smo našle neki svoj sinkronizirani svijet i vrlo smo stabilne u tome. Dugo sam dojila, s dohranom nije bilo problema, oduvijek je dobro spavala, zube nismo ni osjetili. Razumna je i sve se s njom čovjek može dogovoriti. U tom je smislu, uvjetno rečeno, zahvalno dijete. Ali i da je sve obrnuto, mislila bih da je fantastična. Mislim da ovo društvo previše slavi dječju podatnost. To stvara dobre poslušnike, ali ne mislim da je to važno. 

Prepoznajete li kod nje već sad neke karakterne crte, svoje ili njezinog tate?

Ne. Ni najmanje. Duboko vjerujem da se karakter ne nasljeđuje, već oponaša i uči. Potpuno je drugačija od nas i neopisivo sam ponosna na to što joj dopuštamo da bude takva. Mnoge roditelje to uznemirava i pokušavaju povinovati dijete sebi da im bude lakše, jasnije. 

Koliko se Lenino djetinjstvo razlikuje od vašeg?

Živi s glumcem i spisateljicom. Ja sam živjela s roditeljima koji su radili u smjenama. U tom smislu je sve drugačije. Navikla se na kaos, na putovanja, na set, na kazalište, na učenje teksta, na mamino pisanje... Na kostime, na šminku, na tu vrstu magije. Moguće je da će ju to obogatiti. A moguće je i da će joj to toliko ići na živce da će studirati financije.  

Imate li neku strepnju povezanu s roditeljstvom? U kojim situacijama vam se javi 'upitnik' nad glavom kada se radi o odgoju djeteta?

Neopisivo se bojim razdora u pogledu na pedagogiju između mene i Dražena jer sam svjedočila činjenici da mnogi parovi nisu preživjeli vlastitu djecu. Za sada nemamo tih problema. Također, gubim razum kad je bolesna. Imam dvije pedijatrice na Whats appu i Viberu, i masakriram ih. Ovim putem se ispričavam, ali kad je bolesna, meni stane krvotok. 

Što biste rekli - kakva ste majka? Je li ovo vaša najteža uloga? Jeste li paničarka ili kulerica, perfekcionistica ili ležerna? A kako biste pak okarakterizirali svog partnera u ulozi oca?

Paničarka sam, definitivno. Oko bolesti posebno. Oko drugih stvari sam posve opuštena. Kad su u pitanju pelene, duda, prohodavanje i slično, ne zanimaju me usporedbe i moranja. Može se reći da sam prirodno nagnula povezujućem roditeljstvu. Dugo sam dojila, Lena još uvijek spava s nama. Imam osjećaj da Dražen rado i s razumijevanjem prati moje stope što se roditeljstva tiče.