Njeni intervjui nisu toliko česti, Helene Minić Matanić nema previše u javnosti, niti na društvenim mrežama pa je ovo bila jedinstvena prilika da saznamo ponešto o glumici koja osvaja publiku poklanjajući svoj talent umjetnosti kojom se bavi bezrezervno i potpuno. Iza nje su mnoga ostvarenja, upečatljivi kazališni komadi te brojne televizijske i filmske uloge koji su dokaz stabilne karijere. A sve je krenulo jako rano. Bila je vrlo maštovito dijete koje je stalno pjevalo, glumilo, imitiralo pa je teta iz vrtića predložila roditeljima da je upišu ili na balet ili u dramsku. Upisali su je u dramsku i od tad nije sišla s pozornice.

Nakon dulje stanke vratili ste se u kazalište u predstavi 'Bogovi'. Igrate kompleksan lik koji je, kazali ste, dijametralno suprotan od vas, vaših uvjerenja i načela. Koliki vam je bio izazov stvarati takvu ulogu?

Obožavam igrati dijametralno suprotne likove od sebe, bez obzira što to zahtijeva težak psihoemocionalni proces. Na početku uvijek imam veliki otpor prema takvim likovima i treba mi određeno vrijeme da ih počinjem razumijevati - zašto su takvi i otkud im je to krenulo u životu. Na kraju ih sve zavolim jer ih u suprotnom ne mogu 'braniti' na sceni. Da pojednostavim, to je kao kopanje rudnika, samo što mi tako kopamo po svojim emocijama i psihi i svašta se nekad zna dogoditi pa iskopamo i saznamo nešto novo o sebi i svijetu oko sebe. Sva sreća pa idem već deset godina na psihoterapiju, hahaha.

Žena koju igrate uništila se zbog svojih nesigurnosti i frustracija. Poznato je to da ste pobornica prirodnosti i prije svega ulaganja u unutrašnju ljepotu. Dolazi li to iz vaših svjetonazorskih ili estetskih stavova?

Prvenstveno sam za ulaganje u unutrašnju ljepotu. Duša je naše zrcalo, dušu treba 'botoksirati', dušu treba njegovati, zalijevati, paziti i maziti. Zadnjih dvadeset godina isključivo ulažem u svoje mentalno zdravlje i duhovnost. Nije lako stalno kopati po sebi, ali nema ljepše stvari kad se uspiješ i milimetar pomaknuti naprijed i, kako kažem, kad ti pukne panorama. Naravno da osjećam i nezadovoljstvo svojim izgledom, a lupa me kriza srednjih godina i osjećam se kao u nekom pubertetu za četrdesetogodišnjake, i naravno da se volim njegovati, ali kad shvatim da me intenzivnije mori moj vanjski izgled, tek tada ozbiljno zasučem rukave, uzmem lopatu i odem u svoj rudnik unutarnjeg svijeta i ozbiljno zakopam jer mi je to znak i kompas da mi s unutarnjim svijetom nešto ne štima, a ne s vanjskim.

'Bogovi' prikazuju generacijski sukob unutar obitelji koji razotkriva i obiteljske traume te društveni kontekst nasilnih praksi. I vi ste na svojoj koži osjetili zlostavljanje na početku karijere. Što vam je tada dalo snagu da iz toga izađete uzdignute glave, pobijedite sve negativno?

Mislim da većina nas doživi bilo kakvu vrstu zlostavljanja u životu, bila ona poslovne, bila privatne prirode. Treba govoriti, progovarati javno o tome, ne tabuizirati, potražiti pomoć kako od bliskih osoba, tako i od stručnjaka. Voljeti i cijeniti sebe još više i još jače. Ne sramiti se govoriti o tome (lako je reći, ali treba barem probati). I zaista, nikad nisi sam, uvijek je netko pored tebe, pa taman i nepoznata osoba, koja će te razumjeti i koja će ti pomoći.

Ovog vikenda, 15. listopada, čeka vas nova premijera komedije 'Buba u uhu'. Kakve su vam emocije, kako se generalno osjećate nakon svojih premijera?

Kako kad, to ovisi o puno faktora. O projektu, ekipi, tematici, danu, konstelaciji zvijezda... Najgori sam kritičar samoj sebi i baš se znam 'mlatnuti' lopatom po glavi, ali s godinama sam počela dragati, a ne 'mlatiti' sebe.

Koliko je situacija s pandemijom ostavila traga na vas i posao? Nije da vas nije bilo sve ovo vrijeme, u međuvremenu ste snimili seriju 'Novine'. Kako ste se uopće nosili s 'novim normalnim'?

Od kraja 2014. do kraja 2021. bila sam ili trudna ili, kad nisam bila trudna, onda sam dojila. Trudna, dojila, trudna, dojila, trudna, dojila… triput trudna, triput dojila po godinu, godinu i pol. Cijeli taj period spavala sam možda po dva sata dnevno, nunala, mijenjala pelene, šetala, kuhala, prala i pored svega toga uspjela sam napraviti neke fenomenalne projekte kao što su primjerice 'Nora' u režiji predivne Senke Bulić, 'Kurlani', serija 'Novine', a da me sad pitate kako, ne znam! Samo znam da mi je izdajalica bila glavni rekvizit bez kojeg nikamo ne bih išla. Ono što sam željela reći je to da je mogao biti i smak svijeta - ja ga ne bih stigla percipirati. Ali nije da me nije bilo strah od korone, ali to je sad već neka druga tematika i posao za mog psihijatra. (smijeh)

Može li se čovjek zasititi glume i što glumac može učiniti da se to ne dogodi?

Uf, i može i ne mora. Kako tko. Kod mene se to zna izmjenjivati, ali na kraju pobijedi uvijek ta ljubav, strast prema tom pozivu.

Je li postojala neka potencijalna strast osim poziva kojim se bavite?

Realno nije, ali postojali su periodi u kojima bih po cijele dane smišljala čime bi se to mogla baviti. Badava mi od silnog smišljanja kad uvijek počnem i završim na glumi.

Što je po vama potrebno za sretan i stabilan brak? Smatrate li se idealnom ili dobrom suprugom?

Formule nema, idealna sigurno nisam, a jesam li i dobra, morate pitati mog supruga.

Je li partnerski odnos preduvjet osjećaja potpunog ispunjenja čovjeka?

Moje mišljenje je da ako nismo ispunjeni sami sobom, nismo u stanju ni ostvariti partnerski odnos, a kamoli tražiti preduvjet u tome. Naravno, oba partnera trebaju biti na istim valnim duljinama jer ako nije tako, stvar opet ne štima.

Što je za vas ljubav u najintimnijem i najširem smislu?

Poštovanje, razumijevanje, podrška, zagrljaj, osmijeh, pjesma, oblak, val, nježnost, zrak, djeca… sve je to ljubav!

Svaka osoba može napraviti greške u poslu, prijateljstvu… no roditeljska uloga traži što manje grešaka. Čime se najviše ponosite u svom odnosu s dječicom?

Naravno da se trudiš ne griješiti, ali naravno da griješiš. I to je normalno. Svi mi želimo najbolje za svoju djecu, ali i iz tog najboljeg nekad napravimo greške. I to je normalno. Na ono za što sam najviše zahvalna svojoj djeci (Loli, Maxu i Neu) je to što su oni moji najveći učitelji i ja kao njihova učenica iz dana u dan zahvaljujem im ljubavlju, zagrljajem, poljupcima i iznimno sam ponosna na njih jer svatko od njih troje izuzetan je čovjek, a to nije moja zasluga, već njihova - ja sam tu samo koordinator.

Što je vašem biću donijelo ili odnijelo majčinstvo?

Odnijelo je nespavanje, a donijelo je sve ovo o čemu sam pričala. Donijelo mi je tri anđela!

Niste sveprisutni na eventima, ne naslikavate se na društvenim mrežama. Kako uspijevate tako diskretno sačuvati privatnost, s obzirom na to da ste javna osoba?

Ne volim takvu vrstu izloženosti. Uz dužno poštovanje, meni je sve to toliko površno, ali tko voli, nek' izvoli. Sretnija sam i zadovoljnija kad to vrijeme podijelim s djecom, bliskim ljudima ili, na kraju krajeva, sjednem sama sa sobom i dišem u tišini i miru. Mir prvenstveno, pa sve drugo AKO se stigne. A ne stigne se… (smijeh)